U 11. mjesec pojavile su se povratne avio karte za Island iz Trsta za 100€, s punom prtljagom. Budući da nam je Island oduvijek na listi dream destinacija, nismo razmišljali ni sekunde.

Tekst i fotke: Suzana Serdar Lunic

Išli smo početkom 5. mjeseca tako da uhvatimo i Praznik rada i sv.Duju, pa su djeca iz škole izostala 6 radnih dana, a na putu smo bili 12 dana, od čega na Islandu punih 9 dana i 10 noći, plus noć u Trstu. Knjige smo kao i uvijek nosili sa sobom i školu radili na daljinu.

Nakon kupnje karata, razmišljali smo hoćemo uzet kamper ili smještaj+rentacar. Island je ogroman, drugi najveći europski otok i ako želiš odvoziti Ring road, svaku večer moraš spavati u drugom mjestu. Osim toga, djeca nas zadnjih godina stalno pitaju kad ćemo na put kamperom, što dosad nikad nismo jer je kamper uvijek dosta skuplji nego smještaj+auto. Bacila sam se na istraživanje, zaključila da bi prosjek najjeftinijeg noćenja za nas 5 bio oko 250€, auto dnevno oko 100€ (moraš uzeti neki veći da stane sva prtljaga), dakle 350€ ukupno. Kamper smo našli za 360€ dan, onaj najveći za 5 osoba – odluka je pala na kamper i bila je to najbolja odluka ovog putovanja! Svako jutro buđenje na novoj lokaciji, nema pakiranja i raspakiranja svaki dan, potpuna sloboda kretanja – imali smo okvirni plan po danima, ali nismo nikad znali gdje točno spavamo tu večer, već smo odlučivali u hodu, kampove nismo rezervirali jer nije sezona pa ima mjesta svuda.

Jedeš kad želiš na najdivnijim lokacijama – sve obroke smo pripremali u našoj kućici na kotačima i tu dolazimo do ekonomske prednosti rentanja kampera. Naime, budući da smo imali u cijeni avio karte punu prtljagu, nosili smo pun veliki kufer hrane od doma i na ovaj način uštedili minimalno 2000€ u 8 dana najma. Island je jako skup: hrana u dućanima je 2-3x skuplja nego kod nas, primjerice paketić od 200g goude je 7€, mala čašica skyra je 3-4€. Cijene u restoranima su astronomske: porcija fish&chipsa je 20€ u najjeftinijim restoranima, burger s krumpirićima 30€, njihova janjeća juha 30€, a neka ozbiljnija jela su iznad 50€ tako da nam nije bila opcija hraniti se u restoranima jer bi na obrok potrošili barem 200€.

Zato smo nosili od doma gotovo sve: gotove umake, manistre, rižu, tunjevinu, pancete, šunke, sireve, paštete, namaze, lino ladu, cedevitu, čokolade.. tamo smo kupovali samo kruh, mlijeko i voće. Da smo rentali auto, većinu ovog ne bi mogli nositi jer svaki dan mijenjaš smještaj i hrana nije u frižideru.

Kamper smo uzeli preko Campervan Iceland, 2 bračna kreveta + kauč u kuhinji koji se pretvara u krevet za djecu, tuš i wc, kuhinja s 3 plamenika, veliki frižider i zamrzivač, puno mjesta za sve stvari. Uzeli smo zero risk osiguranje (ovo većina rentacar kuća nije imala a to nam je bilo važno), 5 setova posteljine i ručnika, za 360€/dan ukupno. Uz to smo plaćali noćenje u kampovima u prosjeku 30€ (plaća se po osobi, djeca su često besplatna). Na preuzimanju kampera nam je sve objašnjeno – ovo traje neko vrijeme i mora biti unutar radnog vremena ureda, a na povratku smo napravili samo drop off rano ujutro prije leta.

