Tekst i fotke – Andjela Radovic

 

Budući da mi je ovo bio drugi posjet tom predivnom mjestu podno Alpa, sjećanja su se odmah vratila na moj prvi, jednodnevni izlet. Tada sam se s užitkom provozala turističkim brodom po jezeru i promatrala obrise mjesta s vode, a ovaj drugi dolazak bio je savršena prilika za ponovni obilazak. Još jednom sam posjetila protestantsku crkvu, a povijesno zanimljivo groblje u Hallstadtu ponovno me fasciniralo. Hallstadt ima neku posebnu energiju i već tada, dok smo u tom miru ispijali prve zajedničke kave, znala sam da je ovo mjesto kojem ću se uvijek rado vraćati. 

 

 

Put nas je dalje vodio prema njemačkom Munchenu, gdje smo se smjestili u hotel i prenoćili. Sutradan je bio rezerviran za potpuno uranjanje u ritam ovog veličanstvenog grada. Munchen me odmah osvojio svojim nevjerojatnim kontrastima – s jedne strane blistala je futuristička, moderna zgrada autogiganta BMW – a, dok su nas s druge strane dočekali povijesni trgovi i monumentalne vizure raskošnih crkava i katedrala.

 

 

 

Nakon tog bogatog arhitektonskog obilaska, iskoristila sam slobodno vrijeme u samom središtu grada za vlastito istraživanje i druženje. Združila sam se s jednim divnim bračnim parom, vitalnim umirovljenicima zaljubljenim u putovanja, i još jednom putnicom, povratnicom iz Francuske. Razgovarajući uz ručak, podijelila je sa mnom dirljivu unutrašnju ispovijest –   iako ljeti živi u Šibeniku, a zimi u Zagrebu, priznala mi je kako ponekad osjeća da joj je jedini pravi dom ostao u Francuskoj, gdje su joj djeca rođena, gdje su se školovala i gdje i danas žive. Budući da je bio lipanj i vladala je velika vrućina, umjesto tradicionalnih kaloričnijih bavarskih specijaliteta, ja sam naručila laganiju talijansku tjesteninu, dok su moji suputnici isprobavali lokalne specijalitete, no svi smo zajedno toplo nazdravili izvrsnim, hladnim bavarskim pivom. 

 

 

Sljedeća postaja vodila nas je kroz guste, predivne bavarske šume prema veličanstvenom području Schwangau i dvorcima kralja Ludwiga II. Kada se kroz krošnje drveća ukažu te veličanstvene siluete dvoraca, dok puteljcima prolaze kočije s prekrasnim konjima, čovjek se u sekundi vrati u neka davna, romantična vremena. Veliki doprinos cijelom doživljaju dala je naša izvrsna stručna voditeljica putovanja, koja nam je cijelim putem neumorno pričala predivne povijesne crtice o kraljevu životu i detaljima izgradnje ovih monumentalnih zdanja. Postigla je tako sjajnu interakciju s grupom da su svi putnici neprestano razgovorali o kralju, a kada smo ušli u dvorac i pripadajući muzej, s golemim smo uzbuđenjem u svakoj slici, namještaju i izloženom ekponatu nastojali prepoznati likove Ludwiga, legendarne carice Sisi i ostalih poznatih ličnosti tog blistavog doba. 

 

 

Poseban trenutak koji me ostavio bez daha bio je pogled iz samog dvorca u Schwangau – taj vidik na okolnu, moćnu prirodu, zelena brda i pejzaž koji je okruživao zdanje bio je toliko veličanstven da mi se jednostavno nije dalo izaći van. Očaravajući doživljaj upotpunila je i vožnja brodom po jezeru do tajanstvenog “Muškog otoka” (Herrenchiemsee). Predivan pejzaž i pogled s broda na vodenog prostranstvo i dvorac u daljini savršeno su se nadovezali na vizure iz samih kraljevskih odaja. To putovanje podsjetilo me da najljepše uspomene čine spoj nevjerojatnih vidila, dobre kapljice i hrabrosti da se prepustimo životu u trenutku.  

 

 

“Posebna i najdraža uspomena su mi dvije starije gospođe, koje su s nevjerojatnim elanom i vitalnošću obilazile dvorce. Obje su bile izuzetno elegantne, a navečer, u našem hotelu u Munchenu, nas tri smo se divno proveselile. Uživale smo uz grickalice i krigle hladnog piva, razgovorajući i smijući se dugo u noć prije spavanja. S tim predivnim ljudima se, inače i danas redovito čujem.