Odlični savjeti kako putovati s djecom by Iva Novosel – njamanjamaposvijetu.hr

Naša je petorka krenula na prva, duža putovanja kada je najmanja zvjerka imala 8 mjeseci. Čak i putovanja prije toga, a koja su se vrtila po Lijepoj našoj izazivala su čuđenje, iz više razloga.

Prvo, zašto putovati s tako malom djecom kada već odlazak u dućan ili park podrazumijeva navlačenje torbi s pelenama/bočicama/dudama/hranom/igračkama, a što li onda tek treba za višednevno putovanje? Drugo, zašto uopće potezati do primjerice Lastova i «tramakati se» satima kada u kući na moru možete biti koliko želite?

Treće, kako vam se uopće putuje sa malom djecom, pa ne želite li se odmoriti? Četvrto, putujete autom zimi, izvan zemlje? Peto, šesto…bilo je pitanja i razloga kao u priči.

A prvo putovanje izvan Hrvatske, tura po Italiji od San Marina do Puglie pa drugom obalom prema Toskani- «vi ste luđaci!». Možda i jesmo, ali luđaci koji jednostavno vole putovati. I nije uvijek lako, priznajem. Mala djeca su mala djeca. Ali «problem» oko putovanja s djecom češće stvaraju roditelji nego sama djeca. Njima je ionako najbitnije da su s roditeljima. E sad, roditelji strastveno vole putovati, pa što ćemo onda nego svi u avanturu.

Krenimo od toga kako putovati s djecom.

ODABIR DESTINACIJE

Zaboravite na trenutak da imate djecu. Kamo želite putovati, što želite vidjeti? I dalje nemate hrabrosti za višesatni let do Južne Amerike ili Japana? Razumljivo. Ali, sigurno postoji neko mjesto u Europi o kojem već dugo sanjarite? Odabir destinacije do sada je i nama ovisio o djeci jer smo iz praktičnih razloga izabrali prvo upoznati Europu pa zatim krenuti po udaljenijim meridijanima i paralelama.

Praktični razlozi uključuju tegljenje kolica, veliku količinu garderobe, svega što bi moglo zatrebati na putu a nikad zapravo ne zatreba, svega što Njima treba da bi se zabavili ili Vama da bi ih zabavili i uhvatili koji trenutak mira…ima toga još. Ali, zapravo ograničenja što se tiče odabira destinacije nema -osim ako ona ne uključuje istraživanje Sahare sa trogodišnjacima ili penjanje na Mount Everest sa bebom u nosiljci. Problem je češće u roditeljima nego u djeci jer sve što mislite da vam treba, zapravo treba Vama a ne Njima. Zavrtite globus, zatvorite oči i upiknite prstom na kartu svijeta ili realno sagledajte situaciju, želje i mogućnosti pa odaberite destinaciju.

ODABIR HOTELA

Nemojte rezervirati hotel preko Bookinga i sličnih servisa. Imate li dvoje ili više djece, bez obzira što je uvijek potrebno upisati dob i količinu djetetine, sustav vam automatski nudi apartman ili dvije sobe. Činjenica je da vam toliko prostora na putovanju nije potrebno, posebno ne ako o cijeni smještaja ovisi hoćete li u konačnici putovati ili ne.

Primjer, nama se često događalo da nam za dvoje odraslih i troje djece dobi 2, 3.5 i 5 godina sustav nudi isključivo apartman, a dovoljna nam je bila soba sa dodatnim krevetom i dječjim krevetićem (kojeg hoteli u većini slučajeva osiguravaju besplatno, a kojeg smo ponekad i sami utrpali u auto). Nekoliko dana jedno od odraslih preživi spavanje na pomoćnom krevetu, a drugo spava sa dvoje starijih u velikom bračnom krevetu. Najmanje dijete u krevetić i vi ste zapravo prilično uštedjeli.

Najbolje je hotel kontaktirati direktno i objasniti im što želite, sigurno će vam ponuditi opciju s kojom ćete biti zadovoljni.

Naravno, i o destinaciji ovisi koliko će smještaj koštati. Glavni europski gradovi- boli glava no, tu možete pretraživati AIR B&B, Bed&breakfast hotele ili privatni smještaj. Dok primjerice u Rumunjskoj ili Bugarskoj u hotelu s 5 zvjezdica, predsjednički apartman za 5 osoba plaćate 100 eura.

ITINERAR

Uz malo truda, plan puta možete složiti sami kako vama i djeci najviše odgovara. Toliko je zanimljivih i možda manje poznatih muzeja, igraonica, ruta, festivala, a danas su informacije o njima dostupne kroz par klikova.

Vodiči, on-line savjeti, Trip advisor, blogovi lokalaca ili turista…ideja i savjeta je nevjerojatno puno. A dobro pripremljen itinerar uštedjet će vam vremena, živaca, bit ćete konstruktivniji, više vidjeti…

Danas je moguće opremiti se i kartama koje skidate putem interneta, raznim aplikacijama koje olakšavaju snalaženje u vremenu i prostoru. Putovati s djecom «kako vas voda nosi» nije opcija za višednevno putovanje.

MUZEJI

Guggenheim, Vatikanski muzeji, Louvre…neke muzeje jednostavno treba posjetiti. Isplanirate li putovanje unaprijed, za većinu takvih muzeja ulaznice možete kupiti on-line te tako izbjeći kilometarske redove i čekanje s nestrpljivim klincima.

S druge strane, radite li itinerar unaprijed možete isplanirati i posjete nevjerojatno zanimljivim muzejima , drugačijim, muzejima prilagođenima djeci ili za djecu. A takvih ima kao u priči.

HRANA

Moja omiljena tema- djeca i hrana.

Čitate li ovaj post, vjerojatno ste roditelj. Jer zašto bi vas inače zanimala tema putovanja s djecom? Ukoliko ste roditelj, sigurno ste prošli fazu nadohrane i prelaska «sa cice na hranu» ili s bočice na krutu hranu. I znate kako to funkcionira- uvode se malo pomalo različite namirnice i upoznaju drugačiji okusi kako bi dijete prihvatilo sve što treba jesti i što mu je potrebno za razvoj. Pa gdje onda i u kojoj fazi zapne? Odradili ste ogroman i težak posao, oni jedu. Po istom principu radi se i kasnije. Pretpostavke da dijete nešto ne voli ili neće jesti jer je jednom odbilo, ne stoje. Jednostavno ne stoje. I zato nemojte na putovanjima ziheraški obilaziti pizzerije, špageterije i restorane brze hrane jer ste sigurni da će to jesti. Jesti će oni sve, posebno kada ogladne nakon cjelodnevnih aktivnosti i raznih podražaja.

Najgore i najskuplje ćete jesti odlučite li se za opciju «naći ćemo nešto usput». Bitno je znati da u nekim zemljama restorani rade dvokratno pa vas i to može koštati gladi i dodatne nervoze (ima li išta dramatičnije od gladne i umorne djece?).

Zbog načina života, ljudi sve više ručaju/večeraju u restoranima pa je vjerojatnost da će restoran u vrijeme obroka biti pun, prilično velika. Većinu ih možete rezervirati unaprijed, a tako možete odabrati onaj koji je u blizini dijela grada koji obilazite.

Sve je stvar planiranja- planirajte itinerar pa usput i vrijeme za ručak/večeru. U većini restorana postoje opcije dječjih porcija (pola uobičajene porcije), a ne postoje li, kuhari će vam vjerojatno rado pripremiti neki obrok za klince. Ne pizzu. Ni pomfrit.

I iskoristite priliku dok ste na putovanju, dajte im da probaju lokalne namirnice, drugačiju hranu, nove okuse. Iznenadit ćete se kako će na njih reagirati jer i oni se osjećaju posebno i važno u drugačijim, nesvakidašnjim situacijama.

ODJEĆA

Ne pretjerivati. Pratiti prognozu. Uzeti osnovnu odjeću. To je nešto na što se i sama trebam naučiti. Ali ako imate isplaniran itinerar, znat ćete što će vam otprilike trebati za koji dan.

Naravno, jednostavnije je putovati ljeti kada većina dječje odjeće stane u malu torbu. Zimi…skafanderi, kape, rukavice, dodatne čarape, veste, termo čarape…aaah! Spakirajte sve dan ranije i sljedećeg dana napravite još jednu provjeru. Vjerojatno ćete već tada izbaciti pola spakirane odjeće.

SUVENIRI

Skupljajući kilometre skupili smo i neko iskustvo sa suvenirima. Magneti za frižider koji se prema nekakvom nepisanom pravilu moraju donijeti s putovanja vjerojatno su nastali u istoj kineskoj tvornici bez obzira u kojoj se vi zemlji trenutno nalazite i gdje ih kupujete. Isti magnet ćete u nekom muzeju ili u suvenirnici u centru grada platiti tri puta skuplje nego u galeriji na koju ćete nabasati u šetnji i koja prodaje originalne suvenire. Ali, ako nekog vesele, odlično.

Skupljanje sitnica, maketa znamenitosti, gluparija…ma, ima li to smisla osim ako ih ne nosite nekom pasioniranom kolekcionaru gluparija? Vjerojatno će završiti u dječjoj sobi kao igračka ili u nekoj od onih ladica koje se nikada ne prazne jer se bojite pogledati čega sve ima unutra i suočiti s time da ćete ju morati pospremiti jednom kad u nju zavirite. Vi ili onaj kome ste taj suvenir namijenili.

Hrana- najbolji suvenir. Hrana veseli ljude, hrana se može dijeliti, uz hranu možete ispričati priču, svi vole hranu. A svaka zemlja ima neku vrstu začina, kobasice, sira, likera ili slatkog po kojoj je specifična. Nije nužno da obilazite delikatesne dućane, tržnice su duša grada i tamo ćete sigurno naći lokalne specifične proizvode.

MEDICINA

Obavezno. Nikada ne zatreba, ali nikad i ne znate kada će vam zatrebati. Panično traženje otvorene ljekarne ili žicanje na recepciji u nedjeljno popodne usred nigdje, to nije preporučljiva opcija.

Toplomjer, sirup za nedajbože skidanje temperature, pastile za grlo, sprej za nos. Spakirajte. Naravno, tablete za glavobolju za vas. I vjerujte mi, tablete crnog ugljena. Ne znate li za što bi vam To moglo zatrebati, proguglajte. Nikad se ne zna.

Tu ubacite sredstvo za dezinfekciju ruku (koliko god sam opirala tom sredstvu, zaista je znalo spasiti situaciju) i obilnu, ali obilnu količinu vlažnih maramica jer nema toga što s njima ne možete očistiti.

ZABAVA i ZANIMACIJA

Obavezno. Uz pakiranje garderobe, posebnu pozornost treba posvetiti pakiranju zanimacije za periode čekanja u zračnim lukama, za vožnju autom, za vrijeme čekanja hrane u restoranima, za vašu dodatnu ili putnu čašu vina u restoranu na kraju dana. Ono što naš «zabavni ruksak» sadrži su bojice, bojanke, par slikovnica, pernica sa lego figuricama, nekoliko autića, jedna barbika, jedna ili dvije putne igre (manje verzije društvenih igara koje možete nabaviti u Mulleru). I to je to. Sasvim dovoljno.

Bez mobitela i tableta. Da, bez mobitela i tableta. Pravilo usvojeno na vrijeme. Održivost? Moguća. Prognoze? Još koju godinu, do puberteta ćemo valjda izdržati.

PRAVILO BR.10 I NAJVAŽNIJE PRAVILO

Opustite se. S najvažnijim ste ljudima. Odvojili ste vrijeme za sebe i za njih. Iskoristite ga. Uživajte. Putujte. Uživajte u putovanju. Djeca će vas kopirati, kao što vas kopiraju u svemu. Uživate li u putovanju, neopterećeni, puni znatiželje, gladni istraživanja i zabave, uživat će i oni. I stvorit ćete male svjetske putnike. A jednog dana, njima će samo nebo biti granica.

Utvrdili smo Kako putovati s djecom, posvetimo se onom još važnijem pitanju- Zašto putovati s djecom?

Nebrojeno sam puta čula komentar «pa zašto putujete s njima, oni se ionako ničeg neće sjećati». Iskreno, ja se ne sjećam što sam radila prošlog tjedna ili gdje sam krenula kad završim na balkonu, ne moraju ni oni.

Svako iskustvo se pohranjuje negdje u osobnoj memoriji, svako sjećanje se probudi baš kad treba.

Djeca, kao i mi, uče na putovanjima. Ne upijaju samo informacije iz priča koje im pričate dok lunjate hodnicima nekog muzeja, dok promatrate životinje u zoološkom vrtu ili šećete ulicama i trgovima bilo kojeg grada u bilo kojoj zemlji.

Znatiželja, tolerancija, strpljenje, poštovanje. To mali, kao i mi veliki, uče dok putuju. Znatiželja im je prirođena, ali tolerancija i poštovanje prema svemu što je drugačije- to je ono najvažnije što mogu naučiti.

Kada bi, o kad bi bar, svako dijete imalo priliku putovati, upoznati druge kulture, kušati drugačiju hranu, čuti druge jezike i sa potpunim strancima se sporazumijevati na nekom dječjem samo njima jasnom jeziku, kad bi imalo priliku pogledati u oči nekom starcu na ulici u Maroku, prodavačici na ribarnici u Rimu ili svom vršnjaku u Dublinu, pokloniti i uzeti osmijeh, teško da bi se takvo dijete jednom uhvatilo puške ili slagalo bombe.

Svijet bi bio puno ljepše mjesto po kojem bi mogli bez straha putovati. I bez djece, a posebno sa njima.

I da, nikad ne zaboravite pisati razglednice!

Napisala: Iva Novosel – njamanjamaposvijetu.hr