Prvi put smo kampirali i mogu reći da je Island baš savršena destinacija za to. Imali smo dosta nepoznanica, ali sve se riješi i nauči kroz par dana, plus google is your friend, za sve danas postoji tutorial. Što se grijanja tiče – imali smo Truma sistem koji radi na plin i namještaš željenu temperaturu, noću možeš i u kratkim rukavima spavati ako želiš. Danju nam je uglavnom bila dovoljna klasična auto klima, a noću bi radila Truma koja ugrije stvarno brzo. Bitno je paziti na količinu plina, i kupiti ga na pumpama na vrijeme, mi smo potrošili 2,5 boce! Tuširali smo se samo na bazenima i u kampovima, jer dosta vremena treba da se voda ugrije u kamperu. U kampovima nismo uzimali struju, nije nam trebala, u cijenu koju platiš uključeno je noćenje i korištenje wc-a i tuševa. Dobili smo i stol za jedenje vani, koji smo koristili jednom, ostale dane je bilo prehladno za jesti vani, vjerujem da je to ljeti baš doživljaj.

Osim svih prednosti kampera u usporedbi s autom koje sam već navela, spomenut ću i jedan tehnički detalj: oblačenje i svlačenje kad bi išli na atrakcije na kojima se smočimo, a takvih je puno. Zaista ne znam kako bi s troje djece izgledalo navlačenje svih slojeva i kasnije skidanje mokre nadodjeće da smo imali rentacar, s kamperom je sve daleko praktičnije.

Plan puta:  iz logističkih razloga smo prva 2 noćenja bili u apartmanu, a preostalih 8 u kamperu. Sletili smo kasno pa nismo mogli preuzeti kamper odmah, uzeti taxi do smještaja i nazad je bilo skuplje nego rentati auto, a minimalan broj dana za rentacar je 2. Zato smo odmah po slijetanju uzeli auto (Dacia Duster u Lava rental) i sljedeći dan posjetili Plavu Lagunu i Reykjavik. Smještaj smo uzeli u Grindaviku, jer je jednako blizu Reykjaviku i aerodromu, a odmah uz Lagunu. Kasnije smo saznali da se radi o gradiću koji je bio potpuno evakuiran prije zadnje erupcije 2024. sve do prije par mjeseci.

Dijelovi ceste do njega su zatrpani lavom pa su jednostavno napravili nove uz njih, tako da su nam smještaj i vožnja tim krajolikom bili iskustvo za sebe. Drugo jutro vraćamo auto, uzimamo kamper i vozimo 300 km dugu Golden Circle rutu. Preostalih 7 dana vozimo Ring Road – 1300 km dugu cestu oko Islanda. Internet kaže da je za cijeli krug idealno imati 10 dana na raspolaganju, poželjno 14, a teški minimum je 7-8 dana. Budući da smo mi i u Irskoj odvozili krug u minimumu, odlučili smo se na to i na Islandu i uspjeli smo vidjeti 90% onoga što smo planirali! Da, bilo bi bolje da smo imali 2 dana više i da smo mogli duže ostati negdje ili uzeti dan odmora putem, ali nismo, tempo je bio brutalan, tako smo htjeli i ne bih mijenjala baš ništa u ovom planu.

Mislim da smo dani okvir od 9 dana iskoristili najbolje moguće, u našem stilu naravno.  Neću detaljno opisivati lokacije i atrakcije jer bi ovaj putopis postao knjiga, ali ću napisati kako smo ih posložili po danima i neki moj osvrt, da posluži kao ideja ili orijentir.

1.dan: Plava Laguna, Gunnuhver Springs, Most između kontinenata i Reykjavik. Vječno je pitanje isplati li se dati tolike novce za Plavu lagunu. Rekla bih, ovisno što vas veseli, po meni apsolutno da! To nam je bilo baš posebno iskustvo. Mudro smo uzeli termin u 8 ujutro, tad je bilo 87€, a svi kasniji termini oko 119-139€. Vjerujem da na dojam utječe i broj ljudi, a u 8 ujutro nas je bilo na prste izbrojat. Prvo jutro na Islandu, vanka real feel minus 5, a mi u maglovitom mliječnom plavilu na ugodnih 37, može li bolje? Na kraju, nismo Lagunu platili puno više nego recimo Vok Baths kasnije, za koji je upad 50€ u svim terminima. Lagunu djeca plaćaju 14€, a Vok pola cijene. U Laguni su u cijenu uključeni ručnici, maska za lice od silicija (otud mliječna boja) i piće, u Voku nisu (u većini geotermalnih bazena nisu). Kad podvučeš crtu, za malo više para u Plavoj Laguni dobiješ daleko više, ako izabereš dobar termin. 3 sata nam je u laguni bilo taman, nakon toga radimo krug oko Raykjanes poluotoka koji je sav prekriven lavom (tu je bila erupcija 2024.), stajemo na Gunnuhver geotermalne izvore (ovo možete ako vam je usput, puno bolji su Hverir izvori) i Most između kontinenata – simbolično izgrađen nad procjepom između Sjevernoameričke i Euroazijske tektonske ploče. Popodne razgledavamo Reykjavik: veličanstvenu Hallgrimskirkju, kip Leifa Erikssona koji je otkrio Ameriku 500 godina prije Kolumba, Rainbow street, Sun Voyager i Harpu.

Hallgrimskirkja

Ručamo fish&chips i burger s mesom soba u Reykjavik Bistrou (odlično i jeftino za islandske pojmove), nalazimo se s rođacima i pijemo kavu u Cafe Loki s pogledom na katedralu i super desertima. Probali smo islandski sladoled od raženog kruha i palačinku punjenu skyrom i čokoladom i dobili popust zahvaljujući konobaru iz Drniša.

burger od mesa soba

Inače, posvuda na Islandu su geotermalni bazeni: imaju gradski za cca 10€, pa malo luksuznije uređeni kao recimo Sky Lagoon, Vok Baths, Geosea, Hvammsvik, koji su cca 50€, Secret Lagoon je 30€. Zatim imaju mali vrući bazeni u koje stane par ljudi, usred ničega s malom svlačionom, takvi su nekad bili besplatni, a danas su 15-30€. Postoje još uvijek i besplatni geotermalni izvori, ali do svih njih treba pošteno pješačit, pa dođu kao nagrada na kraju, naravno bez tuša i svlačione – ovo nam s djecom nije bila opcija. Onu divnu mliječnu plavu boju imaju samo Blue Lagoon i Myvatn Earth, u koju smo planirali ali je otvaranje nakon preuređenja bilo predviđeno za kraj svibnja.  

Blue Lagoon

2.dan: Golden Circle – Thingvellir nacionalni park, Geysir, Gullfoss, Faxafoss, Selfos kamp. Ujutro vraćamo auto, uzimamo kamper i vozimo 300 km dugi Golden Circle. Iako je ovo ruta koju većina turista odvozi u jednom danu, puno je toga za vidjeti, pa moraš odabrati glavne znamenitosti, jer se sve ne stigne. U Thingvelliru smo prošetali kanjonom između 2 tektonske ploče, vidjeli najstariji parlament na svijetu koji je danas ljetnikovac premijera, te Oxararfoss slap, prvi od bezbroj koje ćemo vidjeti u narednim danima. Spremili prvi ručak u kamperu i jeli s pogledom od milijun dolara – ovo smo ponavljali svaki dan. Preskočili smo Bruarfoss slapove i geotermalnu pekaru na jezeru Laugarvatn, gdje se može probati raženi kruh pečen pod zemljom, koji se tradicionalno jede s maslom i dimljenom pastrvom. Gledali smo veličanstveni Strokkur Geysir kako baca vodu do 40m u zrak svako 5-8 minuta, manjeg brata obližnjeg Velikog Geysira koji je dao ime svim gejzirima i koji je trenutno u stanju mirovanja.

Zatim smo se divili spektakularnom Gullfossu ili Zlatnom slapu, pa se zaustavili uz (nakon prethodnog) manje fascinantan Faxafoss slap. Planirali smo kupanje u Secret laguni, ali nismo stigli do nje na vrijeme, pa smo odlučili prespavati u kampu u blizini da možemo rano ujutro na kupanje. Međutim, tu dolazi do čarolije Puta – kamp u koji smo došli ne radi van sezone i ono što izgleda kao travnata površina kampa zapravo je blato u kojem zapinjemo, ljudi nas guraju i pomažu nam da se izbavimo.

