Ljetna palača u Pekingu, smještena među valovitim brežuljcima, spokojnim i mirnim vodama jezera Kunming, jedan je od najljepših primjera vrtne arhitekture u Kini, mjesto mira, sklada, harmonije i bogate povijesti Kine.

Ljetna palača u Pekingu, 1 dio

 Kinezi će reći da ovo nije samo palača već cijeli svijet u malome, u kojem se stoljeća kineske povijesti isprepliću s arhitekturom i prirodom u savršenom skladu. Ljetna palača i danas odiše sjajem i tihom elegancijom carske Kine, s više od sto sačuvanih povijesnih zgrada, pagoda, hramova, skulptura. Palača zauzima ukupnu površinu od 290 hektara, a nalazi se u nekadašnjem sjeverozapadnom predgrađu Pekinga. Danas je tu Haidian distrikt koji se proteže na površini od 431 km², što ga čini drugim po veličini urbanim distriktom u Pekingu (nakon Chaoyanga). Prema najnovijim podatcima, stanovništvo Haidiana broji 3,122 milijuna ljudi. Ovo je jedan od najgušće naseljenih dijelova Pekinga, ali i distrikt u kojem sjedišta imaju mnoge poznate kineske kompanije poput Baidu, ByteDance, Lenovo, Youku. U njemu se nalazi i slavno Pekinško sveučilište, a ovo je dom i prestižnog Tsinghua fakulteta, pa ne čudi da distrikt ima puno mladih stanovnika koji također slobodno vrijeme rado provode istražujući Ljetnu palaču, nerijetko odjeveni u tradicionalnu odjeću Kine, što dodatno naglašava povijesni ugođaj ovoga mjesta. 

Ljetna palača, UNESCO baština od 1998. godine

Ljetna palača vjerojatno je najbolje očuvani povijesni kompleks u Pekingu pa se nemojte iznenaditi velikom broju kineskih turista koji dolaze ovdje. Za strane posjetitelje ovaj kompleks uglavnom je još uvijek sakriveni dragulj, mjesto koje tek trebaju otkriti. Stotinjak primjera tradicionalne arhitekture, skladno raspoređeno uz Kunming jezero i padine, toliko oduševi posjetitelje da se mnogi zateknu kako zastaju, promatraju i satima upijaju harmoniju i bezvremensku ljepotu ovoga jedinstvenog mjesta. Godine 1998. UNESCO ju je uvrstio na popis svjetske baštine.

Ljetna palača uključuje zapanjujući niz paviljona, terasa, sjenica uz vodu, natkrivenih hodnika i kamenih mostova, a svaki od njih smješten je tako da naglasi ljepotu prirode i sklad između arhitekture i prirode, što je temeljni ideal kineske vrtne arhitekture. Ne čudi zato da mnogi za Ljetnu palaču kažu da je to najveličanstveniji vrt Kine, vrt koji je bio inspiracija za mnoge druge vrtove u Kini. Šetnja kroz kompleks vodi vas preko slikovitih mostova, raskošnih paviljona obojenih živim crvenim, zlatnim i tirkiznim nijansama, do mirnih sjenica iz kojih možete promatrati otočiće na jezeru Kunming. Svaki dio Ljetne palače osmišljen je s nevjerojatnom pažnjom: terase se otvaraju prema jezeru, paviljoni stvaraju zaklone od sunca, a vrtovi su uređeni tako da odražavaju filozofiju jedinstva neba, zemlje i čovjeka.

Stara i Nova Ljetna palača

Povijest Ljetne palače datira oko 800 godina unatrag. Car Zhangzong (Wanyan Jing), šesti vladar dinastije Jin koji je vladao od 1189. do 1208. godine, smatra se ključnom figurom u povijesnim temeljima Ljetne palače. Naime, krajem 12. stoljeća on je dao izgraditi Palaču Zlatnog Brda, upravo na području današnjeg Brda dugovječnosti unutar kompleksa Ljetne palače. Neki zapisi navode ime i Palača Božje planina. Ova je palača, okružena prirodnim izvorima i jezerima, služila kao carska rezidencija, lovište i vrt, postavši pretečom kasnijeg razvoja Ljetne palače za vrijeme dinastija Ming i Qing.

Važno je napomenuti da, iako dinastija Jin nije smjestila svoju prijestolnicu točno na mjesto današnjeg Pekinga, njezin južni glavni grad Zhongdu – čiji se ostatci nalaze unutar suvremenog Pekinga – bio je smješten u neposrednoj blizini. Upravo je ta geografska blizina omogućila razvoj carskih vrtova i lovišta koja su postala temelj buduće Ljetne palače. Brdo dugovječnosti danas je otvoreno za sve posjetitelje i uz malo napora svi se mogu uspeti njegovim stazama. S vrha brda pruža se očaravajući pogled na Jezero Kunming, otočiće, čitav kompleks Ljetne palače, a prizor je toliko skladan da izgleda poput tradicionalne kineske slike oživljene pred vašim očima.

Sljedeći car iste dinastije, car Weishaowang (Wanyan Yongji, koji je vladao 1208. – 1213. godine), preusmjerio je vodu iz obližnjeg izvora Žada u Zlatnu planinu, nazvavši jezero po kojem se ulijevala u Zlatno more. Nakon osnutka dinastije Yuan, Zlatna planina preimenovana je u Vrč planinu (Wengshan), i to prema sljedećoj legendi:

Bio jednom putujući starac koji je otkrio veliku stijenu na obronku Zlatne planine. Razbivši stijenu, pronašao je unutra skrivenu zemljanu posudu. Površina posude bila je prekrasno izrezbarena cvijećem, životinjama i zmajevima. U posudi se nalazilo mnogo predmeta velike vrijednosti koje je starac ponio sa sobom. Međutim, prije odlaska, posudu je odnio na sunčanu stranu planine i u nju upisao sljedeći dvostih: “Kada se ova zemljana posuda pomakne, počet će carev pad.” Tijekom razdoblja dinastije Ming, posuda je nestala i, baš kao što je starac predvidio, dinastija je propala.

Ovo je prekrasan primjer kako se povijest i folklor često isprepliću kako bi stvorili živu narodnu tradiciju oko važnih povijesnih mjesta.

Guo Shoujing, službenik dinastije Yuan zadužen za navodnjavanje, godine 1292. predložio je kopanje korita rijeke koje bi vodilo sve izvore u blizini planine Jug kako bi se olakšao transport žitarica. Izvorska voda iz Changpinga, 50 kilometara sjeverno od Pekinga, tako je dovedena do podnožja planine Jug, a jezero je prošireno i preimenovano u Jezero planine Jug.

Kasniji razvoj područja doveo je do toga da Jezero planine Jug postane temelj današnjeg jezera Kunming. Tako je nekadašnje tehničko rješenje iz doba Yuana, dovod izvorske vode i kontrola toka, postalo temelj za jedno od najljepših umjetnih jezera u kineskoj povijesti. Jezero Kunming, kakvo danas poznajemo, rezultat je stoljeća preoblikovanja, carskih ambicija i pejzažnog dizajna koji povezuje prirodnu ljepotu s tradicijom kineskih vrtova, ali i stoljetnog iskapanja i preusmjeravanja voda u tom području. Nazivi jezera i parka mnogo su se puta mijenjali tijekom svoje duge povijesti te bi se samo o imenima mogao napisati opširan znanstveni rad. U dinastiji Yuan jezero Kunming bilo je poznato kao Veliko jezero, Zapadno more ili Zapadno jezero. Posjet jezeru u travnju bio je popularan običaj među ljudima u tom razdoblju. Biljke bi procvale, a jezero je bilo mirno, kristalno čisto, idealno za uživanje u proljetnom suncu na obali.

Već tijekom dinastije Ming prostor je služio kao preporučeno mjesto za carsku ljetnu rezidenciju.

U dinastiji Ming izgrađen je na južnoj strani Brda dugovječnosti hram. Navodno je car Zhengde (Wanli) iz dinastije Ming (vladao 1506. – 1521.) sagradio predivan vrt na obali jezera i nazvao ga Lijepi vrt za uživanje u planinama (Youqiuyuan). Također je promijenio ime Vrčane planine natrag u Zlatnu planinu, a Jezero Vrčane planine u Zlatno more. Početkom 17. stoljeća zloglasni eunuh Wei Zhongxian preuzeo je cijeli vrt za privatnu uporabu. Međutim, povijesni zapisi i moderni povjesničari ne potvrđuju ovu informaciju, te se vjerojatno radi o usmenoj predaji. 

Kada su trupe dinastije Qing došle u Peking sredinom 17. stoljeća i postavile svojeg cara, vrt je bio zapušten. Lijepi vrt za uživanje u planinama preimenovan je u Palaču Vrčane planine, ponovno je obnovljen i redovito ga je koristio carski dvor. Gradnja Ljetne palače kakvu danas poznajemo započeta je tek u 18. stoljeću, za vrijeme dinastije Qing, pa je teško da bi Weijev čin iz 17. stoljeća imao izravnu vezu s njom.

Car Qianlong je u 18. stoljeću izgradio četiri velika carska vrta u tom području, poznata kao “Tri planine i pet vrtova” (San Shan Wu Yuan). Ljetna palača (Yiheyuan) bila je samo jedan od njih, dok je Yuanmingyuan bio daleko veći, raskošniji i glavna carska rezidencija. Tijekom vladavine cara Qianlonga jezero je ponovno prošireno, produbljeno i preoblikovano u današnji, prepoznatljivi oblik. Nasipi, otoci i mostovi oblikovani su u skladu s južnokineskim pejzažnim uzorima, posebno inspirirani poznatim Zapadnim jezerom u Hangzhouu. Treba naglasiti da je današnje Brdo dugovječnosti djelomično umjetno oblikovano tijekom 18. stoljeća, pa iako leži na području nekadašnjih vrtova dinastije Jin, nije isto brdo ni isti pejzaž. Brdo nastaje iskapanjem jezera, upravo u vrijeme dinastije Qing. Cijeli je kompleks pretvoren u reprezentativnu ljetnu palaču, zamišljenu kao skladnu kombinaciju vode, brda i arhitekture. Za vrijeme vladavine Qianlonga (1736. – 1796.) imena su posljednji put promijenjena. U spomen na 60. rođendan Qianlongove majke, car je podigao Hram zahvalnosti i Brdo dugovječnosti te je, slijedeći primjer cara Wu Dija iz dinastije Han, koji je mnogo stoljeća prije održavao pomorske vježbe na jezeru Kunming u glavnom gradu Hana, Chang’u, Zlatno more preimenovano u jezero Kunming. Istodobno, cijelo područje nazvano je Parkom čistih valova (Qingyiyuan).

Ljetna palača nije uvijek bila mjesto tišine, sklada i ljepote kakvo danas poznajemo. Njezina je povijest tijekom dinastije Qing obilježena i razdobljima razaranja, boli i ponovnih preporoda. Upravo ti trenutci uništenja i potom obnove daju Ljetnoj palači posebnu dubinu, jer je svaki most, dvorana i vrt preživio dramatične lomove povijesti.

Prvo veliko stradanje dogodilo se 1860. godine, tijekom Drugoga opijumskog rata, kada su anglo-francuske snage napale Peking i sustavno opustošile niz imperijalnih kompleksa. Najteže su stradali veličanstveni vrtovi Yuanmingyuan, ali ni Park čistih valova, preteča današnje Ljetne palače, nije bio pošteđen. Gotovo svaka zgrada, paviljon i dvorana u parku nestali su u plamenu. Ostale su samo građevine koje vatra nije mogla progutati, kamene pagode, kameni zidovi i nekoliko brončanih paviljona, nijemi svjedoci razaranja koje je potreslo kineski dvor i narod. Uništenje je bilo toliko temeljito da su mnogi vjerovali kako se palača nikada neće obnoviti. Uništenje Yuanmingyuana 1860. godine je izravno potaknulo caricu Cixi da obnovi i proširi Ljetnu palaču kao novu glavnu ljetnu rezidenciju. Ruševine Stare ljetne palače nalaze se istočno od današnje lokacije Ljetne palače. Iz pepela počinje nova faza povijesti Ljetne palače, jer će samo nekoliko desetljeća poslije započeti velika obnova pod vodstvom carice udovice Cixi.

Godine 1888. ona je donijela jednu od najkontroverznijih odluka u povijesti kasne dinastije Qing: preusmjerila je 30 milijuna taela srebra, golemo bogatstvo izvorno namijenjeno obnovi kineske mornarice, u veliku rekonstrukciju i proširenje Ljetne palače. Iako je tadašnja kineska flota očajnički trebala modernizaciju, Cixi je vjerovala da će izgradnja monumentalnog vrtnog kompleksa biti trajniji dokaz carske moći, kulture i njezina vlastitog nasljeđa.

Obnova Ljetne palače

U obnovi je pokazala izniman osjećaj za estetiku. Južnu stranu Brda dugovječnosti dala je urediti tako da evocira ljepotu Zapadnog jezera u Hangzhouu, jednog od najpoetičnijih pejzaža Kine. Šetnje uz jezero, kameni mostovi i mirna voda trebali su posjetiteljima pružati osjećaj sklada i meditativnog mira. Sjevernu stranu brda preoblikovala je u stilu Suzhoua, grada poznatog po svili, intimnim vrtovima, profinjenim paviljonima i elegantnim kamenim kompozicijama. Tako je unutar jednog jedinstvenog prostora carica stvorila minijaturu najljepših pejzaža cijele Kine.

Obnovljenom kompleksu dala je i novo ime: Yiheyuan (頤和園), Vrt dobrog zdravlja i sklada, naziv koji odražava njezinu želju da ovo bude mjesto odmora, ravnoteže, oporavka i unutarnjeg mira. Na engleskom je, međutim, vrt ostao poznat kao Summer Palace, naziv koji i danas koriste turisti iz cijelog svijeta. Samo dvanaest godina nakon njezine velike obnove, Ljetna palača ponovno je stradala, ovaj put u vihoru Boksačkog ustanka. Godine 1900., kada su Osmostruke savezničke snage (Velika Britanija, Francuska, Njemačka, SAD, Rusija, Japan, Italija i Austro-Ugarska) ušle u Peking, kompleks je ponovno doživio razaranje. Hramovi koji su s toliko truda obnovljeni 1880-ih godina opet su sravnjeni sa zemljom. Gotovo svaki vrijedan predmet, od svilenih zastora i kaligrafija do dragocjenih brončanih skulptura, odnesen je kao ratni plijen. Brojni predmeti iz Ljetne palače i danas se nalaze u europskim muzejima i privatnim zbirkama. Britanski muzej u Londonu čuva više predmeta iz Ljetne palače, uključujući porculan, emajlirane predmete, broncu i ukrasne predmete iz carske zbirke.

Carica udova Cixi donosi odluku da još jednom sve izgradi.

Tekst i fotke: Antonija Putić

Producentica i umjetnica Antonija Putić već godinama živi u Kini, zemlji koja ju je očarala svojom kulturom, običajima i jedinstvenim načinom života. Završetkom Akademije dramske umjetnosti i studija komunikologije u Zagrebu, njezina su putovanja započela iz znatiželje i umjetničkog duha, a prerasla su u poziv. Kao strastvena putnica, Antonija je proputovala više zemalja nego što je ikada planirala, no niti jedna nije ostavila tako snažan dojam na nju kao Kina, koju od 2013. naziva svojim drugim domom. Osim što o svojim doživljajima, neobičnim mjestima, okusima i receptima Dalekog istoka piše za tiskane medije i portale, Antonija vodi i Facebook stranicu “Antonija Putić”, gdje dijeli zanimljivosti o kineskom životu, kulturi i znamenitostima. Njezin zanimljive objave i bogato iskustvo omogućili su mnogima da otkriju ljepote i tajne Kine. Svojim pristupom Antonija uspijeva Kinu približiti svima koji žele osjetiti njezinu čarobnu raznolikost i neiscrpno kulturno bogatstvo.

Antoniju možete pratiti i na facebooku

FOTOGALERIJA: