Tekst i fotke – Anđela Radović 

A stvarnost nas nerijetko nauči da tako velika očekivanja donose samo razočaranje, jer ti rijetki dani prođu brže nego što su i počeli. 

No, ako čovjek prihvati sebe i svoj ritam, spoznat će da ljeto može biti predivno i u vlastitom gradu. Zagreb u ove mjesece nudi toliku količinu sadržaja da, ako ih znamo suptilno iskoristiti, možemo imati osjećaj da smo zapravo cijelo ljeto proveli na nekom ugodnom odmoru. 

 

Jedan takav niz predivnih trenutaka i ljetne energije dogodio se pod zvjezdanim nebom na festivalu Zagreb Classic na Trgu kralja Tomislava. Najprije srijeda i uživanje u odabranim melodijama slavnih kazališnih mjuzikala s bliskom prijateljicom, a zatim još jedna velika večer na mekanoj dekici uz Verdijeve operne arije. Svi ti sati donijeli su neopisivi mir koji u sekundi briše svu nakupljenu iscrpljenost radnog tjedna i sparine. Vrhunac tog glazbenog tjedna bio je trenutak kada su operni pjevači sami izveli pjesmu “Moj Zagreb tak imam te rad”. Publika je bila u takvom iskrenom udivljenju da je dirigent ponovno pozvao umjetnike na pozornicu, pa smo u drugom krugu svi zajedno, i pjevači i mi u publici uz četiri bisa, u jednom dahu zapjevali te predivne stihove. Bilo nam je žao samo što nismo ponijele i kakvu čašu hladnog vina pa da nazdravimo toj nezaboravnoj noći. 

 

A onda, povratak kući. Lagana vožnja autobusom do našeg kvarta, a potom mirna i oslobađajuća ljetna vožnja biciklom od rotora pa sve do Arene i Jaruščice. Dok vam noćni vjetar godi licu, a u vama i dalje odzvanjaju taktovi s koncerta, čovjek osjeti istinsko zadovoljstvo jer je shvatio da se unutrašnji mir ne mora tražiti miljama daleko – on je već tu. 

 

Zagreb ljeti pruža predivne rituale. Dok se u mislima već slažu planovi za odlazak u ljetno kino na Tuškancu pod otvorenim nebom, u meni i dalje suptilno tinja ljubav prema plesu. Nedavni susret u autobusu sa bivšom kolegicom s plesa, koja je u dvorani pronašla svoj mir kroz redovitu jogu, podsjetio me koliko nam taj pokret svima fali. Tijelo nepogrešivo pamti svaki predivni ulični korak i figuru, i zato od tog sna ne odustajem. Moja se ljetna vizija prirodno nadovezuje na ove tople noći :zamišljam neobavezne plesne večeri na otvorenom, na nekom čarobnom Zrinjevcu, gdje glazba i koraci ponovno postaju jedno. Sve to dolazi polako, u nekom mom ritmu, i čini da se u potpunosti napunim ljetnom svježinom prije nego što u kolovozu sjednem u autobus na svoj žuđeni godišnji odmor u Dalmaciji. Jer najljepša je spoznaja da ne moramo čekati putovanja da bismo živjeli punim plućima.