Gullfoss

Sve završava dobro, uz malo psovki i onoga ‘šta ja tebe slušam’ hahah. Naučili smo da treba pratiti aplikaciju s popisom otvorenih kampova na tabletu koji smo dobili s kamperom i da nam je prvi otvoreni kamp u Selfosu, daleko od Secret lagune, čak i nakon Keriđ kratera koji je trebao biti zadnji stop na Golden ruti. Velik dio jutra smo ‘izgubili’ na seljenje iz smještaja u kamper, dok smo sve stvari razmjestili i spizu obavili, pa smo krenuli kasnije u dan i nismo stigli sve planirano na Zlatnoj ruti, ali tako je kako je, treba se prilagoditi. Ovo je bio jedan jako intezivan dan, kao i svaki sljedeći na ovom putovanju!

Keriđ krater

3.dan: Keriđ krater, Keldur Turf House, Seljalandsfoss, Gljufrabui i Skogafoss slapovi, Reynisfjara plaža, Vik kamp. Ujutro se iz Selfosa vraćamo do Keriđ kratera na Golden Circle ruti, crveni krater s tirkiznim jezerom u sredini, ok za prošetati ali ne bih rekla da je must. Ovo je jedna od rijetkih atrakcija Islanda za koju se plaća ulaz, 5€ po osobi, inače su prirodne znamenitosti besplatne i plaćaš samo parking. Krećemo na Ring Road u smjeru obrnutom od kazaljke na satu. Stajemo prvo u Keldur vidjeti stare tradicionalne turf kućice s travnatim krovovima – zanimljivo, ali ako se ide na sjever, puno su bolje Glaumbaer Turf.

Glaumbaer Turf farm & Museum

Slijede najljepši slapovi Islanda: najfotografiraniji Seljalandsfoss, skriveni dragulj Gljufrabui i veličanstveni Skogafoss. Ne znam koji je bolji, svaki treba vidjeti, ma čudo prirode!

Seljalandsfoss

Za prva dva je obavezna vodonepropusna odjeća i obuća, iza Seljalandsfossa se prolazi i budeš sasvim mokar, Gljufrabui također jer je skriven u kanjonu, ali se još i korača kroz vodu do njega.

Skogafoss

Skogafoss se može vidjeti odozdo i s platforme odozgo, do koje se treba penjati 456 stepenica.

Gljufrabui

Vozimo dalje ali nismo stigli do Dyrholaey poluotoka s puffinima na vrijeme (nismo znali da se ulaz zatvara u 19). Dan završavamo na Reynisfjara plaži, svrstanoj u 10 najljepših netropskih plaža svijeta, stvarno je wow. Crni šljunak i oblutci, bazaltne stijene kao savršena pozadina za fotografiranje i opasni ‘sneaker’ valovi koji su nas iako smo mislili da smo na dovoljnoj udaljenosti od mora (ima semafor s objašnjenjem i upozorenjem) uspjeli smočiti do koljena u djeliću sekunde. Spavamo u kampu u Viku, najljepšem selu na jugu Islanda, a možda i na cijelom otoku.

Reynisfjara

4.dan: Vik, Dyrholaey, Skool Beans Cafe, Eldhraun polja lave, kanjon Fjađrargljufur, Svartifoss slap, Skaftafell kamp. Budimo se u sunčanom Viku i vraćamo na poluotok Dyrholaey s kojeg puca pogled na Reynisfjara plažu s jedne i beskonačnu crnu plažu s druge strane. Dyrholaey je najjužnija točka Islanda i odlično mjesto za promatranje puffina ili tupika, morskih papagaja, koji se gnijezde na njegovim liticama od travnja do kolovoza, ali nemamo sreće – čuvarica kaže da se vraćaju s mora tek kasno popodne.

Eldhraun polja lave

Vraćamo se u Vik i stajemo na kavu u stari školski bus pretvoren u kafić – originalno uređeno, vesela ekipa, brutalan pogled i odlična kava! Nastavljamo dalje prema istoku, stajemo na polja lave obrasla mahovinom i u šetnju iznad spektakularnog kanjona Fjađrargljufur, na čijem parkingu i ručamo vani na suncu, toliko je toplo bilo!

Fjađrargljufur

Fjađrargljufur rucak

Dan završavamo još jednim hikeom do Svartifoss slapa s bazaltnim stijenama. Djeca ostaju u kamperu gledati utakmicu Hajduka, a nas dvoje idemo sami do slapa, 40 minuta brzog hodanja po smjeru. Noć provodimo u Skaftafell kampu.

