Marko donosi svoje doživljaje i savjete s puta u Tanzaniju
Sjedam u avion. Najprije do Zuricha, pa let za Dar Es Salam. Na avionu upoznajem 2 cure iz hrvatske, od kojih shvatim da jedna živi 10 km. od mene. Ubaci nam se i neki lik, kaže da je iz Švicarske i da traži zabavno društvo. Zašto ne? Slijećemo u Dar; skužimo da smo bukirali isti hotel dok čekamo jutarnji trajekt za Zanzibar. Izlazimo u grad, kažemo taxistu da nas vozi u najbolji klub bez da prije dogovorimo cijenu vožnje. Gadna pogreška. UVIJEK dogovorite cijenu prije nego krenete i to barem u pola manju od one koju on kaže!
Evo nas na 63 katu hotela, kreće party. Kako odmiču sati tako raste i koncentracija gina u krvi koja je valjda otjerala sve komarce u blizini. Kaže švicarac da je Gin najbolji za prevenciju malarije. Naravno, treba slušati starije. Ma sjekira u med. Direktno iz kluba odlazimo po stvari i gazimo prema trajektu. Evo nas na Zanzibaru. E tu nismo imali sreće da bukiramo isti smještaj već smo zauzeli svatko svoju stranu otoka. Michamwi kae- Mpole bungalows, tik do tirkizno plavog mora, obilan doručak, super domaćini i veliko pješčano igralište u blizini na kojem s lokalcima napucavaš loptu u sumrak pružili su mi nezaboravno iskustvo. Doček Nove godine na Nungwi beachu, mali milijun ljudi i opet gin u potocima, za prevenciju malarije naravno.
Dan čistog hedonizma na plaži pa sljedećih par dana obilaženje otoka, upijanje sunca, cjenkanje, zabave s lokalcima. Jednostavno taj otok moraš doživjeti s lokalcima, čekati ih da se vrate iz ribolova i dogovoriti da ti spreme ribu koju su malo prije ulovili. Sretan i sit odlaziš, a oni zadovoljni jer su odmah prodali dio ulova po najboljoj mogućoj cijeni. Govorimo o 10 $ za kilu hobotnice i 0,5 kg ribe s prilogom. Zujim otokom i upoznajem Simona, mladića od 28 godina koji pripada Masai plemenu. Proveo me cijelim otokom i pozvao kod sebe u Masai selo blizu Handenija koji se nalazi na 5-6 h vožnje od Dara prema Arushi. Taman isplaniran kraj putovanja. Posljednja 2 dana Zanzibara provodim na blue safariju i zujajući Stone Townom.
Stone town definitivno vrijedi obići. Svatko će naći svoje zadovoljstvo, od povjesničara do najvećih gurmana. Sedmi je dan putovanja već, letim za Arushu. Dolazi po mene Tomislav Mesić, misionar koji vodi župu u Monduliju, gradu na 1 sat udaljenom od Arushe. Odlazimo u župni stan. Ondje upoznajem Dunju koja je došla par dana prije mene, a par sati nakon dolazi Božo; Ugledni dubrovački arhitekt i volonter kolajne ljubavi. Inače on vodi projekt izgradnje vodovoda. Hvale vrijedan čin. I tako kreće još interesantnijih 7 dana lokalnog života s domaćim ljudima. Obilaženje lokalnih tržnica te odjednom teleportira bar tisuću godina unatrag. A da ne spominjem stoku koja se daje prilikom ženidbe, ceremonije obrezivanja, lov s praćkom, obilaženje lokalnih brda u nadi da doživiš bliski susret s kojom zvijeri iz velike petorke i posjeti lokalnim školama navedu čovjeka da zavoli jednostavnost života.
Mislim da nema smisla da pišem o mom osobnom utisku, već ću vam reći da Afriku trebate doživjeti jer ju je teško prenijeti riječima. Kako sam rekao zadnja sam dva dana proveo sa Simonom, prijateljem kojeg sam upoznao na Zanzibaru. Lokalno i autentično Masai selo nasred savane. Jednostavno, divlje i nezaboravno iskustvo kojeg preporučujem svima, makar na dan-dva. Vožnja savanom na motoru, gas do daske i vjetar u mojoj kratkoj kosi za kraj, nisam ni mogao zamisliti bolje. Svako malo se čujem s njim i kaže mi kako bi volio ugostiti više turista ovako, pa sam mu eto odlučio pomoći s ovim putopisom. Nećete požaliti, vjerujte mi. Uz onoliko domaćeg mlijeka, riže i friške jaretine, te za najhrabrije svježe jareće krvi u super dragom i ljubaznom okruženju pružit će vašem tijelu i mozgu potpuni zen. Njegov broj je +255 773 388 553. Kontaktirajte ga preko WhatsAppa i kažite da vas je Marko uputio. I da, što se cijene tiče ne brinite, neće vam biti žao nijednog novčića. Uglavnom on traži da mu se plati povratna karta za trajekt do Zanzibara i povratna karta za bus od Dara do Handenija što sve zajedno ispadne oko 35 $. Džeparac koji ćete mu ostaviti je po vašoj volji. Ja sam mu eto odlučio ostaviti još 20 $ po danu i mogu vam reći da sam te novce uložio u jedno nezaboravno iskustvo. U mislima još švrljam Tanzanijom i Zanzibarom i neću se žaliti ako tako ostane do sljedećeg putovanja. Bilo je spontano i najbolje nakon maturalca.
Napisao: Marko Lakošeljac
*Navedeni tekst odraz je mišljenja i iskustva tekstopisca i ne odražava stavove autora bloga putoholicari.com
