Kako Kinezi slave Novu godinu? Od vatrometa do spektakularnih dron showova


Kineski praznici obično su bučni. Petarde, vatrometi i kazališne predstave dio su proslave. Iako, veliki gradovi imaju dosta stroga pravila oko vatrometa zbog sigurnosnih razloga, onečišćenja zraka i buke – vatrometi se još uvijek ponegdje održavaju.

Veliki gradovi uveli su potpunu zabranu uporabe vatrometa u urbanim područjima. U manjim gradovima vatromet je dopušten na samo točno određenim lokacijama i u određenom vremenu. Zabranjen je u blizini bolnica, povijesnih lokaliteta, prometnih čvorišta. Gradovi se sve više odlučuju na dron showove koji su iznimno popularni. No vatrometi su i dalje puno popularniji. Vjeruje se da vatromet i petarde tjeraju zle duhove i donose sreću, a dronovi još nisu povezani s nekim takvim vjerovanjem. Vjeruje se da što je petarda glasnija, to će iduća godina biti bolja i sretnija za posao i poljodjelstvo. A naravno, i uz ovu tradiciju veže se legenda koja kaže da je čudovište po imenu Nian izašlo upravo u vrijeme proslave kako bi pojelo seljane i uništilo im kuće svake novogodišnje noći. Neki zapisi kažu da je jeo i zločestu djecu. Mještani su otkrili da spaljivanje suhog bambusa radi stvaranja eksplozivnog zvuka plaši čudovište. Od tada je to postala tradicija za kinesku Novu godinu, a danas je to pucanje petardi i vatromet. Od javnih prikaza u gradovima do milijuna privatnih proslava u kineskim ruralnim područjima, paljenje petardi i vatrometa jednostavno je neizostavna aktivnost tijekom blagdana u kojoj svi uživaju. Kinezi su izmislili vatromet i on je već stoljećima dio svih važnih proslava – vjenčanja, otvaranja poduzeća, useljenja u novu kuću. 

U dinastiji Tang (618. – 907.) otkriven je barut, što je dovelo do izuma petardi u Kini. Ljudi su otkrili da se glasna eksplozija može proizvesti umetanjem baruta u udubinu bambusovog štapa i zatim bacanjem u vatru. Tako su zapravo nastale prve petarde. U dinastiji Song (960. – 1279.) počinju se koristiti papirnate cijevi u koje se stavlja barut. Umotane u crvenu boju, sretnu boju za Kineze, petarde su postale sve popularnije. Mnoge obitelji neće odmah pomesti crveni papir koji su ostavile petarde jer vjeruju da je čin metenja povezan s odnošenjem bogatstva. Tako ovih dana u ruralnim dijelovima Kine gdje se još uvijek puno pucaju petarde – prostor oko domova pun je crvenih papirića. U nekim se regijama pucaju petarde sve dane, u nekima točno određene dane. Tradicije se razliku, a ovise i o pravilima koje je uredila država.

Kineska Nova godina razvijala se tijekom dugoga razdoblja i njezini su običaji prošli kroz dug razvojni proces, a danas je proslava spoj modernog i tradicionalnog. Mnogi dijelovi Kine imaju različite običaje, ali osnove proslave uglavnom su posvuda iste. Nakon što ste prvi dan proveli u krugu obitelji, a drugi dan išli u goste, treći je dan prilika za uživanje u umjetnosti. Jedan od važnijih običaja je i odlazak na umjetničke priredbe.

U mom kineskom kraju, na Zhoushan arhipelagu, mnogi će ići uživati u izvedbi Yue opere. Iznimno cijenjena Yue opera delikatno je utjelovljenje kulturne baštine Zhejiang provincije, a ovo su fotografije nastale na Zhoushan arhipelagu ovih dana. Volim sve vezano uz kinesku Novu godinu, ali odlazak u kazalište za mene je visoko na ljestvici najdražih novogodišnjih aktivnosti. I još kad imate priliku otići u neko staro, tradicionalno kazalište s prijateljima – doživljaj je uistinu nezaboravan. Yue opera je manje poznata od slavne Pekinške opere, a nastala je u regiji Shaoxing, u provinciji Zhejiang. Kada se opisuje popularnost Yue opere u Kini, ljudi često kažu da njoj pripada srebrna medalja, a Pekinškoj operi zlatna. Meni se čini da je to sjajan uspjeh jer u Kini ima više od 360 stilova opera. Yue opera je cijenjena tradicionalna umjetnička forma, duboko ukorijenjena u kulturnom tlu kineske provincije Zhejiang gdje svakako zauzima prvo mjesto. Ova forma opere svjedočanstvo je bogate povijesti i umjetničkog izričaja ove regije, koji se često opisuje kao “biser južne kineske opere”, a spaja zamršene zaplete, emotivno pjevanje i profinjenu glumu kako bi se stvorilo vizualno i zvučno zapanjujuće iskustvo izvedbe. Yue opera nastala je u kasnom 19. stoljeću, u području Shaoxinga, a razvila se iz lokalnih narodnih pjesama, tradicije pripovijedanja i scena iz seoskog života. Njezino ime, “Yue”, potječe od drevnog naziva provincije Zhejiang, Yue, odražavajući njezin jaki regionalni identitet. Izvorno su ovaj stil izvodili isključivo muški glumci, ali kasnih 1920-ih pojavila se isključivo ženska trupa pod nazivom Ženska profinjena opera. Ova je družina postala toliko popularna da su isključivo muške grupe u potpunosti zamijenjene isključivo ženskim grupama izvođača tijekom 1930-ih i 1940-ih. Otprilike u to vrijeme službeno je usvojen naziv “Yue Opera”. Ipak, zašto je točno ovaj operni stil prešao na isključivo ženske trupe još uvijek je predmetom velikih rasprava među opernim entuzijastima.

Yue opera je raznovrsna u svojem repertoaru, a u odnosu na druge opere nudi sveobuhvatniji i svestraniji način prikaza tradicionalnog života. Radnje u operi razvijale su se iz razgovora koje bi seljaci vodili i narodnih pjesama koje bi pjevali dok su radili. Opera je bila jednostavna i svima lako razumljiva pa je vrlo brzo postala posebno popularna u ruralnim zajednicama jer je prikazivala živopisne i romantične opise normalnog, svakodnevnog, seljačkog života. Tijekom ekonomske krize mnogi bi se poljoprivrednici okrenuli ovoj narodnoj umjetnosti kao sporednom poslu kako bi dopunili svoj prihod. Uz katkad tužne melodije glazba donosi romantiku i tragediju. Izvođači, i muškarci i žene, koriste jedinstvenu vokalnu tehniku ​​zvanu “benchang”, koja kombinira pjevanje s govorom, omogućavajući besprijekoran izraz emocija. Instrumenti kao što su erhu (gudalo s dvije žice) i sanxian (trzalačko glazbalo s tri žice) obogaćuju glazbeni izraz, stvarajući atmosferu koja je istodobno melankolična i očaravajuća. Vizualno, Yue opera je praznik za oči, kostimi su razrađeni i šareni, pomno dizajnirani da odražavaju društveni status likova, osobnost i emocionalno stanje. Živopisne boje koje simboliziraju osobine i raspoloženja likova, često jednostavne, ali simbolički bogate, prenose publiku u različita povijesna razdoblja i izmišljene svjetove.

Što se tiče zapleta, drame Yue opere često se vrte oko tema ljubavi, žrtve, odanosti i društvenog života. Mnogi njezini klasici, poput “Paviljona božura” i ” (Mu Dan Ting) i “Romance of the Western Chamber” (Xi Xiang Ji), temelje se na drevnoj kineskoj književnosti i folkloru, prenoseći priče o ljudskoj otpornosti, strasti i mudrosti kroz generacije.

U kazalištima, ali još češće na u trgovima i ulicama, u ovo vrijeme izvode se i tradicionalni plesovi lava i zmaja. U kineskoj kulturi lav simbolizira moć i mudrost. Kineski lavlji ples izvode dva “plesača” u kostimu lava. Izvođači postaju tijelo lava: onaj ispred su glava i prednji udovi, onaj iza su leđa i stražnje noge. Glava lava obično je iznimno velika. Postoji puno stilova plesa, a zajedničko im je da svi oponašaju različite pokrete lava i uglavnom demonstriraju borilačku okretnost i spretnost. Sličan je i ples zmaja. Tijelo zmaja u kostimu sastoji se od velike zmajeve glave i dugačkog tijela koji je podignut na štapovima. Duljina zmaja može varirati od dva metra do 100 metara ili čak preko 1000 metara. Vjeruje se da što je Zmaj duži, to će više sreće donijeti! Kineski zmajevi oduvijek simboliziraju mudrost, moć i bogatstvo, a vjeruje se da donose sreću i zaštitu. Postoje zapisi da su ljudi u Kini izvodili ovaj ples kada dugo nije bilo kiše. Ljudi su molili za kišu plesom zmaja, a plesovi zmaja nakon sadnje bili su i način molitve protiv napada insekata. Danas se plesovi zmajeva izvode u svečanim prilikama kao sredstvo za tjeranje zlih duhova i dobrodošlicu prosperitetu. Ples lavova i zmajeva važna je tradicija za kinesku Novu godinu. U druženju, odlasku u kazalište, posjetu prijateljima prolaze prva tri dana praznika. Četvrti dan lunarne godine je dan kada se Kuhinjski Bog vraća u dom. Vjeruje se da toga dana ljudi ne bi trebali izlaziti. Trebali bi ostati kod kuće kako bi pripremili žrtvene ponude za dobrodošlicu Kuhinjskom Bogu. Ali i da se odmore od svih aktivnosti koje su imali proteklih dana.

Tekst i fotke: Antonija Putić

Producentica i umjetnica Antonija Putić već godinama živi u Kini, zemlji koja ju je očarala svojom kulturom, običajima i jedinstvenim načinom života. Završetkom Akademije dramske umjetnosti i studija komunikologije u Zagrebu, njezina su putovanja započela iz znatiželje i umjetničkog duha, a prerasla su u poziv. Kao strastvena putnica, Antonija je proputovala više zemalja nego što je ikada planirala, no niti jedna nije ostavila tako snažan dojam na nju kao Kina, koju od 2013. naziva svojim drugim domom. Osim što o svojim doživljajima, neobičnim mjestima, okusima i receptima Dalekog istoka piše za tiskane medije i portale, Antonija vodi i Facebook stranicu “Antonija Putić”, gdje dijeli zanimljivosti o kineskom životu, kulturi i znamenitostima. Njezin zanimljive objave i bogato iskustvo omogućili su mnogima da otkriju ljepote i tajne Kine. Svojim pristupom Antonija uspijeva Kinu približiti svima koji žele osjetiti njezinu čarobnu raznolikost i neiscrpno kulturno bogatstvo.

Antiniju možete pratiti i na facebooku –> https://www.facebook.com/profile.php?id=100045848130749