O žetvi zobi po starinski sanjamo već dugi niz godina. Sa sestrom Adrijanom zamišljala sam naše žene u nošnjama sa srpom u ruci kako žanju, muškarce sa kosom u ruci kako kose ostatak slame poslije žetve, naše djedove kako ‘klepaju’ (bruse) kose i srpove, djecu kako vrte velike kotače stroja, priča jedna od inicijatorica, Anita Pintar.
Više od godinu dana planirala sam odlazak na manifestaciju “Žetva zobi” u Prezidu, malom mjestu na sjeveru Gorskog kotara, a za koju sam saznala od Anite Pintar, nositeljice OPG-a Pintar iz Čabra koja proizvodi uglavnom sir i druge mliječne proizvode.
Dakle, još lani sam suprugu najavila da sljedeće godine u kolovozu zaista želim tamo otići i sudjelovati na žetvi. I otišli smo. I tako mi je drago.
Odakle da počnem?
Od fantastične atmosfere, predivnog osjećaja dok sam prosijavala zob ili ipak od štrudle sa sirom na čiju pomisao mi i sada idu zazubice? Zaista ću je se sjećati još dugo, a vjerojatno se i sljedeće godine vratiti na “mjesto zločina” po još koji zalogaj. Zavojita cesta do samog sjevera Gorskog kotara neće me spriječiti da ponovno dođem. Mislim da ću za sljedeću godinu rezervirati koji sat više za odlazak do Čabarskog kraja kako bih mogla stati na raznim usputnim točkama i uživati u predivnoj prirodi i svježem goranskom zraku.
Turizam, eko proizvodnja, šuma i pčele – aduti Gorskog kotara koje treba iskoristiti
O žetvi zobi po starinski sanjamo već dugi niz godina. Sa sestrom Adrijanom zamišljala sam naše žene u nošnjama sa srpom u ruci kako žanju, muškarce sa kosom u ruci kako kose ostatak slame poslije žetve, naše djedove kako ‘klepaju’ (bruse) kose i srpove, djecu kako vrte velike kotače stroja. Kod kuće smo imali stare strojeve za mlaćenje koje je tata redovno održavao i čuvao. Prije šest godina ovu ideju prepoznala je Turistička zajednica grada Čabra, gospodin Željko Loknar, te vlasnica kuće za odmor “Gorski Lazi” Katarina Leš koja je i dala naziv manifestaciji: “Kan grište? Grimo uaves žet!” (Kuda idete? Idemo zob žeti!) pa smo zajedno, uz veliku pomoć sumještana, prijatelja i ostalih, uspjeli realizirati ovu ideju“, priča Anita Pintar, jedna od inicijatorica manifestacije, osoba puna želje da se tradicija kraja održi na životu.
Kako se nekada radilo, jelo i zabavljalo
“Cilj nam je bio da se ova manifestacija odvija svake godine u drugom mjestu našeg kraja te da se na taj način ljudi više povežu i druže. No, to nije tako lako ostvarivo, vidjet ćemo kako će se stvari razvijati u budućnosti. Možda ćemo žetvu sljedećih godina obavljati samo u našem Tršću“, kaže Pintar,
Anita Pintar: Ne moramo imati puno, ali važno je da je ono što napravimo kvalitetno
Da više puno ne duljim jer slika zaista govori više od riječi, pozivam vas da uživate u galeriji fotografija sa žetve zobi koja se održala prošlog vikenda i vidite što se sve taj dan radilo, kako se zabavljalo, što se jelo.
I ne zaboravimo onu staru narodnu: “Bolje da umre selo nego običaji“, koja se ponekad čini kao da i nema previše smisla, no nakon iz prve ruke doživljene iskonske seoske tradicije, svatko će se nad njom zamisliti. No, možda ipak da ju malo preinačimo pa da nam je svima srce na mjestu, ajmo ovako: “Neka ne umre ni selo ni običaji!”
Slažete li se?
Napisala: Blanka Kufner
