Milan Balaban iz Banja Luke je započeo novi život u Malagi, pa evo prvih dojmova….
Dok sam po ko zna koji put izlazio iz aviona, sjetio sam se da udahnem duboko i osjetim miris novog grada. To je onaj spektakularni miris koji se osjeća samo jednom, kad prvi put dođeš negdje novo. Sjećam se kako me nekad davno isto tako omamio miris Dubaija, a temperaturni šok umalo me nije poslao pod zemlju. Međutim, Španija je druga priča. Umjereno topao vazduh me je prijatno iznenadio nakon što sam ostavio hladni Balkan za sobom (nisam hejter, Banja Luka je moja kuća i uvijek će biti, imam sa sobom i majicu I <3 Banja Luka).
Malaga je predivan grad. Spoj stare arapske (i rimske) kulture, španske opuštenosti i opštenarodnog hedonizma je nešto spektakularno. Ljepota, pristojni životni troškovi (cijene skoro kao kod nas) i totalno opušten, ponekad malo usporen narod je nevjerovatan spoj. Osjećao sam se kao brzi Gonzales prvih par dana kad sam došao. Onda sam i ja malo povukao ručnu i ponovo počeo da učim kako da uživam u životu. Kafice, šetnjice, sunčano vrijeme i 28 stepeni u oktobru. Zvuči kao raj.
Međutim, ja sam ovdje došao da radim i da se karijerno unaprijedim. Radim za IT startup. Opis posla mi je manje više sve. Dobra strana je što samo sebi moram da donosim kafu, ostalima je samo moja dobra volja. IT nije nešto za što sam se oficijelno edukovao. Ja sam ekonomista, ljudski kalkulator sa dvojkom iz matematike. Međutim, balkanska snalažljivost je nešto što se ovdje jako cijeni. Cjenkanje, dogovaranje i organizovanje poslova je nešto čega se ljudi ovdje ponekad pomalo stide. Koliko god im je lako prilaziti djevojkama (i momcima), toliko vlada neki skriveni stid ili letargija kad je riječ o poslu. To je savršen prostor za nekog poput mene.
Radno vrijeme je fantastično. Petkom skraćeno. Vikend slobodan. Karta do Maroka 20 evra. Karta do Berlina isto toliko (da, povratna). Panorama izgleda kao Monte Karlo kao što reče jedna moja drugarica. Spoj prelijepog pogleda, finih plaža, spektakularnih gradića i sela u okolini, vanredno dobre hrane i dobre klime je ono što me prvenstveno privuklo. Iako sam tek počeo stvarno da istražujem, imam osjećaj da će ovo biti još jedno lijepo iskustvo. Još da došvercam tursku kafu i super – to nemaju.
Što se jezika tiče, nije teško, samo vičem yes, yes… zapravo si ,si. Vrijeme utrošeno gledajući Kasandru, Ljovisnu i ostalu raju svakako dobro koristim. Lokalni andaluzijski dijalekt je melodičniji (kako navode) nego onaj na sjeveru što me otprilike podsjeća na ijekavica-ekavica polemiku koju često vodim.
Već sam otvorio Google dokument sa listom ljudi koji će me posjetiti. Svjestan sam da će samo 5% da dođe ali se svakako radujem da ih vidim. Iako u kancelariji imam priliku da pričam svoj jezik svakodnevno, volim naše ljude i volio bih da nas je više ovdje, da se družimo i zajedno osvajamo južnu Španiju.
Sutra je ponovo neradni dan, praznici svako malo. A sad je vrijeme za ručak. Pauza.
