Putovanja su nešto što me oduvijek privlačilo, ali tek mi je postalo dostupno kada sam počela raditi u struci. Sjećam se da sam još kao dijete bila fascinirana otokom Bali. Čitajući časopise o putovanjima, uvijek sam mislila: „Eh, kada bih ja mogla otići na Bali…“, i eto, to se ostvarilo početkom rujna ove godine.
Napisala: Valentina Horvat
Radeći kao medicinska sestra u jednoj zagrebačkoj ginekološkoj poliklinici, predbilježila sam se za godišnji odmor u trajanju od 14 dana, kako bi mogla započeti s planiranjem cijelog putovanja. Planiranje putovanja započelo je još u veljači kupnjom povratnih zrakoplovnih karata Zagreb-Denpasar. Razgovarajući s nekolicinom prijatelja koji su se vratili s Balija, s nestrpljenjem sam iščekivala dan odlaska. Kako sam veliki perfekcionista, cijelo putovanje moralo je biti isplanirano u najsitnije detalje. Puno preporuka sam dobila od prijatelja, pa tako i preporuku za vozača/turističkog vodiča koji nas nas je vozio otokom.
Naše putovanje započelo je dana 31.8.2019. godine kada smo dečko i ja Qatar airways-om poletjeli prema Dohi. Let je trajao 6 sati, a nakon toga smo presjeli na let za Denpasar koji je trajao još 10 sati. U avionu za Denpasar dobili smo vizu koja je besplatna, ukoliko se boravi na Baliju do 30 dana. Uslijedilo je slijetanje na otok Bali koji je smješten na jugoistoku Indonezije. U zračnoj luci čekao nas je vozač koji nas je prevezao u hotel Adiwana Monkey Forest. Prvi dio boravka sastojao se od 6 dana boravka u Ubudu, koji je drugi najveći grad na Baliju. Balinežani su jako ljubazni i nasmijani ljudi te se jako trude udovoljiti svakome posjetitelju. Prvi dan na otoku posjetili smo njihovu poznatu tržnicu Art Ubud Market koja nudi mnoštvo tradicionalnih suvenira, od poznatih pletenih torbica, slamnatih posudica, dream catchera, kipova slonova do mirisnih sapuna, ulja, štapića. Trgovanje na Baliju temelji se na cijenkanju i tome tko će dati bolju ponudu. Za kraj dana posjetili smo hram Tanah Lot, poznat kao čuvar obale otoka i stanovnika Balija od zlih duhova. Ulazak u hram je dozvoljen samo stanovnicima Balija. Nakon hrama, odlučili smo posjetiti Pasut beach, plažu koja se nalazi na zapadu otoka. Plaža je karakteristična zbog obale od crnog pijeska s palmama, baš kao u raju. To je bila najljepša šetnja uz zalazak sunca.
Sljedeći dan bio je rezerviran za istraživanje sjevera otoka, što je uključivalo posjetu Wanagiri hidden hills gdje se nalaze različita mjesta za slikanje koja u pozadini prikazuju jezera Buyan i Tamblingan. Bali je poznat po mnoštvu vodopada koji su sakriveni u podnožju brda, a neki se nalaze i u spiljama. Jednog od njih smo posjetili i na sjeveru, a naziv je Banyumala twin waterfall, do kojeg je put težak i zahtjeva dobru fizičku pripremu. Naravno, nismo propustili mega veliku ljuljačku „Bali swing“ koja je postavljena 100 metara iznad guste prašume i nudi nezaboravan adrenalinski doživljaj. Sljedeći na popisu bio je Ulun Danu Temple, koji je najveći hinduistički vodeni hram. Kako se dan bližio kraju, usputna stanica bila su Handara gate, koja su popularno instagramsko mjesto za slikanje. Ulazak se plaćao 15 kuna po osobi, a u redu za slikanje čekalo se i do 3 sata. Kako na Baliju noć pada veoma rano (već oko 18 sati), na kraju dana išli smo posjetiti Jatiluwih rice terraces, koje su UNESCOM zaštićena baština, a pogled koji se beskonačno pruža na rižina polja je neprocjenjiv.
Vozeći se prema hotelu, primijetili smo mnoštvo majmuna na cesti koji slobodno hodaju, a za sutradan smo planirali istražiti Ubud i okolicu. Ubud je najpoznatiji po Monkey Forestu, šumi majmuna, koja broji 600 majmuna na jednoj lokaciji. U šumi rade čuvari koji se brinu za sigurnost posjetitelja, te hrane majmune i brinu o njima. Razgledavajući šumu, vidjeli smo nekoliko neugodnih situacija kada smo shvatili da su zapravo majmuni ljudi. Majmunčić je jednome posjetitelju otvorio ruksak te izvadio slušalice za mobitel, a druga situacija je bila da je djetetu iz kolica uzeo vlažne maramice. Čuvari su to uočili na vrijeme, dali majmunima banane, i sve je bilo vraćeno. Tada smo shvatili da sve upute koje su bile napisane na ulasku u šumu valja poštivati. Zabranjeno nam je bilo smijati se majmunima, gledati ih u oči te ih hraniti.
Sljedeća postaja bio je Tegenungan waterfall koji se nalazi duboko u šumi i put do njega je jednako zahtjevan. Zanimljivost za taj vodopad je da se nalazi unutar stijena i pruža nevjerojatno iskustvo za vrijeme boravka u blizini tog čuda prirode. Specifičnost otoka su plantaže kave, čija je unikatnost Luwak kava, koja se proizvodi od izmeta posebne vrste mačaka. Te mačke se nalaze samo na otoku Baliju. One jedu u planinama zrnca kave čiju olupinu probave, a olupljena zrnca kave stolicom izbace iz organizma. Uzgajivači jednom tjedno odlaze u planinu pokupiti izmete koje kasnije suše, odvoje sjemenke kave koje kasnije peku, melju i tako nastane mljevena kava. Oni tu kavu ne piju jer im je preskupa. Za posjetitelje otoka to je prava atrakcija, a cijena paketa kave je oko 300 kuna.
Kako su se dani boravka na Baliju bližili kraju, morali smo posjetiti još neke predivne hramove na istoku. Jedan od njih je Besakih temple, koji se nalazi u neposrednoj blizini vulkana Mount Agung koji je prije 2 mjeseca bio aktivan i izbacivao je dim iz kratera. Bali je otok koji se nalazi na području gdje su potresi svakodnevica, ali sva sreća dok smo mi bili tamo, sve je bilo mirno. Nakon Besakih temple, hrama koji se prostire na 6 razina, posjetili smo Lempuyang temple koji je poznatiji kao „Vrata raja“. U pozadini samih vrata je vulkan, koji nije bio u potpunosti vidljiv za vrijeme našeg boravka, jer je bio prekriven oblacima. Još jedno od posjećenijih mjesta koje nismo željeli propustiti je Titra Gannga Water Palace, koje se sastoji od vrta na vodi, te od bazena sa velikim ribama-japanskim koima. Kako biti na Baliju, a ne posjetiti plaže?! Za to smo iskoristili četiri dana odmora na obali u Seminyaku, koji se nalazi u neposrednoj blizini zračne luke,a poznat je po dugim pješčanim plažama uz nezaboravan zalazak sunca.
Uslijedio je i naš deseti dan boravka na Baliju, a put nas je odveo na obližnji otok Nusu Penidu. Do otoka se dođe brzim brodovima, a sama vožnja traje oko 45 minuta. Ulazak u brod je specifičan jer se ne ulazi sa rive, već se uđe u more do koljena i penje se na brod. Tamo smo posjetili Angel billabong, mjesto na obali gdje se valovi protežu i do 15-ak metara u visinu. U moru su se mogle vidjeti gigantske raže, a veliki avanturisti mogu roniti i plivati u njihovoj blizini. U blizini Angels Billabonga nalazi se Broken beach, mjesto na kojem je more kroz stijenu stvorilo vlastiti prolaz. Plaža koja se nalazi unutar stijene nije dostupna za posjetitelje jer se ne može doći do nje. A onda je uslijedio najuzbudljiviji dio… Kelingking cliff, koja je poznata i pod nazivom T-rex jer sam izgled stijene podsjeća na glavu dinosaura. Na dnu stijena nalazi se plaža, a put do nje je avanturistički. Samo spuštanje traje oko sat vremena, a stepenice i rukohvati sagrađeni su od bambusa. Za vrijeme hodanja po liticama prema plaži, majmuni su hodali kraj nas. U moru su se mogle vidjeti raže, koje su slobodno plivale u plićaku. Boja mora je bila u bezbroj nijansa plave boje, koju se samo tamo može vidjeti, a onda je uslijedio povratak.
Još samo nekoliko riječi koje valja spomenuti za kraj. Hrana na otoku je veoma ukusna, te gotovo u svim obrocima poslužuju rižu sa povrćem. Jedna od zanimljivosti je bila ta da nema slatkiša i kolača. Prve i jedine palačinke s čokoladom, jela sam tek 12. dan boravka na Nusi Penidi i to samo zato jer sam osoblje hotela to zamolila. Balinežani su veoma sretni, uvijek nasmijani ljudi i zadovoljni sa svojim životom. Općeniti standard i prihodi su veoma mali, a njihova mjesečna plaća iznosi između 1500 i 2000 kuna. Životni vijek im je izuzetno dug, ali zato je na otoku veliki broj djece, ali i osoba starije životne dobi. Ljudi se uvijek smiju, djeca se igraju na ulicama, a stres je za njih nepoznanica. Skuteri su glavno prijevozno sredstvo na otoku, a 1 litra goriva za njih stoji 3,50 kuna.
Sada kada smo se vratili s putovanja, ljudi nas pitaju kako bismo ocijenili putovanje od 1 do 10. Mi bismo rekli 20, a zna se i zašto.
Fotogalerija:
