foto –  lovelygrey

Zamislite da krenete u šetnju po molu, more je s obje strane, obala iza vas postaje sve manja, a nakon kilometra hodanja još uvijek niste stigli do kraja.

U engleskom gradu Southend-on-Sea nalazi se Southend Pier, najduži mol za razonodu (pleasure pier) na svijetu. Proteže se oko 1,33 milje, odnosno više od 2,1 kilometra, u estuarij Temze, toliko daleko da do njegova kraja ne morate čak ni hodati – možete sjesti na vlak.

Iza njegove neobične dužine krije se još zanimljivija priča.

Zašto bi netko napravio mol dug više od dva kilometra?

Southend-on-Sea početkom 19. stoljeća postajao je popularno odredište stanovnika Londona koji su dolazili provoditi vrijeme uz more. Problem je bio u tome što se ispred grada nalaze golemi plitki muljeviti dijelovi estuarija.

Za oseke se voda može povući više od jedne milje od obale. Veći putnički brodovi zato nisu mogli normalno pristajati uz Southend, a za niske oseke pristajanje je bilo praktički nemoguće.

Rješenje je bilo jednostavno – ako brodovi ne mogu do obale, napravit će mol koji će doći do brodova.

I tako je nastao jedan od najneobičnijih građevinskih pothvata na britanskoj obali.

Prvi mol bio je dug samo 180 metara – i nije riješio problem

Prvi drveni mol otvoren je 1830. godine i bio je dug oko 600 stopa, odnosno približno 180 metara.

Vrlo brzo pokazalo se da to nije ni približno dovoljno.

Već do 1833. produžen je na oko 540 metara, ali ni tada nije mogao riješiti problem oseke. Uslijedila su nova produženja, a do sredine 19. stoljeća mol se protezao više od jedne milje od obale.

Godine 1848. dosezao je oko 2,1 kilometar i tada je bio najduži mol u Europi.

Ali priča tu nije završila.

Drvo je zamijenilo željezo

Ogroman broj posjetitelja s vremenom je ostavio trag na starom drvenom molu pa je krajem 19. stoljeća krenula gradnja nove željezne konstrukcije.

Današnji željezni mol projektirao je poznati građevinski inženjer James Brunlees, a glavna konstrukcija dovršena je 1889. godine. Historic England danas Southend Pier vodi kao Grade II zaštićenu građevinu.

Novo produženje otvoreno 1898. godine dovelo ga je do oko 7.080 stopa, odnosno približno 1,3 milje, čime je postao najduži pleasure pier na svijetu. Dodatni Prince George Extension dovršen je 1929. godine.

Danas se njegova ukupna dužina uglavnom navodi kao oko 1,33 milje, odnosno približno 2,14 kilometara.

Mol je toliko dug da po njemu vozi vlak

Ako vam se ne hoda više od dva kilometra do kraja mola – postoji puno zanimljivije rješenje.

Southend Pier ima vlastitu uskotračnu željeznicu.

Prvi električni vlak počeo je voziti 1890. godine, a riječ je bila o prvoj željeznici na molu u Velikoj Britaniji.

Današnja pruga proteže se otprilike 1,25 milja, odnosno oko dva kilometra, gotovo cijelom dužinom mola. Guinness World Records vodi Southend kao mjesto najduže željeznice na rekreacijskom molu na svijetu.

Posjetitelji zato mogu napraviti odličnu kombinaciju: do kraja mola otići pješice, a vratiti se vlakom – ili obrnuto.

Preživio je požare, udare brodova i dva svjetska rata

Još je nevjerojatnije da Southend Pier i danas postoji.

Tijekom svoje povijesti prošao je kroz nekoliko velikih požara, udare brodova i oba svjetska rata. Prema vatrogasnoj službi Essexa, brodovi su ga tijekom povijesti udarili najmanje šest puta.

Jedan od najdramatičnijih događaja dogodio se 1959. godine kada je veliki požar zahvatio paviljon. Na udaljenom dijelu mola ostalo je odsječeno između 400 i 500 ljudi, jer im je vatra blokirala povratak prema obali.

Novi veliki požar 1976. uništio je velik dio sadržaja na kraju mola, uključujući kafiće, kazalište i zabavne sadržaje.

Godine 1986. dogodila se još jedna katastrofa – brod je udario u mol i doslovno presjekao dio njegove konstrukcije.

Unatoč svemu tome, mol je svaki put obnovljen.

U Drugom svjetskom ratu dobio je čak i novo ime

Southend Pier nije uvijek služio turistima.

Nakon početka Drugog svjetskog rata zatvoren je za javnost, preuzela ga je britanska Kraljevska mornarica i preimenovala u HMS Leigh.

Zbog položaja duboko u estuariju služio je kao mjesto okupljanja konvoja i kao centar pomorske kontrole prometa u estuariju Temze. Javnosti je ponovno otvoren nakon rata.

A tada je uslijedilo nešto što je danas gotovo teško zamisliti.

U sezoni 1949./1950. Southend Pier posjetilo je oko 5,75 milijuna ljudi, prema službenoj povijesti mola.

Na kraju vas čeka potpuno drugačiji pogled na obalu

Poseban osjećaj dolazi tek kada stignete do kraja.

Nakon više od dva kilometra hodanja obala Southend-on-Seaja ostaje daleko iza vas, a oko mola dominira golemi prostor estuarija Temze. Za vedrog vremena preko vode se može vidjeti i obala Kenta.

Na Pier Headu nalaze se ugostiteljski sadržaji, RNLI postaja za spašavanje, a na molu je moguć i ribolov.

Zbog same dužine šetnja ovdje više podsjeća na kratki izlet nego na klasičnu šetnju gradskim molom.

Koliko košta posjet Southend Pieru?

Prema trenutačno objavljenom cjeniku Southend Piera, ulaz za odrasle koji uključuje šetnju molom iznosi 3,10 funti, dok ulaznica za dijete od 3 do 16 godina stoji 2,10 funti.

Kombinirana ulaznica koja uključuje ulazak na mol i povratnu vožnju vlakom iznosi 7,70 funti za odrasle i 4,10 funti za djecu.

Mol je trenutačno otvoren svakodnevno od 10:15 do 18 sati, ali radno vrijeme ovisi o vremenskim uvjetima i može se mijenjati. Posljednji ulazak dopušten je sat vremena prije zatvaranja, pa je prije dolaska dobro provjeriti aktualne informacije.

Više od dva kilometra – samo zato što se more povlači

Upravo je to možda najbolji dio priče o Southend Pieru.

Njegov rekord nije nastao zato što je netko prije gotovo 200 godina odlučio napraviti turističku atrakciju koja će završiti u knjigama rekorda.

Morao je biti toliko dug.

More ispred Southenda bilo je toliko plitko, a voda se tijekom oseke povlačila toliko daleko da su graditelji desetljećima produživali mol pokušavajući doći do dovoljno duboke vode na kojoj su putnički brodovi mogli pristajati bez obzira na plimu i oseku.

Rezultat je građevina koja se danas proteže više od dva kilometra u estuarij Temze, ima vlastitu željeznicu i gotovo dva stoljeća povijesti.

I još uvijek možete jednostavno kupiti kartu, krenuti hodati – i vidjeti koliko zapravo izgleda daleko 2,1 kilometar kada ispred vas nema gotovo ničega osim mora i uske linije mola.