Visoko u gruzijskom Kavkazu postoji mjesto koje izgleda kao kulisa iz fantasy filma.

Između kuća uzdižu se kameni tornjevi, iza njih nižu se zelene padine i snježni vrhovi, a cijeli krajolik djeluje kao da je ostao zarobljen negdje između srednjeg vijeka i danas.

To je Mestija, glavno središte Svanetije i jedno od najneobičnijih mjesta u Gruziji.

Najveća posebnost grada nisu trgovi, muzeji ni crkve, nego svanski obrambeni tornjevi. Prema službenim turističkim podacima, u Mestiji ih je sačuvano oko 45, a većina je visoka približno 20 do 25 metara.

Svaneti

Tornjevi nisu pripadali kraljevima

Najzanimljivije je što te kule nisu gradili kraljevi ni vojska.

Pripadale su pojedinim obiteljima i stajale uz njihove kuće. U slučaju napada ili sukoba, članovi obitelji povlačili bi se u toranj, uklonili drvene ljestve i zatvorili prolaze između katova.

Ulazi su često bili podignuti iznad tla, zidovi su bili debeli, a na višim katovima nalazili su se mali obrambeni otvori.

Drugim riječima, svaka od tih kula bila je svojevrsni privatni bunker, osmatračnica i posljednja linija obrane.

Mestia

Zašto su im trebale privatne utvrde?

Tornjevi su stanovnike štitili od pljačkaša i neprijateljskih napada, ali i tijekom lokalnih sukoba.

Svanetija je stoljećima imala snažnu kulturu obiteljske časti, a krvne osvete između klanova znale su trajati godinama, ponekad i generacijama.

Zbog toga Mestija iz daljine ne izgleda kao obično planinsko naselje, nego kao grad sastavljen od desetaka malenih obiteljskih tvrđava.

Važno je ipak naglasiti da toranj uglavnom nije bio jedini prostor u kojem se živjelo. Tradicionalni svanski obiteljski kompleks uključivao je kuću i toranj, a obrambena kula služila je prije svega kao zaklon u opasnosti.

Mestia

Prirodni sef Gruzije

Izoliran položaj Svanetije imao je još jednu važnu ulogu.

Kada su drugi dijelovi Gruzije bili izloženi ratovima i pljačkama, vrijedne ikone, rukopisi, crkveni predmeti i umjetnine sklanjali su se upravo u ove teško dostupne planine.

Zbog toga se Svanetiju često opisuje kao svojevrsni prirodni sef Gruzije.

Dio tog nasljeđa danas se čuva u Muzeju povijesti i etnografije Svanetije u Mestiji.

Mestia

Jezik koji većina Gruzijaca ne razumije

Stanovnici ove regije nazivaju se Svani.

Uz gruzijski, govore i vlastiti svanski jezik. On nije samo dijalekt, nego zaseban jezik iz kartvelske jezične obitelji.

Za većinu Gruzijaca iz drugih dijelova zemlje svanski nije automatski razumljiv, što dodatno pokazuje koliko je ovaj planinski kraj dugo bio izoliran i poseban.

Mestia

Je li Mestija pod zaštitom UNESCO-a?

Tu se često griješi.

Mestija je glavno turističko središte Svanetije, ali cijeli grad nije zasebno upisan na UNESCO-ov Popis svjetske baštine.

UNESCO-ov lokalitet zove se Gornja Svanetija, a njegova najvažnija zaštićena cjelina nalazi se u području Ushgulija, posebno u selu Chazhashi.

Mestija je zato idealna baza za istraživanje regije, dok se najpoznatiji UNESCO-ov srednjovjekovni krajolik nalazi dublje u planinama.

Mestia

Mjesto na kojem povijest još uvijek živi

Mestija nije obnovljeni povijesni park.

Mnogi tornjevi i dalje stoje između kuća, dvorišta i uskih cesta. Neki još pripadaju obiteljima koje na tom području žive generacijama.

I upravo je to ono što ovo mjesto čini toliko posebnim.

Srednjovjekovna arhitektura ovdje nije zatvorena iza muzejskog stakla. Ona je i dalje dio svakodnevice, dok se iznad kamenih kula uzdižu neki od najspektakularnijih vrhova Kavkaza.

Mestija zato nije samo lijep planinski gradić.

To je mjesto na kojem su obiteljske kuće imale vlastite utvrde, drevni jezik preživio stoljeća, a povijest ostala vidljiva gotovo na svakom koraku.

Svaneti

Naš vodič za organizaciju putovanja u Gruziju možete pročitti na linku dolje:

Gruzija za početnike – Vodič za putovanje