Svartifoss

Dyrholaey

5.dan: ledenjaci Svinafellsjokull, Fjallsjokull i Jokulsarlon, Diamond Beach, Egilsstađir kamp. Ledenjak Vatnajokull prekriva 8% površine Islanda, a na svojim rubovima se ‘izlijeva’ u ledenjačka jezera u obliku ledenjačkih ‘jezika’ – nešto fascinantno za vidjeti. Prvi takav jezik je Svinafellsjokull, do kojeg treba 15ak minuta hoda.

Svinafellsjokull

Drugi je Fjallsjokull gdje se mogu uzeti ture brodom po Fjallsarlon ledenjačkom jezeru, ali samo za starije od 8, a naš najmlađi ima 5. Kad smo došli tamo bili smo sretni da nismo mogli bukirati izlet jer je bilo toliko hladno da bi se zaledili na tom jezeru.

Diamond Beach

Zatim se vozimo do Jokulsarlona, najljepšeg ledenjačkog jezera s plutajućim ledenim santama i tuljanima koji se igraju oko njih.

Jokulsarlon

Ove ledene gromade se odlamaju od glečera i plutaju po jezeru, kroz ušće prema moru do obližnje Diamond plaže, koja je ime dobila upravo po tim ledenim skulpturama koje o nju zapinju, svjetlucaju kao kristali na njenom crnom pijesku i tu se otapaju. Nešto jedinstveno i jako fotogenično!

Diamond Beach

Napuštamo ledenjake i slijedi duga vožnja prema Egilsstađiru kroz granično vjetrovite dionice (imamo na kamperskom tabletu aplikaciju koja nam pokazuje stanje cesta i jačinu vjetra, ako je vjetar jači od dopuštene brzine za kampere, moramo čekati da se smiri). Pozdravljamo se sa suncem, toliko nam je divno vrijeme bilo dotad, ali nismo znali da je tako samo na jugu. Vozimo makadamskim cestama, temperatura pada i shvaćamo da na kamperu imamo ljetne gume, koliko god to nadrealno zvučalo za Island gdje se temperatura ne penje iznad 10 – kasnije su nam u rentacaru rekli da je zakonom zabranjeno iza 15.4. imati zimske gume?! Stižemo u Egilsstađir, gradić na istoku otoka, zameten u snijegu.

6.dan: Egilsstađir, Vok Baths, Rjukandi slap, Stuđlagil kanjon, Dettifoss slap, Hliđ kamp. Budimo se u snijegu. Cesta prema Gufu slapu i najistočnijem gradiću Seyđisfjorđuru koji smo planirali posjetiti je bijela na karti, dakle zametena. Po utjehu odlazimo u Vok Baths, koji ima 2 geotermalna bazena na 37 i 41 stupanj, utopljena u jezero koje je na hladnih 6 stupnjeva.

Vok Baths

Nisu me bazeni oduševili u usporedbi s Plavom Lagunom, ali je zanimljivo bilo to kupanje na 37, pa na 6 stupnjeva. Resetirani, odlazimo na pizzu u Egilsstađiru, da napravimo pauzu od tjestenina, rižota i kuhanja (Askur pizzeria, odlična, pizze su 25-35€, a kola jeftinija nego u nas). Vozimo dalje prema sjeveru, uz usputno stajanje na Rjukandi slapu.

Stuđlagil kanjon

Planirali smo se spustiti u Stuđlagil kanjon s istočne strane, za ovo treba oko sat vremena po smjeru i jedini je način za vidjeti ovaj poznati kanjon bazaltnih stupova odozdo. Međutim, odustajemo od ove ideje zbog snijega i jakog vjetra i odlučujemo se na vidikovac na zapadnoj strani s kojeg se kanjon vidi odozgo, a do kojeg se treba spustiti nekih 250 stepenica s parkinga. Nastavljamo prema sjeveru zaleđenim cestama, vozimo 30-50 na sat, ali uspijevamo u istom danu stići na Dettifoss slap, najveći slap u Europi po količini protoka vode u sekundi. Staza do slapa je bila potpuno zametena, da nije bilo štapova koji vire iz snijega ne bi znali kuda ići. Inače pješačenje traje 15ak minuta, ali nama je trabalo duplo više zbog vremenskih uvjeta. Putem smo sreli samo jedne Korejce, samo su oni bili bez djece! Ludo ili ne, bila je to prava snježna avantura! Za dana stižemo do kampa u Reykahliđu, zadovoljni jer smo unatoč snježnim uvjetima, u ovom danu prevalili puno kilometara i vidjeli puno toga.

Dettifoss

7.dan: Hverir geotermalni izvori, Blue Lake, špilja Grjotagja, Dimmuborgir polja lave, Myvatn jezero, Skutustađagigar pseudokrateri, Gođafoss slap, Akureyri, Lambeyri kamp. Okolica Myvatn jezera nudi niz atrakcija i može se istraživati i par dana. Dan smo planirali započeti na Krafla vulkanskom krateru ispunjenom tirkiznim jezerom, ali je cesta do njega bila zatvorena. Highlight današnjeg dana su nam bili geotermalni izvori Hverir, niz blatnjavih kipućih bazena u svim bojama, jaki smrad sumpora, dim – doslovno kao da smo ušetali u Mordor! U blizini je Plavo jezero, savršene tirkizne boje koja mami na kupanje, ali znakovi zabrane kupanja otkrivaju da je voda u njemu kipuća.

Hverir

Par minuta vožnje dalje je Grjotagja, špilja s tirkiznim bazenom u kojem je također zabranjeno kupanje jer su se temperature vode digle nakon erupcije Krafla vulkana 1970ih. Izgleda da je posljednjih godina temperatura vode pala, budući da se u ovoj špilji snimala scena kupanja iz Igre Prijestolja. Na ulazu u Dimmuborgir polja lave označene su pješaške staze i njihovo trajanje, mi smo se kratko zadržali jer su polja prekrivena snijegom pa nije takav doživljaj kao kad šetaš među crnim formacijama vulkanskih stijena. Cesta oko Myvatn jezera ima brojne vidikovce, a mi smo se zaustavili na kratku šetnju po Skutustađagigar pseudokraterima – jedno od rijetkih mjesta na svijetu gdje se može vidjeti ovaj prirodni fenomen. Nastavljamo vožnju prema zapadu, do Gođafossa ili Slapa bogova, u koji je prema legendi poglavica bacio sve nordijske bogove nakon prelaska stanovništva na kršćanstvo. Nastavljamo prema Akureyriju, drugom najvećem gradu Islanda u kojem se kratko zaustavljamo za kupovinu. Napokon izlazimo iz oblaka i snijega i vozimo prema suncu i zapadu. Da smo imali dan više za Ring road, posjetili bi gradić Husavik još sjevernije i istražili Akureyri.

Gođafoss

8.dan: Lambeyri kamp, Glaumbaer Turf farm & Museum, Kolugljufur kanjon, Grundarfjorđur kamp. Budimo se u suncu, u najboljem kampu na putovanju – Lambeyri kampu s vrućim vanjskim bazenom, čistim tuševima i sušilom za kosu! Ovo posljednje je bilo ključno u promjeni plana za današnji dan pa jutro provodimo guštajući na bazenu i suncu. Nastavljamo put zapada, mirnim krajolicima s pašnjacima i farmama, plan je do kraja dana stići na krajnji zapad Islanda. Stajemo još jednom uz cestu kod islandskih konja i na Glaumbaer farmu s turf kućicama pretvorenu u muzej. Planirali smo kratko razgledati ove tradicionalne kućice s travnatim krovovima izvana, ali na kraju odlučujemo posjetiti kompleks iznutra, za preporuku! Zaustavljamo se na kanjonu i slapovima Kolugljufur, a za Hvitserkur, stijenu u obliku slona koja izvire iz mora, na kraju nismo imali vremena jer zahtijeva dobar detour po makadamskoj cesti i pješačenje. Čeka nas duga vožnja i napokon stižemo do zapadnog poluotoka Snaefellsnesa koji ćemo razgledati zadnji dan. Noćimo u kampu u selu na sjeveru Grundarfjorđuru, sretni što smo uspjeli ugurati i ovaj poluotok u naš gusti itinerar!

Snaefellsnes poluotok

9.dan: Snaefellsnes poluotok: Kirkjufell, Olafsvik, Svođufoss slap, Saxholl krater, Djupalonssandur beach, Londrangar View point, Hellnar View point, Buđakirkja, Ytri Tunga; Keflavik aerodrom. Zadnji dan radimo krug oko Snaefellsnes poluotoka, kojeg nazivaju Island u malom. Započinjemo Kirkjufellom, najfotografiranijom planinom Islanda i istoimenim slapom.

Svodufoss

Neplanirano stajemo u selu Olafsvik, samo zbog imena – morali smo provjeriti živi li tamo Olaf. Njega nismo našli, ali jesmo originalnu modernu crkvu i ulicu u duginim bojama! Pješačimo do Svođufoss slapa, posljednjeg na ovom putovanju.

Saxholl krater

Penjemo se na Saxholl krater do kojeg vodi skoro 400 stepenica, ručamo u polju lave, stajemo na brojne vidikovce i posjećujemo posebnu crnu crkvicu na osami i simbol Snaefellsnesa – Buđakirkju. Kao šećer na kraju, promatramo tuljane koji se izležavaju na Ytri Tunga plaži.

Ytri Tunga

Vozimo na jug, gdje provodimo zadnju noć prije ranojutarnjeg aviona u kampu blizu aerodroma.

Buđakirkja

*Dan nam je bio skoro do 11 navečer i to lako zavara, vuče te da vidiš u istom danu još i još, a dok dodeš do kampa, večeraš i spremiš (nas 5) na spavanje, bude jako kasno. Doslovno se moraš prisiliti završiti s danom i ići na spavanje, iako nismo imali problema sa svjetlom jer smo u kamperu imali sjenila za potpuno zatamnjenje. Ljeti je pretpostavljam još teže jer mraka uopće nema. S druge strane, da smo na ovo putovanje išli recimo u listopadu, kad je dan puno kraći, ne bismo stigli obići ni upola ovoliko.

*Što se odjeće i obuće tiče, mene je ovo zanimalo pred put, pa evo naše iskustvo: obvezno je slojevito oblačenje, imali smo podgaće ili duple tajice i tako nam stvarno nije bilo hladno (nama neskijašima iz Dalmacije je ovo inače nepoznat pojam). Obvezni su kapa, šal i rukavice (nije na odmet imati skijaške rukavice posebno za djecu koja su stalno rukama u snijegu). Obvezne su kabanice i vodonepropusne nadgaće za brojne slapove na kojima se potpuno smočiš – sve smo našli u Decathlona za male novce. Nosili smo i ski hlače za slučaj da nam bude hladno u duplim hlačama, ali nam nisu trebale (ovo je alternativa ako nemaš nadgaće). Obvezna je naravno i vodonepropusna obuća + mi smo nosili i čizme koje su dobrodošle za hodanje po snijegu, posebno za djecu koja se naravno uvaljaju do grla.

Cijene: sve su prirodne atrakcije besplatne, osim Keriđ kratera (5€ po osobi). Plaća se samo parking i to na većini lokacija, 7€ za kampere, neovisno o količini vremena provedenoj na parkingu. Potrebno je instalirati aplikaciju Parka preko koje plaćaš parking. Kamere sve snimaju – ako zaboraviš možeš platiti u roku od 24 sata, ako ne, stiže kazna preko rentacara.

Parking u garažama u Reykjaviku je jeftin. Osim parkinga, plaćali smo jedino bazene, spizu i noćenje u kampu (sve je navedeno prije u tekstu), tako da dnevni troškovi nisu veliki – kad unaprijed platiš kamper i ako kuhaš sam.

Kava je 6-8€, mi smo imali svoj baterijski nespresso, tako da smo je platili samo u cafe školskom busu. Unatoč svemu ovome, i jeftinim avio kartama, ovo nam je bilo najskuplje putovanje do sad s obzirom na broj dana – jednako smo platili 19 dana dalekih Filipina. Ono što je najvažnije, bilo je drugačije od svega dosad, nezaboravno iskustvo i sve bi ponovili!

Troškovi:

6900€ ukupno, 5 osoba, 11 dana
(od toga 3000 kamper, 1000 gorivo, cesta, plin i rentacar, 1300 ukupni trošak tamo: kampovi, parking, sva spiza, atrakcije, bazeni, suveniri, 600 avio karte i osiguranje, 340 smjestaj 3noci, 650 put do trsta, trst, aerodrom..)

FOTOGALERIJA: