Sjedimo mi tako prije par večeri u Banjaluci, pored Ferhadije, na nekom kaučsurfing sastanku i kaže meni Robi kako planira da posjeti Gruziju i pita me šta bi sve mogao da vidi i doživi u toj zemlji. I tako, počnem i ja da se prisjećam svih razloga zbog kojih sam zavolio tu zemlju. Majuš je pisala dosta zanimljive i korisne priče o Gruziji. I ja sam pisao već o njoj. U ovom postu pokušaću objasniti zašto je svima nama kojima smo je posjetili Gruzija posebna i zašto bi i vi koji čitate travel blogove trebalo da se odvažite i posjetite je.
(Relativna) pristupačnost
Za relativno malo utrošenih finansijskih i vremenskih resursa, moguće je iz regiona stići u jedan potpuno drugi, poseban dio planete – na Kavkaz. Ili preciznije – u Gruziju. Ukoliko posjedujete pasoš neke od država regiona, nije vam potrebna viza za ulazak u taj čarobni svijet.
Iz Budimpešte polijeću avioni wizzair kompanije i za prilično malo novca mogu da vas prebace u Kutaisi, drugi po veličini grad u Gruziji, sjedište Vlade i nekadašnju prestonicu. Povratnu kartu možete pronaći, u zavisnosti od termina, za čak manje od 100 eura. Sam Kutaisi se nalazi u središtu države i odatle možete jeftinim maršrutkama da se zaputite u bilo koji dio te zemlje.
Ljudi
Mi Balkanci za sebe često neskromno tvrdimo kako smo ljubazni, topli i dragi narodi. I jesmo. Ali Gruzini su sve to podigli na jedan novi nivo. Onako sirovi, kruti, arhaični i nesposobni da se izražavaju na engleskom jeziku i podignu one ružne šiške sa čela, u starim kožnim jaknama, topli i srdačni Gruzini će vas sigurno zaljubiti u svoj mentalitet. U Gruziji nije ni važno ukoliko niste u mogućnosti da verbalno komunicirate s ljudima, oni komuniciraju srdačnošću, gestikulacijom i toplinom. Oni će se s vama smijati, naguravati u malenim maršrutkama i pobožno se krstiti kada god se iza horizonta pojavi bogomolja (što se dešava konstantno, Gruzija je prepuna bogomolja)… Siromašan je to narod i ne putuju gotovo nikuda. Jako vole i cijene kada neko dođe u njihovu zemlju i pokušavaju na sve načine ostaviti utisak dobrih domaćina
Na pasoškoj kontroli na samom aerodromu u Kutaisiju, ljubazni službenik će vam, ukoliko ste stranac, nakon udaranja pečata u vaš pasoš poželjeti dobrodošlicu i pokloniti lijepo dizajniranu flašu vina, sa flajerom na kojem pišu zanimljivosti o istoriji gruzijskog vinarstva. Ukoliko pitate nekoga kako možete da se prebacite sa aerodroma u centar grada (avion slijeće u 5h AM), postoji velika mogućnost da će vam ponuditi besplatno prevoz do grada. Barem je tako bilo u mom slučaju.
Prizor kojem ćete sigurno svakodnevno svjedočiti u Gruziji je ustajanje starijim i nemoćnim u maršrutkama, kao i spontano uzimanje tuđe djece koja stoje u tom simpatičnom i gotovo uvijek prepunom prevoznom sredstvu i smještanje istih u krilo.
To su ljudi ponosni na svoju dugu tradiciju i identitet, ljudi koji i dalje slijepo vjeruju u Boga i plaše Ga se. Najstariji pravoslavci (Jermeni su najstariji Hrišćani, ali nisu ni pravoslavci ni katolici), vedrog duha i razvijenog smisla za humor, gotovo koliko i Bosanci.
Pismo
Njihovo pismo je egzotično koliko i oni sami. Ne mare oni za to što ih niko na svijetu ne razumije. Ukoliko putujete sami u Gruziju, apsolutni je imperativ da pronađete nekog lokalca koji govori jedan od jezika kojim se služite. U suprotnom nećete moći da razumijete apsolutno ništa. Ne postoje alternativni natpisi na latinici. Tek pokoji na ruskom jeziku.
Kao i sve u Gruziji, i pismo im je prastaro. Prvi pisani tragovi gruzijskog alfabeta su pronađeni na prostoru Palestine, datiraju iz petog vijeka i predstavljaju prevod Svetog Pisma. Gruzijsko pismo je jedinstveno i čini jedno od 14 pisama koja postoje na planeti. Ne koriste kapitalizaciju, što znači da ne postoje mala i velika slova.
Položaj
Nećete vjerovati ali mi ipak nismo ti koji su baš između Istoka i Zapada i stoga vazda izloženi raznim povoljnim i nepovoljnim uticajima. Vjerovatno svi narodi na svijetu, barem oni u zemljama u kojima sam bio tvrde za sebe upravo to – da su baš oni tačno između Istoka i Zapada . Iako smo mi neosporni eksperti u bivanju između Istoka i Zapada, ja bih ipak bio toliko drzak i rekao da su upravo Kavkažani bolji od nas u toj disciplini. Svih nas.
