Milan Balaban iz Banja Luke je započeo novi život u Malagi što nam je ispričao u prvom dijelu, a evo još malo utisaka i koliko je život drugačiji u Malagi nego u Banja Luci 🙂
Kraj oktobra, a 29 stepeni je napolju. Unutra još više. Ja obožavam sjaj Sunca, možda čak vršim fotosintezu, a da to ni ne znam. Dobro raspoloženje, alkohol (tinto de verano – 20% crveno vino a 80% neka verzija Schweppes-a, ili sličnog brenda ako će me promovisati), nešto posla…sve je to sastavni dio jednog mog radnog dana u Malagi.
Medjutim, nije baš sve tako uobičajno. Ko bi od nas na 25 stepeni nosio džemper? Nadam se niko. Ovdje se narod zabunda kao da su na Arktiku. Vidim danas curu koja hoda u mantilu i umalo me ne strefi toplotni udar i blaža srčka.
To je inače jedan od sigurnih načina da skontate ko je ovdje (avan)turista – čim malo zatopli (čitaj 19 stepeni), odmah kratki rukavi. Domaća raja se nastavlja smrzavati u medjuvremenu.
Druga neobična stvar je odjeća. Kao klasičan primjer balkanskog neandertalca, nisam naročit ljubitelj kupovine odjeće. Medjutim, zafalilo mi majica pa sam morao da odem u tržni centar Larios gdje sam za 30 evra kupio više nego kući za 100.
Pomalo sam se šokirao kad sam vidio da me majica “L” utegla ko mumiju jer kad sam posljednji put kupovao majice kod kuće, u Banjoj Luci, “XS” mi je bio širok u struku. Ne, nisam se udebljao, nego se mojih sto sedamdeset plus visina djona ovdje smatra skladno visokim (nikad mi nije bilo lakše smuvati ribe).
Šećer na kraju. Danas me umalo nije pregazio konj. Daleko od toga da nikad nisam vidio konja ali recimo da nisam baš navikao da dok jedni voze motore (kao npr ja), drugi auta, a neki tamo Juan Miguel “voza” ribu na konju i ne vidi nikakav semafor niti saobraćajni znak. Zaljubljen je ok, ali konj nije tenk. Medjutim, lijepa cura pa hajd’ oprostićemo mu.
p.s. Ovdje gotovo svi matorci idu po teretanama. Starija gospodja (da ne kažem onu modernu riječ na slovo m) diže 60kg iz benča, a ti? 🙂
