Izgleda kao pustinja, ali se svake godine napuni tisućama laguna: Ovo mjesto u Brazilu djeluje nestvarno


Foto by –  Renato Nascimento

Na prvi pogled mogli biste pomisliti da gledate Saharu. Bijele pješčane dine protežu se sve do horizonta, nema stabala, a krajolik izgleda kao prava pustinja. A onda između dina ugledate kristalno čiste plave i zelene lagune u kojima se možete kupati. Dobrodošli u Lençóis Maranhenses, jedno od najneobičnijih mjesta u Brazilu.

Nacionalni park Lençóis Maranhenses nalazi se u saveznoj državi Maranhão na sjeveroistoku Brazila i jedno je od onih mjesta za koja fotografije izgledaju gotovo predobro da bi bile stvarne.

Ali jesu.

Još je zanimljivije što ovaj krajolik nikada ne izgleda potpuno isto.

Je li Lençóis Maranhenses zapravo pustinja?

Iako tako izgleda, tehnički nije riječ o pravoj pustinji.

Područje ima kišnu sezonu tijekom koje pada dovoljno oborina da se prostor između ogromnih pješčanih dina počne puniti vodom.

Rezultat je spektakularan.

Između bijelih dina pojavljuju se lagune različitih veličina, dubina i nijansi plave i zelene boje.

UNESCO navodi da Nacionalni park zauzima oko 156.000 hektara, od čega približno 90.000 hektara čini golemo područje dina.

 Foto by Glauco85

Odakle dolazi voda između dina?

Možda biste pomislili da vodu donosi more.

Ali ne.

Lagune puni kišnica.

Tijekom kišne sezone razina podzemne vode raste, a udubine između dina ispunjavaju se slatkom vodom.

Lagune nemaju klasičan dotok ni odvod i ovise o sezonskim kišama.

Kada kišna sezona završi i krenu sušniji mjeseci, voda postupno isparava i mnoge lagune ponovno nestaju.

A sljedeće godine sve počinje ispočetka.

Ni dine ne ostaju na istom mjestu

Priča postaje još luđa.

Ni same dine nisu potpuno nepomične.

Vjetar neprestano premješta pijesak, a prema UNESCO-u pojedine dine mogu migrirati između 4 i 25 metara godišnje.

Zbog toga se mijenjaju i udubine između njih.

Laguna koju vidite ove godine sljedeće sezone može izgledati drugačije ili se pojaviti na malo drukčijem mjestu.

Lençóis Maranhenses zapravo je krajolik koji se neprestano mijenja.

Foto by Maxence Girin

Zašto se zove Lençóis Maranhenses?

Naziv savršeno opisuje ono što ćete vidjeti.

Portugalska riječ lençóis znači “plahte”.

Kada se beskrajni nizovi svijetlih dina promatraju iz zraka, izgledaju poput ogromnih bijelih plahti razvučenih preko krajolika.

“Maranhenses” označava da se nalaze u brazilskoj saveznoj državi Maranhão.

Drugim riječima, naziv bismo vrlo slobodno mogli prevesti kao “plahte Maranhãa”.

I tek iz zraka postaje potpuno jasno kako je ovo mjesto dobilo ime.

Ovdje se stvarno možete kupati

Najbolji dio cijele priče?

Ovo nije samo krajolik koji se promatra s vidikovca.

U brojnim lagunama moguće je kupanje u slatkoj vodi, okruženoj ogromnim bijelim pješčanim dinama.

Upravo je kombinacija hodanja po vrućem pijesku i zatim ulaska u osvježavajuću lagunu jedno od najpoznatijih iskustava ovog dijela Brazila.

Među poznatijim područjima su Lagoa Azul i Lagoa Bonita, ali park je toliko velik da se njegov izgled mijenja iz sezone u sezonu.

Foto by Natalia Portilho

Kada je najbolje posjetiti Lençóis Maranhenses?

Ovdje je vrijeme posjeta izuzetno važno.

Ako želite vidjeti upravo one prizore s fotografija – bijele dine između kojih se nalaze velike lagune – potrebno je doći kada su lagune pune.

Kišna sezona uglavnom je koncentrirana u prvoj polovici godine, a nakon nje lagune dosežu visoke razine vode. Točno stanje ovisi o količini kiše određene godine.

Park je otvoren tijekom cijele godine, ali prije putovanja svakako vrijedi provjeriti aktualno stanje laguna.

Foto by SUELY CUNHA

Kako doći do Lençóis Maranhenses?

Najpoznatija baza za istraživanje parka je Barreirinhas, grad iz kojeg polazi velik broj organiziranih izleta prema dinama i lagunama.

Druga popularna polazišta su Santo Amaro i Atins.

Po samom zaštićenom području nije moguće jednostavno voziti vlastiti automobil gdje god poželite. Pristup određenim dijelovima reguliran je radi zaštite osjetljivog krajolika, a za brojne ture koriste se ovlaštena terenska vozila i lokalni vodiči.

Ako želite nešto potpuno drugačije, postoji i višednevni trekking preko dina, tijekom kojeg se može spavati u lokalnim zajednicama unutar šireg područja parka.

Od 2024. nalazi se na UNESCO-voj listi

Koliko je ovaj krajolik poseban potvrđuje i činjenica da je Nacionalni park Lençóis Maranhenses 2024. upisan na UNESCO-ovu Listu svjetske baštine.

UNESCO posebno ističe kombinaciju pokretnih dina i sezonskih laguna kao izniman geomorfološki fenomen.

I nije teško razumjeti zašto.

Mjesto koje izgleda poput goleme pustinje, a svake godine između dina stvara bezbroj plavih i zelenih laguna, teško je usporediti s bilo čime drugim na svijetu.