Posjet kineskom hramu nije samo turistički obilazak nego i susret s tradicijom starom tisućama godina. Hramovi u Kini mjesta su tišine, molitve, ali i svakodnevnog života.

U njima se mogu vidjeti stariji ljudi koji pale tamjan, mladi koji dolaze prije važnih ispita i obitelji koje zajedno dolaze zatražiti sreću, zdravlje ili uspjeh. Ali i moliti za preminule članove obitelji. Za razliku od europskih crkava, kineski hramovi često su življi, ispunjeni dimom, šarenim dekoracijama i zvukovima tihih molitvi. Posjet takvom prostoru donosi potpuno drugačiji doživljaj duhovnosti.

Kako izgledaju kineski hramovi

Kineski hramovi obično su građeni u nizu dvorišta i paviljona. Ulazi se kroz velika vrata, često ukrašena crvenom bojom i zlatnim detaljima, a zatim se prolazi kroz nekoliko dvorišta prije dolaska do glavne dvorane. Takav raspored prostora nije slučajan, nego slijedi tradicionalnu kinesku arhitekturu koja naglašava postupni ulazak u mirniji i duhovniji prostor. Svako dvorište predstavlja prijelaz iz užurbanog svijeta prema tišini i kontemplaciji. U dvorištima hramova često se nalaze veliki kadionici za tamjan iz kojih se polako diže dim, kameni lavovi koji simbolično čuvaju ulaz, crveni lampioni i vrpce sa željama, kao i manja svetišta i pomoćne dvorane koje posjetitelji obilaze u tišini. U mnogim hramovima mogu se vidjeti i posebna mjesta za sreću, gdje posjetitelji ubacuju novčić u posudu, zdjelu ili skulpturu, vjerujući da će im to donijeti sreću, zdravlje ili ispunjenje želja. Ovi mali rituali dio su svakodnevnog života i tradicije, a često ih prakticiraju i lokalni stanovnici i posjetitelji.

Arhitektura kineskih hramova temelji se ponajprije na drvenoj konstrukciji. Drvo je stoljećima bilo glavni građevinski materijal jer se smatralo živim i prirodnim elementom koji se uklapa u filozofiju ravnoteže između čovjeka i prirode. Krovovi su često zakrivljeni prema gore, s bogato ukrašenim rubovima, a prekriveni su keramičkim pločicama, najčešće u zlatnim, zelenim ili sivim tonovima. Drveni stupovi, rezbarije i dekorativni detalji često su ručno izrađeni i oslikani tradicionalnim motivima poput zmajeva, feniksa, oblaka ili cvjetova lotosa.

Podovi su najčešće od kamena ili velikih kamenih ploča koje su tijekom vremena izlizane koracima brojnih posjetitelja. Vanjski zidovi su jednostavniji, uglavnom žuti ili crveni, dok je pažnja usmjerena na krovove, stupove i detalje koji simboliziraju sreću, zaštitu i blagostanje.

U dvorištima hramova često se nalaze stoljetna stabla, koja su posađena prilikom izgradnje hrama ili su rasla još prije njegove gradnje. Ta stabla imaju posebno značenje jer simboliziraju dugovječnost, kontinuitet i mir. Posjetitelji često zastanu u hladu tih starih stabala, a neka od njih ukrašena su crvenim vrpcama sa željama.Kombinacija drvene arhitekture, starog drveća, tišine dvorišta i sporog ritma kretanja stvara poseban ugođaj. Upravo ta atmosfera, koja se nije mijenjala stoljećima, čini posjet kineskim hramovima jednim od najposebnijih iskustava tijekom boravka u Kini.

Glavna dvorana

U središtu hrama nalazi se glavna dvorana koja je najvažniji i najsvetiji prostor cijelog kompleksa. Upravo ovdje posjetitelji najčešće zastanu i u tišini se pomole. U glavnoj dvorani obično se nalazi velika statua Bude ili drugog božanstva, smještena na uzvišenom oltaru, često okružena manjim kipovima i svijećama. Prostor je uglavnom bogato ukrašen zlatnim detaljima, drvenim rezbarijama i oslikanim pločama koje prikazuju mitološke prizore, božanstva, zaštitnike i simbolične motive sreće, dugovječnosti i mira.

U glavnim dvoranama često vlada poseban mir, ali i živost, jer ovdje dolazi najveći broj vjernika. Posjetitelji donose cvijeće, klanjaju se, tiho izgovaraju molitve ili samo mirno stoje ispred oltara. Ovisi o pravilima hrama. Zbog velikog broja ljudi, u tim prostorima često zna biti i gužva, osobito tijekom blagdana, vikenda ili važnih dana u kineskom kalendaru. U mnogim hramovima mogu se vidjeti i budistički redovnici ili svećenici koji sudjeluju u ritualima, pomažu vjernicima ili tiho prolaze kroz dvoranu. Katkad se čuje i zvuk velikog bubnja ili drvenog instrumenta koji se koristi tijekom molitvi i ceremonija. Taj zvuk dodatno naglašava duhovnu atmosferu i ritam molitve.

U nekim hramovima posjetitelji uzimaju i papirnate listiće s molitvama ili željama, koje potom ostavljaju na posebno predviđenim mjestima. Zbog svetosti prostora, u glavnim dvoranama često nije dopušteno fotografiranje ili se preporučuje fotografirati diskretno, bez blica. Upravo zato mnogi posjetitelji jednostavno zastanu, promatraju i upijaju atmosferu, jer je doživljaj glavne dvorane često jedan od najupečatljivijih trenutaka posjeta kineskom hramu.

Na stolovima ispred oltara često se nalazi voće, cvijeće i mali darovi koje vjernici donose kao znak poštovanja. Na otoku Putuoshan, jednom od najvažnijih budističkih hodočasničkih mjesta u Kini, nalazi se i Puji hram, gdje posjetitelji mogu doživjeti i poseban dio samostanskog života, jednostavan budistički obrok. Atmosfera tijekom obroka vrlo je mirna i tiha. Svaki posjetitelj dobije zdjelicu riže i zdjelicu povrća, skromno, ali jako ukusno. Posjetitelji se potiču da uzmu samo onoliko koliko mogu pojesti. Bacanje hrane smatra se nepristojnim, jer se hrana promatra s poštovanjem. Za mnoge putnike ovo je poseban doživljaj jer nije riječ samo o obroku, već o dijelu duhovne tradicije. Nakon obilaska hrama, miran vegetarijanski ručak u Puji hramu pruža trenutak odmora i priliku da se osjeti svakodnevni život budističkog samostana.

I meni je upravo taj jednostavan obrok, u tišini i okruženju Puji hrama, bio jedan od najposebnijih trenutaka tijekom posjeta Putuoshanu.

Štapići tamjana i njihovo značenje

Jedan od najvažnijih rituala u kineskim hramovima je paljenje mirisnih štapića. Posjetitelji uzimaju nekoliko štapića, zapale ih i drže ispred sebe dok se tiho mole. Nakon toga štapiće stavljaju u veliki pješčani kadionik. Dim tamjana simbolizira vezu između ljudi i neba, odnosno prijenos želja i molitvi. Broj štapića tamjana u kineskim hramovima ima simbolično značenje, a najčešće se koriste tri štapića. Kada posjetitelji uzmu tri štapića, svaki od njih predstavlja određeni oblik poštovanja i molitve. Prvi štapić obično je posvećen nebu i univerzumu, odnosno višoj sili ili Budi. Drugi štapić simbolizira poštovanje prema predcima i obitelji, što je u kineskoj tradiciji iznimno važno. Treći štapić odnosi se na osobne želje, zdravlje, sreću i svakodnevni život.

Nakon što zapale štapiće, vjernici ih drže ispred sebe, često u visini čela ili prsa, i lagano se naklone tri puta. Taj pokret simbolizira poštovanje i zahvalnost. Nakon toga štapići se pažljivo postavljaju u veliki kadionik ispunjen pijeskom, gdje polako izgaraju, a dim se diže prema gore.

U nekim hramovima ljudi pale i više štapića, posebno kada žele moliti za više stvari, poput zdravlja, uspjeha, putovanja ili obitelji. Ponekad se koriste i veliki, deblji štapići koji gore dulje, a ostavljaju se kao posebna molitva ili zahvala. Miris tamjana jedan je od najupečatljivijih dojmova prilikom posjeta kineskim hramovima. Dim se lagano diže iz velikih posuda, a prostor postaje gotovo mističan. U nekim hramovima tamjan je vrlo jak, dok je u drugima suptilniji. Osim tamjana, u hramovima se mogu vidjeti i svijeće.

Kako se ponašati u kineskom hramu

Posjet kineskom hramu posebno je iskustvo koje donosi mir, tišinu i priliku da se upozna jedan važan dio kineske tradicije. Hramovi su i danas aktivna mjesta molitve, pa je važno pristupiti im s poštovanjem i mirnoćom. Postoji nekoliko jednostavnih pravila ponašanja kojih se posjetitelji obično pridržavaju. U hramovima se govori tiho, jer mnogi dolaze kako bi se pomolili ili pronašli trenutak mira. Smatra se pristojnim ne okretati leđa glavnoj statui, osobito tijekom promatranja ili fotografiranja, jer je to središnje i najvažnije mjesto u hramu. Fotografiranje je često dopušteno u dvorištima i vanjskim prostorima, ali u glavnim dvoranama kadkad je zabranjeno, pa je dobro obratiti pažnju na oznake ili upute. Također se ne preporučuje dodirivati kipove, oltare i svete predmete, jer oni imaju posebno religijsko značenje.

Važno je i poštivati lokalne običaje. Tijekom posjeta često ćete vidjeti vjernike kako kleče, pale tamjan ili se tiho klanjaju. Neki polako izgovaraju molitve, dok drugi mirno stoje u tišini. Turisti ne moraju sudjelovati u tim ritualima, ali mogu mirno promatrati i doživjeti atmosferu koja vlada u hramu.

Upravo ta tišina, miris tamjana i smireni pokreti ljudi stvaraju poseban osjećaj koji mnogima ostaje u sjećanju. Posjet kineskom hramu nije samo turistički obilazak, već i prilika da se nakratko zastane, uspori i osjeti drugačiji ritam života. Hramovi nisu samo vjerska mjesta. Oni su dio svakodnevnog života. Hramovi su i mjesto gdje se tradicija prenosi s generacije na generaciju.

Hramske mačke

U mnogim kineskim hramovima mačke su gotovo prirodan i uobičajen dio svakodnevnog života. One slobodno borave u dvorištima, mirno se odmaraju na kamenim pločama, stepenicama ili ispod drvenih paviljona, a često ih se može vidjeti kako spavaju na toplim mjestima uz zidove hramova ili među stoljetnim stablima. Posjetitelji ih rado fotografiraju, jer djeluju kao nenametljiv, ali vrlo autentičan dio tog mirnog prostora. Prisustvo mačaka u hramovima ima i svoju praktičnu, ali i simboličnu dimenziju. U prošlosti su hramovi često imali drvene konstrukcije, papirnate svitke, knjige i tekstilne ukrase koje je bilo važno zaštititi od miševa i drugih glodavaca. Mačke su tako postale prirodni čuvari hramova. Redovnici su ih prihvaćali i brinuli se o njima, a s vremenom su mačke postale stalni stanovnici tih prostora.

U budističkoj tradiciji postoji i snažan naglasak na suosjećanju prema svim živim bićima pa su redovnici često hranili napuštene mačke koje su dolazile u hramove. S vremenom su se neke od njih nastanile i postale dio svakodnevnog života hrama. Danas se u mnogim hramovima može vidjeti kako lokalni stanovnici i redovnici ostavljaju zdjelice s vodom i hranom, posebno u mirnijim dijelovima dvorišta. Neki hramovi imaju i posebne mačje kuće. Mačke dodatno pridonose posebnoj atmosferi hramova, a njihovo mirno kretanje, tiho promatranje i spokojno odmaranje savršeno se uklapaju u ambijent tišine i meditacije. Često se mogu vidjeti kako se sunčaju uz kamene zidove ili mirno promatraju posjetitelje iz sjene lampiona i drvenih konstrukcija.

Doživljaj koji ostaje

Posjet kineskom hramu često je jedan od onih trenutaka koji ostaju u sjećanju i nakon završetka putovanja. Bez obzira na to nalazite li se u velikom gradu poput Shanghai ili u manjem, mirnijem mjestu, hramovi nude poseban osjećaj smirenosti i drugačijeg ritma života. Već pri ulasku osjeti se miris tamjana, čuju se tihi koraci posjetitelja, a pogled pada na dvorišta, paviljone i stoljetna stabla koja stvaraju gotovo bezvremenski ugođaj. U takvim trenutcima putovanje dobiva novu dimenziju. Nije riječ samo o razgledavanju znamenitosti već o iskustvu koje uključuje tišinu, promatranje i razumijevanje tradicije koja traje stoljećima.

Tekst i fotke: Antonija Putić

Producentica i umjetnica Antonija Putić već godinama živi u Kini, zemlji koja ju je očarala svojom kulturom, običajima i jedinstvenim načinom života. Završetkom Akademije dramske umjetnosti i studija komunikologije u Zagrebu, njezina su putovanja započela iz znatiželje i umjetničkog duha, a prerasla su u poziv. Kao strastvena putnica, Antonija je proputovala više zemalja nego što je ikada planirala, no niti jedna nije ostavila tako snažan dojam na nju kao Kina, koju od 2013. naziva svojim drugim domom. Osim što o svojim doživljajima, neobičnim mjestima, okusima i receptima Dalekog istoka piše za tiskane medije i portale, Antonija vodi i Facebook stranicu “Antonija Putić”, gdje dijeli zanimljivosti o kineskom životu, kulturi i znamenitostima. Njezin zanimljive objave i bogato iskustvo omogućili su mnogima da otkriju ljepote i tajne Kine. Svojim pristupom Antonija uspijeva Kinu približiti svima koji žele osjetiti njezinu čarobnu raznolikost i neiscrpno kulturno bogatstvo.

Antoniju možete pratiti i na –> facebooku

FOTOGALERIJA: