Filipine sam dugo odgađala za doba kad ćemo moći otići na barem 3 tjedna, jer su ogromni. Budući da o našoj idućoj putnoj destinaciji uvijek odlučuje cijena avio karata, a prošle godine je izašla akcija Air China s povratnim kartama iz Budimpešte za 440 eura, brzo sam shvatila da ćemo teško s djecom ikad uhvatit više od 2 tjedna i – karte su kupljene!

Tekst i fotke: Suzana Serdar Lunic

Ukupno 19 dana puta, druga polovica veljače, na Filipinima punih 14. Iz Splita do Budimpešte išli smo klasično autom, a svi akcijski letovi Budimpešta – Manila imali su dugo presjedanje u Kini, prespavali smo u Pekingu na putu tamo i nazad. To nam nije uopće bilo mrsko jer smo stigli odmorniji, a u povratku smo posjetili Kineski zid! Negativna strana je to što nam je na sami put otišlo 5 dana, ali dobro, u protivnom bi avio karte platili minimalno duplo skuplje, a to nam nije bila opcija. Air China nam je bila vrhunska, avioni ogromni (na povratku smo čak imali više sjedala i mogli se malo ispružit), sve na vrijeme, hrana odlična. Prvi put smo letili avionom koji nema sjenila na prozorima, već automatsko zasjenjenje u 4 moda, otkriće!

Djecu (12, 9 i 4 godine) smo izvadili iz škole za praznike u veljači + dodatih 7 radnih dana, nosili smo knjige i radili školu na daljinu. Putujemo u ovo doba 4. godinu zaredom, otkad postoje ovi praznici i to nam je odlična shema. Često nas pitaju kako nas razrednici puste ovako dugo, pa da odmah odgovorim: razrednici se slože i odobre, ali za izostanke duže od 3 dana moramo ravnatelju poslat molbu, na koju dobijemo pozitivan odgovor. Puste nas jer su djeca odlikaši i vrate se potpuno spremni za daljnji rad, samo što ne sjede u klupi nego školu rade u tropima 🙂

Peta najveća otočna država svijeta, Filipini se sastoje od 7641 otoka, od kojih je 2000 naseljeno. Za naš dvotjedni posjet odabrali smo 3 otoka, Coron, Palawan i Bohol, uz Manilu, koju nismo razgledavali već samo prespavali na dolasku i odlasku. Za ova 3 otoka sam se odlučila nakon dosta istraživanja i konzultiranja s ljudima koji su već posjetili Filipine. Generalni savjet je ne pretjerati s brojem otoka, jer se na prebacivanje s jednog na drugi izgubi skoro cijeli dan. Osim toga, teško mi je bilo naći putopis obiteljskog putovanja Filipinima, tamo ljudi iz nekog razloga idu bez djece, a poznato je da s djecom putovanje ide dosta sporije. Ja sam htjela 4 otoka, muž 2, pa smo se našli na sredini. Zadovoljna sam odabirom otoka, Coron i Palawan su po meni must – to su one slike koje internet izbaci kad guglaš Filipine. Bohol smo izabrali zbog unutrašnjosti, životinjica tarsiera i sardina. Boracay sam izbacila ovaj put jer je tamo samo plaža i chill bez dodatnog sadržaja. Cebu sam ostavila za drugi put kad djeca budu veća i to jedva čekam, jer se tamo ide zbog slapova i canyoninga, za koji treba biti 12+ (naravno da već imam itinerar za idući posjet Filipinima!).

Itinerar puta odredile su nam cijene karata unutrašnjih letova: prvo smo letili iz Manile za Coron na kojem smo bili 5 dana, pa se prebacili u El Nido na Palawan gdje smo bili 4 dana, zatim na Panglao/Bohol još 4 dana i vratili se nazad u Manilu. Ova 4 leta su nas izašla 250 eura po glavi, a karte sam kupila pola godine ranije jer cijene jako rastu kako se približava datum putovanja. S Corona u El Nido može se prebacit i brodom, ali plovidba traje 5 sati, zna bit jako nemirno more i cijena broda nam je bila malo jeftinija od avio karte pa smo izabrali let, koji traje pola sata. Jeftinija verzija prebacivanja na Palawan je let za Puerto Princesu. Karte se nađu za 20ak eura, tamo se ide u posjet podzemnoj rijeci koja je među 7 prirodnih čuda, ali smo zbog duge vožnje od Princese do El Nida i nedostatka vremena, ovo odlučili preskočiti. *Napomena: većinom je u cijenu avio karte uključen kabinski kufer od 7 kg i ruksak od 4, ako imate veliki kufer, njega treba dodatno platit. Kupite ga najkasnije dan prije leta, cijena je uglavnom 15 eura. Mi smo napravili grešku i došli na prvi domestic let bez kupljenog velikog kufera, pa smo ga masno platili preko 100 eura (6 eura/kg). Za ostale letove smo kupili unaprijed, a na kraju se ispostavilo da nam je kod Air Swifta u cijenu karte bilo uključeno 10kg checkirane prtljage po glavi (ukupno 50kg), iako to nigdje nije pisalo.

Za smještaj smo kombinirali booking i airbnb, a prosječna cijena noćenja s doručkom za nas 5 je bila ispod 50 eura. U Manili smo u dolasku i odlasku prespavali u malom dvosobnom stanu za 47 eura/noć. U Coronu i El Nidu smo imali odlične hotele, čiste i uredne sobe s 2 bračna kreveta, cijena s doručkom 50 eura/noć, za svaku preporuku. Za doručak smo birali između jaja na razne načine, vafla ili palačinki, dodatno dobiješ tost, namaz, voće i kavu ili čaj (mi smo dodatno kupovali u dućanu mlijeko za djecu, 2-3 eura je litra). Na Boholu smo uzeli kuću preko airbnb-a s 3 sobe, 2 kupaonice i bazenom, koju smo uz kupon platili 43 eura/noć, cijena je inače 65 eura po noćenju! Tu smo doručak spremali sami, a vlasnica ima svoj tuk tuk i vozača, koji nas je do plaže i centra vozikao besplatno, a za veće udaljenosti bi mu platili 2-3 eura. Najskuplji smještaj smo imali u Pekingu (najjeftiniji koji smo našli, kraj aerodroma da ne gubimo vrijeme na vožnje), tu smo 2 sobe platili 93 eura/noć, ali smo dobili vanserijsku domaćicu, koja nam je olakšala boravak u Kini – vozila nas je na Kineski zid, budući da smo sletili u 11 ujutro kad više ne idu grupne ture i prijevozi, pomogla s kupnjom karata i čuvala nam kufer sa zimskom robom 2 tjedna da ga ne vučemo sa sobom na Filipine! *Napomena: ako letite Air Chinom i imate dugi layover, možete dobit besplatni smještaj u hotelu i prijevoz sa/do aerodroma. Mi ovo nismo znali i imali smo već rezerviran smještaj u dolasku, ali smo ga u povratku otkazali i uzeli taj besplatan.

Valuta je filipinski peso i lako se preračunava 1euro = 60 pesosa. Uglavnom se plaća gotovinom, samo u rijetkim restoranima su primali kartice. Daleko najbolji tečaj je (neočekivano) na aerodromu u Manili i tu odmah promijenite koliko mislite da će vam trebat za cijelo putovanje.

Hrana je savršena! Mislila sam da se nakon Zanzibara dugo neću opet najesti lignji i škampa, ah kako sam se prevarila 🙂 Logično, uz plažu su restorani skuplji, ima i puno vegan cool modernih restorana u kojima ćete obrok platiti skuplje, ali ako se maknete u ulicu iza, onda se jede za svega par eura. Restorane smo birali prema ocjenama na google mapi, danas se većinom može provjeriti i menu (ostavljajte recenzije ljudi!) tako da sam večer prije pinala restorane na lokaciji koju sutradan posjećujemo. Porciju piletine/lignji/ribe s rižom ili pomfritom jeli smo za 4-5 eura. Ima jako puno jeftinih azijskih street food lokala s ukusnim pad thaijem za isto toliko para. Za izbirljive i za djecu: skoro svaki restoran ima pohanu piletinu ili ribu s pomfritom i svi roditeljski problemi su riješeni! Preporuka za restorane: najbolji na svijetu Gavin’s kitchen + bar u Coronu, u kojem smo jeli svih 5 dana jer ima svega, od mesa, ribe, azijske, meksičke, burgera, što ti duša želi, velike porcije, po super cijenama! Vrhunsku pizzu jeli smo u Bella Vita u El Nidu – prekul lokal na plaži, jedeš s nogama u pijesku, top atmosfera, skuplji je naravno, a to znači da je pizza 10 eura. Smiješno, znam! A onda djeca sa zadnjim zalogajem otrče u more, a ti se raspojasaš i naručiš mojito za 5 eura! 😀 Odličan lokalni jeftini restoran je Maa’s u El Nidu, a odlična azijska je u Rice8Spice i Thai Kitchen u El Nidu (porcije 3-4 eura). Na Panglao smo triput jeli u Garlic ‘n’ Lemon, ja ‘mlatila’ škampe, a ostatak ekipe piletinu na bijelo, kažu ista kao što mama kuha doma 😀 Jako je puno štandova na kojima peku palačinke s nutelom, to nam je skoro svaku večer bio desert nakon večere – preporuka za Mathew’s Island Crepe koji imaju milijun vrsta palačinki! Na Boholu imaju odlične torte i kavu u Zara’s cafe, općenito može se naći dobra kava, ali ako je dobra, onda je i skuplja, oko 3 eura. Još jedna super stvar na Filipinima je što u svakom restoranu dobiješ pitku vodu u bokalu besplatno, a u hotelima i na aerodromima imaš free refill na onim bačvama s vodom.

Izleti brodom su jedina skuplja stavka putovanja. Odnosno, i to može biti jeftino ako ideš na grupne ture brodom s 20-30 ljudi. U El Nidu se nude A, B, C i D ture, a na Coronu A, B i razne druge (ne idu sve ture svaki dan jer često vremenski uvjeti ne dozvoljavaju, otkazivanja su česta posebno u El Nidu). Cijena ovih izleta je 25-30 eura po osobi, a uključuje 4-5 stopova na plaže/grebene/lagune, ulaznice (environment fee koji se na Coronu plaća za svaki plažu i lagunu 3-5 eura po osobi, a u El Nidu jednokratno 7 eura po osobi), ručak i opremu za snorklanje. Kajaci za lagune se dodatno plaćaju. Budući da ogroman broj ljudi svakodnevno ide na ove izlete, pa su na lokacijama i ogromne gužve, mi smo odlučili uzeti privatni brod. Ocijenili smo da u konačnici nisu to velike pare za ono što dobiješ – privatni brod s vodičem, staješ gdje želiš i kad želiš i što je najbitnije, izbjegneš ogromne gužve. Dodatno, nismo morali krenuti ujutro u 8 i izgubiti 2 sata na skupljanje ostalih i ukrcaj, već bi se naspavali i išli u 10, a povratak pred mrak. Za dvoje ljudi je to dosta velika razlika u cijeni, ali budući da mi plaćamo za 5, u konačnici nismo potrošili puno više nego da smo išli na grupne ture. Svaka opisana tura moguća je i u privatnom aranžmanu, ali tada su cijene astonomske. Zato smo mi ispregovarali da rentamo brod s vodičem, a onda sami plaćamo ulaznice, maske i ručak, i to se radi tako da prvo ideš ujutro na pazar i odabereš namirnice od kojih ti posada kasnije spremi ručak. Ovakvu turu smo u Coronu platili 130 eura (plus kajake) – dan iz snova! Iskustvo jedenja svježe pripremljenog ručka na plaži je bilo odlično, ali nam djeca jako malo pojela, većinu smo bacili ribama i opet smo išli na večeru nakon izleta. Zato smo idući dan ponijeli peciva i grickalice na brod, izostavili ručak i turu platili 80 eura! Čitav dan na brodu, krojimo raspored kako nam paše, sami u raju! U El Nidu su ture malo skuplje, pa smo tamo privatni izlet platili skoro 200 eura bez ručka, ali su udaljenosti dosta veće. Kombinirali smo 2 ture koje su jedine bile dozvoljene taj dan zbog valova, pa je i gužva bila neizbježna, jer su svi ljudi taj dan bili na istim lokacijama. Na Boholu smo privatnu turu na Balicasag otok platili 60 eura.

Što smo još radili u 14 dana Filipina, uz 4 cjelodnevna izleta brodom? Coron je malo mjesto na otoku Busuanga, odakle se ide na izlete oko obližnjeg nenaseljenog otoka Coron. Prva dva izleta brodom oko Corona su nam najljepši dio Filipina, tu je Twin lagoon, jezera, koraljni grebeni, male plažice, ovaj otok je baš rajski! Iz Corona smo još otišli na termalne izvore Maquinit Hot Spring, koji nisu must see, ali smo ih posjetili budući da u blizini nema nekih lijepih plaža dostupnih tuktukom. Za razliku od Corona, oko El Nida ima puno divnih plaža, tako da bi tamo mogli komodno provest i tjedan dana bez da idemo na izlete brodom. Posjetili smo plaže Marimegmeg i Las Cabanas (poznata po divnim zalascima sunca), čiste, s dosta hlada, s nanizanim barovima i restoranima. Lio plaža kraj aerodroma u El Nidu je predivna ogromna plaža s besplatnim ležaljkama, suncobranima i wifijem, djeca guštala u valovima satima. Na plaži je upozorenje o nik nik pješčanim mušicama, ali smo se naprskali repelentom i bilo je sve ok. Iz El Nida smo otišli na samo jedan izlet brodom. Bilo nam je divno, da ne bude zabune, ali u usporedbi s Coronom, daleko veće gužve na plažama i lagunama (a išli smo ranije od grupnih tura), skuplje, ogromni valovi na otvorenom moru pa i umori ta vožnja cijeli dan.. nekako nam je Coron ipak tu ukrao srce. Na Boholu smo jedan dan rentali auto za 25 eura (može se uzeti vozač za 40e, ali mi smo naravno išli sami) i posjetili unutrašnjost otoka: otišli smo na krstarenje po Loboc rijeci s buffet ručkom i folklornim plesom (ovo je odlično iskustvo), posjetili najmanje živuće primate, životinjice tarsiere u njihovom prirodnom staništu (ovo je za djecu highlight čitavog Bohola) i šumu mahagonija. Do čokoladnih brda nažalost nismo stigli. Jedan dan smo otišli na ronjenje sa sardinama na Napaling reef – nestvarno iskustvo i meni najbolji dio Bohola. Poznata Alona beach je trenutno puna bagera, pa smo se kupali dvaput na udaljenijoj i daleko ljepšoj Dumaluan plaži – čista je, bez valova, kupali smo se kod Oceanica resorta, ako uzmeš kod njih piće, možeš koristit stolice. Izletom brodom na Balicasag otok nismo bili preoduševljeni, iako su nam u smještaju rekli da nema smisla ići ako smo bili na Coronu i Palawanu, mi smo ipak otišli.

Vidjeli smo kornjače i ribice, ali greben je nažalost mrtav i nije ni blizu onima na Coronu. Turisti i vodiči gaze perajama i cipelama po koraljima, pa što uopće očekivat.. vjerujem da je nekad bilo divno tu, ali to je prošlost, neodrživo je. Otočić je prljav, pun pasa lutalica (ovo je inače veliki problem na Filipinima), plaža nikakva.. pa smo skratili izlet i vratili se na Dumaluan. Nije svugdje ovako, u Coronu i El Nidu su stvarno ekološki osviješteni, podržavam naplatu environment fees jer time plaćaju održavanje i čiščenje plaža i mora, u El Nidu recimo uopće nema plastičnih vrećica i slamki, a ulice i plaže su pune čistača koji kupe svaki komadić otpada.

Za prijevoz po otocima smo koristili tuktuk, na svakom otoku je drugačiji, najbolji nam je bio na Coronu jer može stat 5 ljudi, u El Nidu smo morali uzimati dva. Vožnje su jeftine, par eura, a možeš se dogovoriti i da te vozi na više lokacija u danu i čeka, pa to platiš 15ak eura. Uglavnom imaju dogovorene cijene pa se nema potrebe cjenkat. Općenito su Filipinci dragi, veseli i prijateljski nastrojeni, nemaš osjećaj da ti žele izvući pare i uvijek će rado pomoći. Svi pričaju engleski, tako da s komunikacijom nema nikakvih problema. Ljudi su neki miks Azijata i Latinosa, baš se osjeća taj španjolski utjecaj, ipak su Španjolci vladali preko 300 godina i ostavili im kršćanstvo u naslijeđe.

Jedno divno putovanje, koje bi vrlo rado ponovili, drugi put s nekim novim otocima. Jeftino, raznolikog sadržaja, priroda baca s nogu, hrana odlična, ljudi dragi, ma što ti više treba!

FOTOGALERIJA: