Ljetna palača, smještena uz mirne vode Kunming jezera, već stoljećima predstavlja jedan od najljepših i najsvečanijih carskih vrtova Kine. Nedaleko od nje, nešto istočnije, nalaze se tihe ruševine njezine starije “sestrinske palače” Yuanmingyuana.

Taj kompleks, nekoć vrhunac umjetničkog i arhitektonskog stvaralaštva dinastije Qing, danas stoji poput nijemog svjedoka raskoši koju je povijest nepovratno izbrisala. Yuanmingyuan je danas prostor na kojem se mogu vidjeti ruševine, ali i zamisliti bogata povijest Kine. Yuanmingyuan kompleks bio je veći i raskošniji od današnje Ljetne palače.

Nakon burnih godina političkih previranja, Bokserskog ustanka i ratnih razaranja, 1902. godine u Peking se iz izbjeglištva u Xi’anu vraća carica udovica Cixi. Njezina prva velika odluka, gotovo simbolična, bila je obnova Ljetne palače, čin kojim je željela vratiti izgubljeni sjaj, ali i ponovno uspostaviti moć i dostojanstvo carskog dvora. Ovo je bila već treća velika obnova kompleksa u njezinoj povijesti, nakon razaranja 1860. i 1900. godine.

Povijesni zapisi govore da je carica udovica Cixi radovima pristupila s nevjerojatnom raskoši, kao da želi nadomjestiti sve što je uništeno, i sve što je tijekom života izgubila. Radovi su uključivali obnovu paviljona, terasastih vrtova, mostova i dvorskih dvorana, ali i organiziranje velikih umjetničkih zabava, performansa i svečanosti u čast obnovljenog kompleksa. Novac je prikupljen iz državne blagajne i prisilnih doprinosa bogatih trgovaca, a prema dvoranskim zapisima, za hitnu je obnovu odmah izdvojeno 400.000 taela srebra. Ukupna je vrijednost radova procijenjena na milijune, ali teško je dati točan iznos. Prva faza usredotočila se na obnovu Dvorane Dobronamjerne dugovječnosti (Renshoudian), prostora u kojem je živjela sama carica. Obnovila je i Dvoranu Yulantang i Dvoranu Radosne dugovječnosti (Leshoutang) kako bi carica imala neophodne stambene prostore.

Obnovljeni su i krovovi Hrama Mora duhovne mudrosti (Foxiangge) koji su bili teško oštećeni. Cixi je inzistirala na raskošnom opremanju interijera pa je naručena nova serija svilenih tapiserija. Prema Dvoranskim zapisima dinastije Qing (Qijuzhuzhu), na obnovi je istodobno radilo između 5.000 i 7.000 radnika dnevno. Radilo se u smjenama kako bi obnova što prije završila. Svakodnevno je tu radilo 2000 – 3000 stolara, 1500 – 2000 zidara, 1000 – 1500 klesara i kipara, 500 – 800 slikara i majstora za pozlatu. Zapisi bilježe i stotine pomoćnih radnika, a glavni nadzornik cjelokupnog projekta, zadužen za financije i koordinaciju, bio je Ronglu, visoki državni službenik i čovjek od povjerenja carice udove Cixi. Ciu Yong bio je carski službenik zadužen za svakodnevni nadzor građevinskih radova i kvalitetu materijala.

Dvorana Radosne Dugovječnosti (Leshoutang) bila je rezidencija carske udovice u Ljetnoj palači od 1750. do 1908. godine, a najpoznatija je po tome što je u njoj boravila i vladala najslavnija carska udovica Cixi (1835. – 1908.). Kompleks Dvorane Radosne Dugovječnosti, koji uključuje glavnu dvoranu, ulaznu dvoranu, bočne dvorane i dva dvorišta, čini najprostranije stambeno područje u Ljetnoj palači. Smještena je uz jezero Kunming s pogledom na planinu Longevity, s Dvoranom Dobronamjerne Dugovječnosti na istoku i Dugom galerijom na zapadu, što je čini i izvrsnim mjestom za promatranje prirodnih ljepota. Originalno je ovaj prostor sagrađen 1750. godine. Veliki kompleks sagradio je car Qianlong (1711. – 1799.) kao stambeni prostor za svoju majku, carsku udovicu Chongqing (1693. – 1777.). U početku je glavna zgrada Dvorane Radosne Dugovječnosti imala dva kata: prizemlje je služilo za odmor, a na drugom katu nalazila se budistička kapela. No godine 1860. kompleks su uništile anglo-francuske savezničke snage, a obnovljen je 1886. godine kao jednokatna građevina, prilagođena za udobnost carske udovice Cixi. Kineski izvodi navode 1888. godinu kao godinu završetka radova. Prostor se obnavlja i 1902. godine, a carica udova Cixi koristi ga kao svoj privatni prostor, tu spava, prima važne goste, ima i mali tron. U ovaj je prostor postavljena i prva električna rasvjeta iako je Cixi rijetko koristila struju. Postavljena su i dvostruka stakla, a kako bi se osigurala bolja toplinska izolacija tijekom zime, ispod poda spavaće sobe nalazio se sustav podnog grijanja. Svaki detalj bio je pomno osmišljen, svaki zid dekoriran. Upravo tako izgleda i danas te privlači mnogobrojne turiste koji žele vidjeti mjesto gdje je boravila slavna Cixi. Ulaz u samu zgradu nije dopušten, a iz dvorišta se vidi tek dio unutrašnjosti.

Do listopada 1903. glavni radovi na mnogobrojnim objektima su završeni, a carica Cixi je počela redovito boraviti u Ljetnoj palači, gdje je primala strane diplomate i održavala dvoranske svečanosti, kako bi demonstrirala snagu i modernost carskog dvora, unatoč sve većem utjecaju stranih sila u Kini. Ovi susreti bili su važan dio Cixinine vanjske politike – pokušaj da se očuva dostojanstvo Carstva dok se istodobno nastojalo pridobiti naklonost stranih sila, ali i pokazati raskoš nove Ljetne palače nakon opsežne obnove.

Bila je to posljednja velika obnova Ljetne palače prije pada dinastije Qing 1911. godine. Nakon revolucije 1911. Ljetna palača postala je privatno vlasništvo svrgnutog cara Puyija, posljednjeg cara Kine. On je 1914. otvorio vrt za javnost. Cijena ulaznice bila je toliko visoka da je palača imala vrlo malo posjetitelja. Godine 1924. Puyi je bio prisiljen napustiti Zabranjeni grad, a samim time i Ljetnu plaču. Ljetna palača još je jednom postala žrtvom političkih promjena i uništenja; paviljoni i natkriveni hodnici su zapušteni, jezera su se zamuljila, vegetacija je uvenula, a antikviteti i drugi vrijedni predmeti su nestali. Dio blaga završio je u Tajvanu, dok su ostatak kupili muzeji i privatni kolekcionari u stanju potpunog propadanja. Nakon osnivanja Narodne Republike 1949. godine, lokalne vlasti započele su mukotrpan zadatak restauracije. Danas, nakon više od 70 godina ponovnog bojanja i rekonstrukcije, Ljetna palača sjaji kao u dane svoje najveće slave i ponosno stoji kao jedan od najdragocjenijih bisera kineske kulturne baštine. Ovo omiljeno utočište kineskog dvora nudi raskošne paviljone, sjenovite staze, veličanstvene vidikovce i čarobnu prirodu. Ljetna palača ima sjajnu kombinaciju značajki carskog vrta, uronjenog u okolni prirodni krajolik. Odražava princip carskog vrta “izgrađenog od strane čovjeka resursima iz prirode”.

Osim Brda dugovječnosti i jezera Kunming, postoji više od stotinu slikovitih mjesta, više od 20 dvorišta i 3000 drevnih građevina te više od 1600 stabala starijih od sto godina. Ljetna palača ima više od 40 000 stabala i 120 različitih vrsta drveća. Kompleks ima 108 “scenskih točaka” (景点 jǐngdiǎn) koje bi trebalo vidjeti za vrijeme posjeta.

UNESCO je 2. prosinca 1998. Ljetnu palaču proglasio mjestom svjetske baštine, opisujući ju kao „remek-djelo kineskog dizajna krajobraznih vrtova“. Prirodni krajolik brda i otvorene vode kombiniran je s umjetnim elementima poput paviljona, dvorana, palača, hramova i mostova kako bi se stvorila „skladna cjelina izvanredne estetske vrijednosti“.

Premda je više puta bila gotovo izbrisana, njezina izdržljivost, sklad krajolika i arhitekture te nevjerojatna snaga mjesta da se uvijek iznova uzdigne, čine Ljetnu palaču prostorom koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Ljetna palača nije samo povijesni kompleks, ona je živi spomenik elegancije, umjetnosti i duha zadnje kineske dinastije, dinastije Qing. Ako posjećujete Peking, to je mjesto koje se naprosto mora vidjeti.

Tekst i fotke: Antonija Putić

Producentica i umjetnica Antonija Putić već godinama živi u Kini, zemlji koja ju je očarala svojom kulturom, običajima i jedinstvenim načinom života. Završetkom Akademije dramske umjetnosti i studija komunikologije u Zagrebu, njezina su putovanja započela iz znatiželje i umjetničkog duha, a prerasla su u poziv. Kao strastvena putnica, Antonija je proputovala više zemalja nego što je ikada planirala, no niti jedna nije ostavila tako snažan dojam na nju kao Kina, koju od 2013. naziva svojim drugim domom. Osim što o svojim doživljajima, neobičnim mjestima, okusima i receptima Dalekog istoka piše za tiskane medije i portale, Antonija vodi i Facebook stranicu “Antonija Putić”, gdje dijeli zanimljivosti o kineskom životu, kulturi i znamenitostima. Njezin zanimljive objave i bogato iskustvo omogućili su mnogima da otkriju ljepote i tajne Kine. Svojim pristupom Antonija uspijeva Kinu približiti svima koji žele osjetiti njezinu čarobnu raznolikost i neiscrpno kulturno bogatstvo.

Antoniju možete pratiti i na –> facebooku

FOTOGALERIJA: