U lipnju prošle godine, s planinarskim društvom Gea krenula sam put Istre, prema zvjezdarnici u Višnjanu. Tražila sam odmak od svakodnevne buke i žurbe, a dobila lekciju iz vječnosti i arheologije prostora.

Tekst i fotke – Andjela Radovic

Tamo, u mirnom istarskom ambijentu, ugledni astronom Korado Korlević održao nam je predavanje koje me duboko dojmilo i unijelo mir u moje misli.

Slušajući ga kako s nevjerojatnom strašću i autoritetom znanja govori o svemiru, asteroidima, prošlosti našeg planeta i izazovima budućnosti, osjetila sam ono što su stari stoici zvali oslobađanjem od nevažnog. Pred veličinom zvjezdanog neba i dubinom svemira, čovjek odjednom shvati koliko su sve naše svakodnevne brige, sitne ljudske hijerarhije i prolazni pritisci zapravo beznačajni.

Marko Aurelije je u svom djelu “Meditacije” zapisao :”Promatraj kretanje zvijezda kao da i sam trčiš s njima”. Predavanje u Višnjanu bilo je upravo to – stoički putokaz za povrat sebi. Podsjetilo me da naša stvarna vrijednost leži u učenju, zapažanju detalja u prirodi i očuvanju vlastitog dostojanstva.

Izlet s PD GEA bio je arheologija mog unutrašnjeg dvorca slobode. Shvatila sam da trebamo češće podići pogled prema zvijezdama i dopustiti vlastitom unutrašnjem miru da diktira tempo našeg života.