
Upalila se opet crvena žarulja u centralnom komitetu Čučerja. Pročulo se da Dragi Vođa putuje u Dallas na utakmicu Svjetskog nogometnog prvenstva između Hrvatske i Engleske. Ukućani niti ovaj put nisu mogli sakriti svoje oduševljenje.
Tekst i fotke – Josip Novosel aka Dragi Vođa aka Vin Diesel za siromašne
Brat Miroslav me znatiželjno upitao: ”Kad si ti zadnji put bio na tekmi hrvatske repke? Ideš u Ameriku samo da se možeš preseravati na Instagramu! Ti uopće ne gledaš nogomet” Brat Krešimir je bio nešto pozitivniji: ”Ovaj put bi ti se mogao stvarno srušiti avion! Čovjek nije stvoren da leti!” Majka je zabrinuto nadodala: ”Jesi konačno napisao oporuku? Ti stvarno živiš na rubu. Stalno negdje putuješ. Kome ide stan ako ti se nešto desi? Zapravo kad malo bolje razmislim, nadam se da ju nisi napisao jer onda stan ide meni, a pošto sam ti ja majka, ne moram platiti porez. Da ide na braću ili na sestru, oni bi morali platiti porez. To se ne isplati.” Otac je nadodao: ”Tamo su svi naoružani. Ubit će te netko! Što ti se isplati ići u Teksas na samo 2 i pol dana? Bacaš novac u vjetar!” Majka: ”Ako imaš viška love, rađe meni plati starački dom!” Sestra nije ništa rekla, ali u njenom pogledu sam vidio poruku: ”Doma je Amerika”
Zahvaljujući ratnim zbivanjima, avionsku kartu sam platio ”samo” 1830,00 eura, ali što je to za jednog poduzetnika koji ostvaruje ekstra profite? 🙂
Prva postaja nakon slijetanja u Dallas, bio je Frankie’s Downtowon sports bar gdje sam se našao s prijateljicom Kate iz Londona, njezinim dečkom Thomasom iz Švicarske i njihovim prijateljima. Ovim putem im se zahvaljujem na pozivu na Svjetsko prvenstvo. Nisam se toliko veselio od kad sam osvojio nagradno putovanje u Kumrovec 🙂
Dallas – Frankie’s Downtown – Thomas i Kate
Rekao sam konobarici na tečnom engleskom: ”Dajte nam BBQ rebrica, pileća krilca, hladnu pivu i malo onog GMO umaka :)”
Odmah sam naletio i na hrvatske navijače. Tata i kćer iz Australije 🙂
Za one koji gledaju na svaki euro tj. dolar: Pive su od 5 do 7 eura, rebrica 19 eura… s tim da Amerikanci ne prikazuju porez na cijenama. Tu su i skriveni troškovi poput 20 posto napojnice na koju vas navuku, ako nemate zmiju u novčaniku, a u mom slučaju je to Anakonda 🙂 Šalu na stranu, napojnica je ok, ako je dobra usluga, a u Americi je stvarno vrhunska, ali 20% ne bih platio niti da mi pivu i rebrica poslužuje Lidija Bačić. Reći će sad dušebrižnici da tako konobari zarađuju jer im plaće nisu dostatne za život. Napaćeni narod Europe je poručio: ”Neka jedu kolače” ili u prijevodu: ”Povečajte im plaće :)” PS: Da ne bi ispalo da smo bili škrti, platila je Kate cijeli račun s 20 posto napojnice 🙂
Naravno da su svi htjeli fotku s Vin Dieselom za siromašne 🙂
Tu večer sam se onesvjestio poput Mladena Grdovića, ali ne od alkohola, već od Jet laga.
Drugo jutro smo Thomas i ja krenuli u istraživanje znamenitosti. Kakav bi to posjet Dallasu bio, a da nismo obišli mjesto na kojem je izvršen atentat na predsjednika Kennedya?
Dallas – The Sixth Floor Museum at Daily Plaza
Poslao sam fotografije s mjesta zločina u KOSČ – Kontraobavještajnu službu Čučerje i napisao: ”Iz ove zgrade su 22.11. 1963. ubili predsjednika Kennedya”.
Moj mlađi brat Krešimir je istog trena odgovorio: ” Nisu ga ubili iz te zgrade. Njegov vozač ga je ubio. Znam to dobro. Snimke su editirane.” Ako mi sad brata likvidira CIA, znat ću da je bio u pravu, a ako preživi, onda znam da laže k’o Dabro kad je rekao da je diplomirao. Postoji i treća opcija. Možda i Krešimir radi za CIA-u, a tad znam: Ja više nemam brata!
Poslao sam fotku zgrade i kolegici Evi koja je komentirala: ”Zar ga nisu ubili vani u autu, tijekom parade ili tako nešto?”
Odlučio sam da više nikome ništa ne šaljem.
Kaubojski šeširi su bili omiljeni suvenir svih navijača. Pitao me Thomas: ”Zar nećeš i ti kupiti jedan?” Odgovorio sam mu: ”Odrastao sam na kaubojskim filmovima. John Wayne je bio Bog u mojoj kući, ali sve se promijenilo onog dana kad je HRT prikazao na televiziji film Brokeback mountin.” Za one koji nisu gledali: Dva kauboja u kaubojskim šeširima se guze navrh planine u nekom šatoru. Od tog dana, kaubojski filmovi, a s njima i kaubojski šeširi su strogo zabranjeni u Čučerju. Nisam htio da me zbog šešira roditelji maknu iz oporuke 🙂
Cijeli grad je bio u hrvatskim i engleskim zastavama. U svakom lokalu šahovnica. Amerikanci su se dobro pripremili.
Otišli smo u obližnji restoran na doručak i iako smo bili puni, nismo mogli odoljeti nachosima iz Meksičkog restorana prekoputa ceste za koji kažu da je jedan od najboljih u Dallasu. Meni su bili bolji nachosi u sportskom baru, ali guacamole umak je bio vrh. Promijenit ću si nadimak u FAT JOE
Dallas – Rj Mexican Cousine – FIFA World Cup 2026.
Na tečnom Španjolskom sam konobarici rekao: ”Da pogodim… Ti si iz Argentine?” Ona: ”Nisam. Šef nam je rekao da moramo nositi dresove na poslu :)”
Dallas – Rj Mexican Cousine – FIFA World Cup 2026.
Na putovanjima izbjegavam muzeje i crkve, ali to ne znači da se kulturno ne uzdižem. Bacili smo oko na: The Cattle Drive skulpture koje je izradio teksaški umjetnik Robert Summers. To je najveći brončani spomenik te vrste na svijetu. Prizor prikazuje veće od života teksaške dugoroge konje (volove i bikove) koje vode tri kauboja na konjima.
Dallas – The Cattle Drive – Dear Leader Joe
Svaki brončani vol viši je od mene, otprilike 183 cm i težak preko 544 kilograma. Instalacija obilježava gonjenje stoke iz 19. stoljeća duž staze Shawnee koje je pomoglo u izgradnji grada.
Pala mi je ideja da napravim jednu takvu umjetničku instalaciju u Hrvatskoj. 3 HDZ-ovca gone Stoku sitnog zuba preko pojila 🙂
Hrvatski navijači su taj dan 16.6. uoči utakmice Hrvatska – Engleska, organizirali spektakularnu paradu u centru Dallasa. Izradili su zastavu od 100 metara, a prolaznike su iznenadili folklorom, kaubojskim štihom, odavanjem počasti JFK-u i nastupom Stevea Mešića Ludina s navijačkom himnom “Idemo na vrh”.
Dallas – FIFA World Cup 2026. – Dear Leader Joe
Biti u Texasu, a ne probati najbolji Texas BBQ je kao da postanete predsjednik sportskog saveza u Hrvatskoj i onda umjesto sebi, novac isplatite sportašima!? Nema smisla. Posjetili smo Terry Black’s BBQ. Čekali smo u redu nekih posla sata, ali svaka minuta nam se isplatila. Iza mene su stajala dva Japanca, a jedan od njih je imao najbolju majicu koju sam vidio na Svjetskom prvenstvu. Navijač godine 🙂
Mi imamo predrasude kako u Americi sva hrana ne valja, kako je sve umjetno, GMO, ali kad probate njihov BBQ, sve predrasude padaju u vodu. Meso se topilo u ustima kao albanski sladoled na ljetnoj žegi. Zamislite najbolji roštilj koji ste probali, pomnožite to sa deset i Texas BBQ je još bolji od toga 🙂
Za one koji se pitaju koja je razlika između roštilja i BBQ-a: Glavna razlika je u tehnici pečenja. Roštilj (Grill) koristi visoku, direktnu toplinu za brzu pripremu manjih komada hrane, dok je BBQ (Barbecue) spora metoda “dima i topline” (low and slow) koja zahtijeva sate pečenja na nižim temperaturama – Indirektna toplina u zatvorenom prostoru uz dodatak dima od tvrdog drva (jabuka, trešnja, hickory) koji hrani daje specifičnu aromu. Ovo sam prepisao s Googla. Valjda je točno 🙂
Platio sam BBQ pladanj 92 dolara, ali samo zato što sam naivan turist koji je naručio previše hrane. Od toga se komotno moglo najesti troje odraslih: kobasica, grah, riža, brisketi, trgana govedina, odlična piva i neki banana puding koji sam komotno mogao preskočiti jer nema veze s pudingom. Drugi dan sam izgledao kao Pavarotti, samo bez lijepog glasa 🙂
Moj otac se bojao da će me ubiti netko iz vatrenog oružja, a ja mu poručujem: Jedina smrt koja ovdje vreba je ona od srčanog infarkta nakon svega što smo popili i pojeli. Cijeli dan mi se vrtila u glavi pjesma Sandija Cenova – Kad srce kaže DA 🙂
Posjetili smo nakon večere odličan lokalni bar Double Wide. Malo ima atmosferu kao da smo u Twin Peaksu 🙂 U jednom trenutku mi je bilo dosta alkohola pa sam tražio mineralnu. Pitala me konobarica (možda čak i vlasnica): ”Želiš li iz boce ili točenu?” Pitao sam: ”Koja je bolja, koja je razlika?” Odgovorila je: ”Ova iz boce se plaća, a točena je besplatna.” Naravno da sam naručio ovu besplatnu. Ovako nešto treba uvesti i u Hrvatskoj. Mogao sam već imati vilu s bazenom u Ogulinu, koliko sam para potrošio na Jamnicu 🙂
Dear Leader Joe – Double Wide
DAN UTAKMICE 17.6.2026.
Probudili smo se ranije i otišli na doručak u odličan Loew’s hotel u blizini Dallas stadiona gdje se održavala utakmica. Doručak: 40 dolara po osobi, all you can eat, ali cuga se posebno plaća, a tu su i porez i napojnica, tako da je total bio 117 dolara. Ako se po jutru dan poznaje… 🙂
Naletio sam u hotelu na obitelj kanadskih Hrvata. Morali smo opaliti jednu domoljubnu fotku. Malo nas je al’ nas ima 🙂
Dallas – FIFA World Cup 2026. – Dragi Vođa i Hrvati iz Kanade
Krenuli smo par sati ranije prema stadionu, ali nije bilo potrebe jer je organizacija bila sjajna i nije bilo gužve. Cijene: voda 8,25 dolara, pivo oko 16 dolara, chicken nuggetsi 23 dolara, prženi krumpirići 8 dolara… Nije tako strašno kao što se pričalo, ali da je moglo jeftinije, moglo je 🙂
Bio sam siguran da će Hrvatska slaviti ili bar odigrati neriješeno, ali ovaj put su Englezi bili bolji. Kate je imala razlog za slavlje.
Dallas – FIFA World Cup 2026. – Dragi Vođa i Kate
Ja sam sportski čestitao engleskim navijačima i nazdravio s njima. Atmosfera je bila savršena. Preko 70 tisuća ljudi na stadionu i kasnije after party bez ijednog incidenta. Samo pozitiva. Navijači su fućkali jedino za vrijeme Hydration breaka jer svi dobro znamo da je to stanka za reklame, a ne za dobrobit igrača. Stadion je bio natkriven i klimatiziran tako da im sigurno nije bilo prevruće za igru.
Englezi su bili oduševljeni što imam hrvatski dres iz 1998. i što je na njemu broj 10, Zvonimira Bobana. Više im se svidio taj dres od ovih novih. Kad sam im rekao da mi je idol Delboy Trotter i da su Mućke najpopularnija britanska serija u Hrvatskoj, piva je dolazila u potocima 🙂
Dallas – FIFA World Cup 2026. – Dragi Vođa u društvu navijača Engleske
Suma Sumarum: Fenomenalno organizirano Svjetsko prvenstvo. Ne bi me iznenadilo niti da bude najposjećenije, najgledanije i najprofitabilnije do sada. Krivo mi je što mi je ovo prvo, ali mi sigurno neće biti i posljednje. Zabava na svakom čošku, pozitivni ljudi iz cijelog svijeta na jednom mjestu, fenomenalna hrana, najbolji stadioni koje sam ikad vidio u životu, niti jedan incident, a tek Amerikanci? Poznata je izreka o njihovoj južnjačkoj gostoljubivosti – Tretiranje gostiju kao obitelji i pridržavanje “Zlatnog pravila” bez očekivanja ičega zauzvrat. Ljudi u Dallasu su nas oduševili. Ne zna se tko je bio ljubazniji: konobari, prolaznici, policajci, taksisti… Ne da se isplatilo dolaziti na 2,5 dana, nego bih došao opet i na samo jedan dan ako treba.
Dallas – FIFA World Cup 2026. – Dragi Vođa
Ljudi su puno prigovarali zbog previsokih cijena karata i slažem se da bi trebale biti niže, ali možda ne preniske jer na ovaj način huligani ne dolaze na stadione, već finija publika. Trebali bi definitvino ukinuti Hydration break i naći neki kompromis oko cijena karata da svi budu sretni, a ne da za sljedeće prvenstvo imam svađu s najmlađim bratom. Ja: ”Krešo, prodaj jedan bubreg. Idem na Svjetsko prvenstvo!” Krešo: ”Imaš dva bubrega. Prodaj ti svoj!” Ja: ”Krešo ne budi sebičan. Ti si programer. Ne trebaju ti dva bubrega. Cijeli dan sjediš i nigdje ne putuješ. Ja sam stalno u pokretu, a i pijem… preriskantno je da živim s jednim bubregom. Da je obrnuta situacija i da si ti normalan, a ja programer, ja bih za tebe prodao bubreg.” #Mislinadruge
Ne volim pisati o politici, ali moram spomenuti da je žalosno da reprezentacija Irana nema isti tretman kao i druge reprezentacije što ih stavlja u nepovoljan položaj. Ako im je dopušteno sudjelovanje na turniru jer su se na isti plasirali preko kvalifikacija, onda bi trebali imati iste uvijete za treninge i smještaj poput svih ostalih reprezentacija na turniru. Ostale reprezentacije su se trebale pobuniti protiv takvog postupanja prema Iranu. Pobjeda protiv takve ekipe nije prava pobjeda. To nije sport, to nije Fair Play. Politici nema mjesta na sportskim natjecanjima!
PS: Taman kad sam mislio da je svemu došao kraj, doživio sam iznenađenje u Plaza Premium First travel lounge-u na aerodromu u Dallasu. Morao sam doplatiti 25 dolara za lounge business klase jer sam imao ulaz u običan lounge, ali rekoh, ajde da i to probam. Najbolja usluga koju sam doživio u životu. Žao mi je što sam zaboravio ime djelatnice koja me je posluživala, ali ovim putem poručujem njenoj šefici Olgi da joj da povišicu i da joj savjetuje da se baci i u fotografske vode
Fenomenalna hrana i još bolja usluga. U sljedećem životu se rađam u Texasu 🙂
Dallas – Plaza Premium First
Ne mogu otići na drugi kraj svijeta i ne vratiti se s poklonima. Ruka Dragog Vođe je kratka, ali široka. Ušao sam u dućan na aerodromu i vidio neke majice s natpisom Dallas i Texas za 2,5 dolara. Rekoh sebi: Uzmi 10. Jednom se živi. Dođem ja na blagajnu, a lik na njoj kao da je vidio Boga. Nikad nije imao ovako imućnog kupca. Skida on etikete, pakira majice u vrećice, sav sretan i onda trenutak istine: Račun 200,00 dolara? Ako me nije strefio infarkt od hrane, od ovog računa hoće. Kažem ja njemu: ”Pa kako 200 dolara? Majice su na sniženju. Lijepo ovdje piše 2 dolara i 40 centi za majicu!?” On odgovori: ”Gospodine, piše vam 2 majice za 40 dolara!.” Nisam znao kuda bih prvo gledao od neugodnosti. Rekoh ja njemu: Daj ove gumene bombone da nisi džabe pakirao, a majice vrati. Jel ti ja izgledam kao Elon Musk? Ja sam Vin Diesel za siromašne, Baby Rock. Ne raste cvijeće ni u moje preduzeće :)”
Jedina prava neugodnost na ovom sjajnom putovanju je bila na povratku. Let Lufthanse iz Dallasa je kasnio 3 sata. U Frankfurtu nas je autobus odveo na krivi terminal pa nam je zbrisao avion za Zagreb. Svi direktni letovi prema Zagrebu za taj dan su bili popunjeni. Jedina opcija je bila da čekam 5 sati let za Zurich i od tamo da letim Croatiom Airlines za Zagreb. Uzeo sam taj let da bi u avionu dobio poruku da odaberem hotel u kojem ću prespavati i da mi je let zamijenjen za drugi dan u 11:45h iako ovaj let nije bio otkazan, niti je avion bio popunjen do kraja. Dobili smo voucher za večeru, ali samo u vrijednosti od 20 CHF pa smo razliku trebali nadoplatiti. Putovao sam na kraju do Zagreba skoro 48 sati. Sad znam kako je bilo Mojsiju kad je vodio ekipu kroz pustinju.
Napisat ću biografiju: Misli svako da je bogatima lako.
Autor: Josip Novosel aka Dragi Vođa aka Vin Diesel za siromašne, samozatajni bacač uroka iz Čučerja, ljubitelj goblena sitnog boda, dopisni član magazina ”Nije nogomet za sirotinju”, prijatelj imućnih, prije svega čovjek, a tek onda tajkun i Gastro Snob.
www.instagram.com/dearleaderjoe




















