Suzana i njezina obitelj nedavno su se vratili sa Zanzibara, u nastavku njihovi dojmovi i savjeti o ovom divnom otoku.

Dok mašina neumorno vrti ne znam koju po redu turu litnje robe, evo par crtica o Zanzibaru..

Afrika. Pole pole ili vrag odnija prišu je istinski moto. Može i hakuna matata! Jer problema nema, on je samo u glavama nas mzungua, bijelaca. Konstantno se pitaš neka pitanja.. jer ti je u krvi da riješiš problem, da napraviš bolje. Oni ne, problem će se već riješit sam. Ili neće, hakuna matata! Zašto su rupe posvuda na cesti, zašto to ne riješe? Zašto bi riješili, dobro je i ovako. Zašto su smeće i plastika posvuda, zašto to ne riješe? Nakon nekog vrimena prestaneš se pitat.. ali tužno je. Najbogatiji su kontinent, a zauvik će ih svi iskorištavat. Nije ih briga. Tužno je jer će se, ako se nešto brzo ne promini, ugušit u plastici. Popiju, bace bocu iza sebe. Pitke vode nema. Masai nemaju nikakvu svijest o otpadu, a naselili su se posvuda, na svakoj su plaži. Rajskoj plaži, punoj plastičnih boca.. Kanti za smeće uglavnom nema. Nisu oni krivi, treba ih educirat. Ali pole pole.

Bila sama na Zanzibaru 2011., sad se vratila s familijom, dica 11, 8 i 3 godine.

Duuugo sam čekala jeftine karte, još od korone, i dočekala napokon: 420 eura povratne iz Budimpešte, Turkish. Kasnonoćna skrolanja po skyscanneru se uvik na kraju isplate..

Zanzibar nas je umorija. Bilo nam je divota, a kako će bit na putu! Al bilo je toliko vruće, da to nisu istine. Ne znam jesmo mi ostarili, ili na drugim destinacijama nije bilo toliko vruće, al ovo je bilo za krepat. Najmlađi mali je govorija: mamaaa, ja stalno kapam! Kažu lokalci da imamo sriće, da je 12.misec bija još vrući i stalno kiša padala.. pa moraš bit zadovoljan. Ako želite da vam odmor bude odmor, platite smještaj s klimom! Ja ovo nisam napravila, jer sam u filter stavila max cijenu noćenja, na klimu nisam obraćala pažnju i to je bila greška. Dan izmori, a po noći se ne možeš odmorit od vrućine, a ventilator vrti 3 kruga na uru.. Od 4 smještaja, srićom smo u 2 imali klimu i to je bilo opće veselje. Ali kad nestane struje, a to je često, džabe ti i klima i ventilator. Imaš plažu i ako imaš sriće, vitar.

Pripremili smo se mi, imamo lipi putnički staž, al isto triba prilagodba. Sletili u 4 ujutro, nakon neprospavane noći, dok smo riješili vize prošlo 2 sata – još smo išli priko reda zbog dice, ja mislim da neki još jadni tamo čekaju. 10 šaltera prominiš, jedan daje papir, drugi naplaćuje vizu, treći lupa pečat, četvrti provjerava.. zbog korupcije ih ima sto, da se međusobno provjeravaju. Pole pole. Uzeli rentacar, nije donija autosjedalicu. Pa išli s njim po selima do te sjedalice, i onda još uru ipo vožnje od Stonetowna do Paje na istok otoka. Vožnja je priča za sebe – livom stranom, rupe na svakom metru, ludilo! Sve bi ponovili! Stigli u smještaj u 8 ujutro krepani (platili noć prije da možemo odma ić leć), kaže rafiki soba je spremna, al imamo redukciju struje.. u sobi miljun stupnjeva, ne možeš disat. nakon 2 ure ”sna”, dica nas probudila, jer naspavali su se oni u avionu! Spasilo nas to šta je smještaj na plaži i stalno lipo puše.. Preživili prvi dan tuljanski na ležaljkama i u moru. Dalje je bilo samo bolje!

Na otoku smo proveli punih 12 dana, a smještaj smo rasporedili na istok, sjever i zapad: 5 dana na istočnoj obali sa smještajem u Bwejuu, 5 u Nungwiju na sjeveru i 2 u Stonetownu. Najmanje smo bili u smještaju, volimo đipat okolo pa smo zato i uzeli auto i svaki dan išli na drugo misto. Na istoku smo posjetili Paje, lokalnu školu i vrtić (ponili 2 torbe školskog pribora – najbolji način da im pomogete), plaže Dongwe, Pingwe i Michamvi, razvikani the Rock (ne restoran, nego samo stinu) i Blue Lagoon (uzeli izlet s the Rocka, 30$ privatna tura na koraljni greben i dodali 10$ za lagunu s morskim zvijezdama). Na istoku otoka su jako izražene morske mijene, kad je oseka more je kilometar daleko, zapravo se kupaš samo kad je plima. More je jaaako toplo, jer se pijesak uprži na suncu i kad dođe plima, temperatura mora u plićaku je biće 40. Postoji praktična web stranica na kojoj možeš pratit točno vrime vrhunca plime i oseke za svaki dan (minja se 4 puta u danu), tako da možeš planirat aktivnosti i kupanje, jer doć na kupanje u vrime oseke nema smisla. Spomenute plaže na istoku su uglavnom bez ljudi i bez hlada, pa je dobro nać na plaži neki lokal pod palmama. Mi smo u prvom smještaju u Bwejuu imali hlad palmi na plaži, ali ne znam kako doć do plaže ako ne prođeš kroz smještaj. U Paje smo se kupali kod restorana Mr.Kahawa (i do njega smo prošli kroz neki hotel na lipe oči) i tu smo pili jedinu pravu kavu na cilom putu.

Išli smo na jug u Kizimkazi, poznat po turama plivanja s dupinima, ali nismo stigli rano kad je velika šansa za vidit dupine, nego iza podne, i to je bilo bačenih 90$ na turu u kojoj smo se samo vozili brodom 3 ure u potrazi za dupinima, da bi nam na kraju kapetan reka da je koraljni greben i sandbank koji su isto bili uključeni u turu, predaleko. Malo smo se svađali, pa nas je za utjehu ostavija na divnoj plaži do koje se može samo brodom doć. Realno, nitko ne garantira da ćeš vidit dupine i plivat s njima, ali treba ić rano ujutro. Sami smo krivi. U Kizimkaziju smo plivali s kornjačama u cenoti i meni osobno je ovo highlight putovanja! Ima puno mista di možeš plivat s kornjačama, većina ih je u Nungwiju, ali su mi sva ta mista u recenzijama izgledala kao bare sa šporkom vodom i puno ljudi, pa sam našla Salaam Cave na jugu – čista voda, malo ljudi ili ih nema, kornjače ti same dolaze jest salatu i baš je doživljaj! 10$ po glavi. Mtende plaža na samom jugu otoka je najlipše misto na svitu, toliko lipo da smo i idući dan vozili uru na jug da je opet vidimo (i jedemo u odličnom i prejeftinom restoranu nad morem). Malo ljudi, čudesne stine koje rade hlad i čisto more bez trava. Samo triba pazit na morske mijene, jer kad je plima, Mtende plaža ne postoji!

U Jozani šumi smo vidili majmune, ali nemojte plaćat ulaz ni turu! Mi smo mislili da moramo, platili 10$ po glavi (dica za sve plaćaju pola), imali strašno napornog vodiča koji je ima loše baze i vuka nas po šumi i vrućini uru vrimena, da bi vidili 2 majmuna. Na kraju smo skužili da ih najviše ima na parkingu (dakle nismo ni tribali plaćat kartu), samo im zašuškaš nečim i pojave se, puuuno njih! Može im se prić skroz blizu, pitome su naravi. Spice turu smo odradili na putu prema sjeveru, na Village Green farmi (jer sam našla za njih odlične recenzije) i stvarno su bili odlični, za svaku preporuku! Ulaz 5$ po glavi i odlične cijene začina, a niko te ne tira da išta kupiš.

U Nungwiju smo proveli 4 dana, uglavnom kupajući se. Plaže na sjeveru otoka su daleko lipše za kupanje nego na istoku, jer su razlike između plime i oseke minimalne, pa se možeš uvik kupat. More je tirkizno plavo, skoro svaka plaža ima stine u čijem hladu se možeš sakrit, ali ima i više ljudi, pa je super kombinirat obe strane otoka. Prošli smo skoro sve plaže, a najviše nam se svidila Royal beach na zapadu Nungwija, tu smo bili triput, ujutro ima dosta hlada, a koraljni greben je odma 50 metara od obale! Masai su posvuda na plažama, izrađuju i prodaju nakit i suvenire, ali nisu dosadni, više ih sve zanima i traže društvo za ćakulanje.. Naišli smo čak na Masaije koji pričaju srpski! Pole pole moto vidljiv je i u trgovini, cjenkanje je normalno, ali nije to na onoj razini kao u arapskom svitu, da ti pod svaku cijenu žele prodat nešto, oni kažu svoju cijenu i ne idu puno ispod nje.. ako ne kupiš ti, nema veze, neko će drugi. Hakuna matata! Išli smo na cjelodnevni izlet jedrenjakom do otoka Mnemba – najlipši izlet na putu. Mnemba je u najmu Bill Gatesa pa se ne može pristat na nju, ali je okružena koraljnim grebenom na kojem smo ronili i sandbankom. Vidili smo dupine, al se nismo kupali s njima. More je nestvarno tirkizno, a posada ti još spremi ručak: ribu, rižu, šug od povrća, chapati i voće. Cijena 30$ po glavi (dica starija od 6 pola cijene).

Mojoj dici highlight putovanja je bilo druženje sa životinjama u Kilosa’s Conservation, di smo držali kameleone, hranili noja, majmune i ogromne kopnene kornjače. Vodič je bija najbolji dio ovog malog održivog zoološkog, valjali smo se od smija cilo vrime, puno naučili i zabavili se, za svaku preporuku! Ulaznica 10$.

U Nungwiju smo se našli s mojom ”dicom” iz sirotišta, s kojima sam bila prije 13 godina u Tanzaniji, a sada su to divni odrasli ljudi, koji su završili fakultete i rade, besprijekorno pričaju engleski, vridni su i uspješni, neki od njih su si kuće uspili izgradit, isključivo svojim radom. Kažu da su tu poduzetnost i način razmišljanja naučili od nas. Ovi ljudi su živi dokaz lipote i smisla volontiranja! Jedan od njih, vječno nasmijani Raphael, nam je organizira neke izlete (ove koji su nam bili odlični), otvara svoju agenciju i ima puno poznanstava.

Za Stonetown smo predvidili tri dana, ali smo to zbog neizdržive vrućine skratili na dva. Umor je već bija prilično osjetan i tribala je jaka volja za izać iz klimatizirane sobe i krenit u razgled. Smještaj smo uzeli van grada, zbog parkinga,  plus duplo je jeftinije. Grad je malen, lako se prehoda, šporak je i ima dušu. I puuno predivnih drvenih vrata! Obišli smo na Slave market (ovo je must see za velike i male, potresno, ali dužni smo to vidit), Jaws Corner (sjecište uskih uličica na kojem se okupljaju lokalci i igraju domino), kuću Freddie Mercuryja (samo izvana jer je ulaznica skupa), prošetali uličicama i obalom, okupali se na gradskoj plaži uz zalaz sunca, a Stonetown je poznat po divnim zalascima. Iako smo planirali ić, na kraju smo preskočili Prison island i gigantske kornjače, zbog ogromnog poskupljenja (ulaznica na otok je sad 15$ po glavi plus brod) i zbog loših recenzija o stanju otoka i tretmanu kornjača.

Hrana na Zanzibaru nas je oduševila! Svaki smještaj dolazi s doručkom, a to je razno tropsko voće, voćni sokovi, instant kava, jaja (uglavnom možeš izabrat kako želiš da ti ih spreme), tost s maslom i marmeladom i chapati – njihove palačinke. Ne možeš ostat gladan! Još smo mi po običaju nosili nutelu i mazali na palačinke (tako smo sigurni da će dica uvik marendat). Najeli smo se ribe i morskih plodova za cili život! I nije nam dosadilo – odabireš između fileta ribe, cile ribe, hobe, liganja, škampa, s kojim ide riža i/ili pomfit i salata. Jedino je jastog skuplji od nabrojanog, al je i dalje jeftin. Kako su dani išli, tako smo ručkove plaćali manje. Najveća greška je sist u restoran s cijenama u dolarima, automatski je duplo skuplje. Najbolje ručkove smo jeli u najjeftinijim restoranima, opisana porcija 5-6$, kola od 6dcl malo više od pola $. Pili smo kole u litrama, ka i uvik na ovakvim destinacijama, da izgori sve. Pili smo probiotike, nismo jeli sladoled i nismo imali probavnih problema. Ali znamo one koji su jeli isto šta i mi, pa su imali problema.. tako da nema pravila. Restorani za preporuku: Usumba Rock na Mtende plaži (bomba lokacija, atmosfera, došli tu jest pa koliko košta platit ćemo jer vridi, a kad smo vidili cijene.. presmiješno, ljudi nisu očito svjesni koliko mogu zarađivat); Fish Market Local restaurant u Nungwiju (najjeftiniji, na plaži, odma kraj peškarije di vidiš kako donose frišku ribu, ima puno izbora); Machnoo Local u Nungwiju (na cesti, lokacija nije nešto ali je spiza odlična i imaju i škampe u tempuri i razne salate – kombinacije avokada i papaje); Chamu u Paje (malo skuplji od ostalih nabrojanih, hranu dugo čekali, al hobotnica za prste lizat, domaća kokoš preukusna). Lukman u Stonetownu ne mogu preporučit – najpoznatiji je, izgleda ka menza, jeftin jelovnik, al račun neobično visok – glupi turisti plate šta oni znaju.. a nećeš mene varat ne. Lik piše račun rukom, pa kad zbraja, ono šta je 500 zbroji ka 5000, rižu koja je 2000 zbroji ka 20000.. srićom slikala sam račun, pa smo to skužili i sutra se vratili i dobili lovu nazad. Lopovi.

Smještaj s doručkom za 5 ljudi smo plaćali između 50 i 70 eura, ovaj najskuplji nam je bija najlošiji i obrnuto. Svugdi sam rezervirala za 2 odraslih i 2 dice jer sistem nije dopušta 5 osoba, ali nigdi nisu pravili problem, dapače. Hakuna matata. Preporučit mogu onaj u Nungwiju, Ocean Breeze boutique hotel (dobra vibra, odličan doručak, klima, 50 eura noć) i Zenj house u Stonetownu kraj aerodroma (kraljevski doručak, najbolja klima, 67 eura noć).

Cijene: viza 50$, rentacar za 12 dana s osiguranjem 300 eura (25 po danu, dogovorili mailom sve ranije, cjenkali se, lik odličan, kad se guma probila doša i zaminija je). Gorivo malo više od 1 eura. Ulaznice uglavnom 10$ po glavi (kornjače, zoo, Jozani majmuni), spice tura 5$, dica plaćaju pola, a za najmanjeg smo uvik pitali da ne plati pa pristanu nakon malo nagovaranja. Izleti: Blue Lagoon 40$ privatna tura 2 ure, Kizimkazi dolphin watching 90$ privatna tura 4 ure, Mnemba jedrenjakom s 20ak ljudi, cjelodnevni izlet s ručkom 30$ po glavi. U 12 dana smo nas 5 na izlete, hranu, gorivo, internet i suvenire potrošili 1200 eura. Ali ja se dobro cjenkam!

Tips: nosite dolare, ne eure ka mi! Svi iznosi su jednaki, bilo da plaćaš eurima ili dolarima, a u startu dok ne prominiš u šilinge, platiš vizu 50 eura ili dolara (uštedili bi dosta da smo platili 250$ umisto eura), internet na aerodromu također plaćaš u stranoj valuti. Drugo, sve plaćajte šilinzima, dosta je jeftinije. Čim pričaš o cijenama u dolarima, skuplje je, jer oni dolar računaju 2500 tzs, a u mjenjačnici dobiješ više. Treće, internet na aerodromu kupite najmanji i najjeftiniji paket, jer ga svakako moraš za koji dan nadopunit (barem oni kojima dica posrču sav promet gledajući youtube), a na aerodromu je daleko skuplji. Četvrto, mažite se faktorom 50+ svako po ure, hlad ne pomaže previše, ekvator je jednostavno preblizu. Izgorit ćete svakako, al ako se puno mažete, izgorit ćete minimalno. Komarce nismo vidili nigdi osim u jednom smještaju na 1 noć, tako da su repelenti ostali nepotrošeni. Peto, ne plaćajte policiji ništa. Svako malo zaustavljaju, i ako je sve po ps-u, vozite po ograničenju 50 na sat i vezani ste, onda traže small gifty. Ne tribate im ništa dat, samo budite nasmijani, bacite bazu i puste vas.

Ukupni dojam je da nam je bilo ludilo, sama činjenica da se niko nije otrova ni dobija fibru ni sunčanicu, igra veliku ulogu u dojmu putovanja (roditelji znaju o čemu pričam). Priroda, more, životinje, luda vožnja po otoku.. vrhunski doživljaj! Hrana mmmljac! Ali jako bitno je nemati velika očekivanja. Često pročitam po grupama kako se ljudi vrate razočarani sa Zanzibara, jer realno smještaj nema dobar value for money, čistoća je po afričkom standardu, bube su posvuda, redukcije struje nisu rijetkost.. Ako ovo ne možeš prihvatit, nemoj ić jer ćeš se vratit razočaran. Ali ako ideš otvorenog srca i bez predrasuda, prihvatiš pole pole ritam, Afrika te osvoji i uvuče ti se pod kožu. Na kraju krajeva, život je lipši ako je hakuna matata!