Gruzija zvanično pripada Evropi, ali kada zakoračite u nju, shvatićete da je Evropa u svakom smislu jako daleko i da nikada nije ni bila ovdje. Ne bi bilo potpuno pravedno ni reći da Gruzija pripada Aziji.
Stariji ljudi većinom govore ruski jezik, s obzirom da je Gruzija pripadala Sovjetskom Savezu i ruski uticaj je oduvijek u toj zemlji snažan. Mladi ljudi se polako već otvaraju ka Zapadu i zapadnoj kulturi (prije svega Americi), tako da u dobroj mjeri poznaju engleski jezik. Ipak, rekao bih, u mnogo manjoj mjeri nego ljudi u Bosni.
To je planinska zemlja, koja se nalazi između dva mora – Crnog i Kaspijskog.
To je zemlja okružena najrazličitijim kulturama i vijekovima je izložena njihovim uticajima. Zemlja između pravoslavne i crvene Rusije, Islamske republike Iran, bogatog i konzervativnog Azerbejdžana, hrišćanske Jermenije i turske Turske. Iako su svi ti elementi prisutni u identitetu Gruzije spolja i iznutra, Gruzini se izuzetno ponose svojim jedinstvenim identitetom. Potpuno je nevjerovatno da je jedan tako mali narod u jednoj tako malenoj zemlji uspio u potpunosti očuvati svoj identitet koji je u mnogome različit od svih tih identiteta
Dakle, svoju egzotiku Gruzija duguje upravo svom neobičnom položaju, prskosnim opstajanjem između Evrope i Azije, Rusije i Amerike, Istoka i Zapada, dva mora, mora i planina, hrišćanstva i islama…
Eto, vidite. Gruzija je stvarno između Istoka i Zapada.
Istorija
Zemlja prebogate istorije. Najstariji hominidi su pronađeni upravo u Gruziji i njihovi ostaci datiraju još od prije 1,8 miliona godina. Smatra se da se radi o kostima prvih Evropljana i da su odatle svi ostali Evropljani potekli. Prvi dokazi o gruzijskom vinarstvu datiraju od prije 4000 – 6000 godina prije Hrista. Zbog toga se Gruzija smatra prapostojbinom vina. I zato dobijete onu flašu na ulazu u zemlju. Gruzini su najstariji vinari i najbolja vina potiču iz Gruzije – ne Francuske.
Vrhunac Gruzijske kulture i državnosti se dešava za vrijeme kralja Davida i Kraljice Tamare. Taj period procvata Gruzijske umjetnosti, arhitekture i književnosti u toj zemlji je poznat kao zlatno doba Gruzije (X – XIII vijek). Turbulentno vrijeme 19. i većine 20. vijeka provedenog pod raznim oblicima ruske okupacije nije spriječilo Gruzine u očuvanju sopstvenog identiteta i kulture. 1991. godine Gruzija postaje nezavisna država a potom je razara i građanski rat za vrijeme kojeg je glavna ulica u Tbilisiju (Rustaveli) bila linija razgraničenja i zona totalnog rata. Ljubavnik gazdarice hostela u kojem sam odsjedao mi je uz pivo pričao kako je devedesetih u svojoj ladi svakodnevno nosio pušku, da spriječi zaustavljanje i otimanje automobila u pokretu usred grada, što je bila česta pojava.
Od samog ostvarivanja nezavisnosti pa sve do danas Gruzija sve više teži Zapadu i samim time sve više zaoštrava odnose sa Rusijom. Tenzija dostiže svoj vrhunac 2008. godine kada izbija oružani sukob, u kojem se borba vodi oko gruzijskih provincija Abhazija i Južna Osetija, većinski naseljenim Rusima. Epilog je proglašenje nezavisnosti ovih provincija i njihovo priznavanje od strane Rusije. Za Gruzine u tim provincijama više nema prihvatljvog života.
Dubinu odnosa između Rusa i Gruzina je teško dokučiti i razumjeti, ali je činjenica da su čak i prema Rusima Gruzini izuzetno srdačni i ne prave razliku između njih i ostalih naroda. Tenzija, ukoliko i postoji, ne osjeti se.
U Gruziji se rodio i sam Staljin i baš kod Majuš pročitah kako Gruzini žele da ga kanonizuju.
Priroda
Jako su religiozni i pobožni. Seks prije braka je izuzetno rijetka pojava, posebno u ruralnijim područjima. Bog je prisutan u svim sferama života Gruzina. I sami nastanak Gruzije kao zemlje na tom mjestu je vezan za Boga, oni svoju zemlju smatraju Božjim darom.
Legenda kaže su Gruzini zakasnili na ceremoniju na kojoj je Gospod dijelio zemlju nacijama. Zakasnili su jer su slavili Njegovo ime. Kada su najzad stigli, Gospod im je rekao da nema više zemlje da im da i da je sve podijeljeno. Objasnili su mu da su kasnili jer su slavili Njegovo ime i pozvali ga da im se pridruži na svečanosti koja je spravljena Njemu u čast. Gospod je prihvatio poziv i toliko je uživao u društvu tih pobožnih i čestitih ljudi da je odlučio da im podari dio zemlje koju je čuvao samo za sebe.
Kada vidite prirodu u Gruziji shvatićete da priča itekako ima smisla.
Gruzija još uvijek nije pretjerano popularna destinacija za turiste, tako da je njena priroda gotovo netaknuta. Najveći vrh Evrope, Elbrus se nalazi samo 4km od Gruzijske granice, u Rusiji. Ok, nije u Gruziji, znam, ali Gruzija ima nekoliko podjednako impresivnih vrhova visine od preko 5000 metara. Ozbiljno razmotrite planinarenje ukoliko se nađete u Gruziji. Nevjerovatne planine se nalaze relativno blizu same prestonice. Gruzijski najveći vrh je Shkara, sa svojih 5068 metara visine.
Takođe, u Gruziji se nalaze najdublje pećine u bivšem SSSR – u. Neke od preko 500 pećina u Gruziji su duboke i po 1,5 km, a dugačke i po 3,5km.
Cijene
Gruzija je siromašna zemlja i ljudi u njoj žive teško, sa prosječnim primanjima od oko 180 eura. (To je podataka koji sam dobio od ondašnjih mladih ljudi koji zarađuju upravo toliko). Zvanična valuta u Gruziji su lari i za jedan euro trenutno je moguće kupiti 2,6 larija. Nizak životni standard uzrokuje niske cijene za one koji raspolažu eurima. Recimo karta za maršrutku na liniji Kutaisi – Tbilisi košta 3,5 eura u jednom pravcu (250 km). Tako je i na ostatku Kavkaza. Ja sam platio taksi iz Tbilisija za Jerevan čitavih 20 eura (280km)
Možete žaliti za siromašnim Gruzinima ili jednostavno iskoristiti činjenicu da je negdje na svijetu životni standard čak niži nego ovdje (barem u Bosni), posjetiti tu zemlju i doživjeti nezaboravno putovanje za jako malo novca.
Na ovom sajtu možete provjeriti prosječne troškove života u bilo kojoj zemlji. Jako koristan sajt koji stalno koristim prije polaska na put u neku novu zemlju.
Hrana
U bivšem Sovjetskom Savezu Gruzini su bili ti koji su spremali ukusnu hranu. Važili su za najbolje kuhare i čak i dan danas je Rusija prepuna restorana gruzijske hrane. Ja bih povukao paralelu između njih u Sovjetskom Savezu i Albanaca u bivšoj Jugoslaviji koji su uvijek važili za vrhunske kuhare i poslastičare. Njihova kuhinja sadrži evropske i bliskoistočne elemente. Nacionalni specijalitet je Khinkali, tijesto kuhano na pari, punjeno mesom, sirom, zeljem ili krompirom. I jako je ukusno. Postoji i poseban način na koji se konzumira, ali o tome više kod Majuš. Takođe, jako je popularan i Khachaapuri – tijesto sa sirom.
U svakom slučaju, u Gruziji nećete biti gladni i uživaćete u njihovoj bogatoj kuhinji.
Vino
Kakvi bolan Francuzi, Gruzini prave vina već više od 8000 godina. Gruzijske metode pravljenja vina zakopavanjem ćupa sa sokom od grožđa u zemlju su uvrštene na UNESCO listu nematerijalne svjetske baštine. Pravljenje vina je jedan od ključnih dijelova njihovog identiteta i istorije. Izbor jeftinih i kvalitetnih domaćih vina u toj zemlji je više nego širok.
Gruzijski ples
Grupe mladih ljudi koji plešu gruzijski tradicionalni ples na ulicama Tbilisija su prilično čest i nevjerovatan prizor. Ples je dinamičan, brz i ispunjen zahtjevnim skokovima za koje pretpostavljam da simuliraju borbu.
Mtskheta
Najstariji grad u Gruziji i kao takav nalazi se na UNESCO listi svjetske baštine. Grad je udaljen 20 kilometara od Tbilisija i nezaobilazna je destinacija u toj zemlji.
Batumi
Najpoznatije ljetovalište u Gruziji, na obali Crnog mora. Majuš je bila i vjerujem da ga je predstavila u realnom svjetlu.
Svaneti
Regija poznata po svojoj arhitekturi, takođe dio UNESCO liste svjetske baštine.
Ushguli
Najviše selo u Evropi, smješteno na 2200 metara nadmorske visine, zaštićeno UNESCO – om, poznato po tornjevima koji su služili za zaštitu.
Bagrati katedrala
Nalazi se u Kutaisiju i takođe je upisana u UNESCO.
Gelati manastir
Manastir situiran nedaleko od Kutaisija vijekovima je predstavljao centar duhovnog i intelektualnog života. U njemu je osnovana i prva škola. U dvorištu manastira su pronađeni ostaci vinskih ćupova stari nekoliko hiljada godina. Grob kralja Davida se takođe nalazi u ovom manastiru, ispod teške kamene ploče. Na jednom od ulaza u dvorište manastira stoje vrata stara 1000 (hiljadu) godina.
Napisao: Srđan Šajinović – easttothesun.com
