Gdje za Novu Godinu? Zašto ne u Moldaviju

Gdje dočekati Novu Godinu? Zašto ne u Moldaviji, evo priče Mislava i ekipe……..

Ekipica od pet bedaka u prosincu odlučila krenut na Novu negdje van države. Nakon kraćeg previranja ideja je pala; ajmo negdje di nije bio niko od nas. I eto ti ga na; Moldavija dolazimo. Kupili kartu za 150 eura iz Venecije, rezervirali stan u strogom centru Kišinjeva i put pod noge.
Uglavnom, četvrtak u 23:00h iz Agrama za Benetke, let u 9 sati ujutro i oko podne sletili u Kišinjev.
Prvi dojam: pa i nije tak loše, osim što su taksisti kreteni koji svima trube, voze se po sredini, ne daju da ih se pretiče, psuju i slično. Ak niš drugo jeftini su, 40kn za 15km. Uselili u stan koji je bio uređen u tradicionalnom Moldavskom stilu, tepisi kakve smo mi svi imali 91. u stanovima. A gdje si ti bio ’91.? Obitelj koja nam iznajmila stan su tata Viktor, sin Viktor i kćer Viktorija koja ima puno prijatelja pa zna engleski.
Izašli van jest. ”Splačinke” restoran odma nadohvat ruke. Kod donošenja pića;Moldavci imaju vrlo čudan običaj. Kad naručuješ piće i hranu, i jedno i drugo ti donesu otprilike u isto vrijeme. Znači, sjediš ko bedak u restoranu a piće dođe tek za pol sata. I što je najbolje, vjerojatno ga odmah izvade iz frižidera i ostave da se malo zgrije na šanku. I ovo nije bio pojedinačni slučaj već nam se to dogodilo u svim restoranima. Navečer izašli u Cocos bar. Cijene vrlo neprihvatljive za Moldavce (đus-votkice po 35kn), ali to smo mogli zaključit i prije neg smo ušli po parkiranim autima ispred. Očito neka elita izlazi tamo, a mi smo elita Građevinskog fakulteta (osim Gakija) pa smo se pridružili :p. I trošili u skladu s tim.

Drugi dan malo šetali gradom, jeli, pili i opet izašli u Cocos. Grad bezličan, nema niš. Hrpa nedovršenih zgrada, fasade užasne, auti svakavi. Ne postoji glavni trg već samo široke avenije. Semafori za pješake nenormalni. Kad zakoračiš na pješački i počne treptat zeleno moraš znat da te čeka sprint prek ceste. Šteta što smo to zaboravili snimit, al stvarno je nevjerojatno, nama još trepće zeleno, a autima već žuto.
Na glavnoj aveniji klizalište na kojem je Titanic muzika bila na repeatu 3 dana. Otkrili hit svih hitova: Steklovata – Novi god. Uglavnom, cijelo putovanje bili u tom ritmu. Ekskluzivnu snimku spota pogledajte na jubitubi-u.
Autobusi u Moldaviji posebna priča, vožnja košta 80 lipa. U normalnom busu. A imaju i kombije koji su još jeftiniji jer imaju stajaća mjesta. U svakom kombiju vozi se i gura uvijek hrpa ljudi. Najjači su prozori koji su uvijek totalno zamagljeni.
U Cocosu standardna priča, sve sama krema. Gaki prodaje curama priče jel znaju za Steklovatu i njihove hitove, one mu vele da znaju, Duki plaća pića iz zajedničke kase, Miceka hoće tuć brat od neke cure jer ju je pogledal, Ivek pleše ko ovi iz Steklovate. A Piko? Pa Piko spava doma :). Svi nas ispituju zašto smo došli u Kišinjev i niko ne vjeruje da smo turisti. Jer, ko bi htio uopće doć u Kišinjev? – Sigurno imate nekakav biznis ovdje? – Nemamo, stvarno smo turisti. -Nema šanse, u Kišinjev niko ne dolazi turistički. Dan završio tako što je Gaki rekao da ne idemo još doma iz Cocosa jer ima još dva zaštitara i 3 čistačice u klubu i da se imamo s kim družit.

Trećeg dana Piko i ja šetali dok su drugi spavali. I pili kavicu za 33 lea iliti 19kn. Stvarno mi nije jasno kak si ti Moldavci sa prosječnom plaćom od 200 eura mogu tak neš priuštit. Bili i u muzeju i konačno skužili ko je najpoznatiji Moldavac. Neki Stjepan koji je na svim novčanicama. Al i dalje ne znamo ko je on i kaj je napravio. Baš su čudni i nepoznati ti Moldavci. A još i nemaju svoj jezik nego pričaju rumunjskim. Muzej je besplatan, ali ako imaš fotoaparat onda je 6kn. Najzanimljiviji eksponat u muzeju je bila zapravo žena koja čuva eksponate. Fino si ona uzela škarice i bez imalo srama rezala nokte.
Fascinatna činjenica je da 5 bedaka nije naučilo niti jednu jedinu riječ moldavskog/rumunjskog. Hvala je “mucumjes” al to nam glupo zvučalo pa nismo bili sigurni. Na ručku opet stari moldavski običaj, piće dolazi s hranom. I to prvo meni i Gakiju, a onda za 15min drugima. Vidi se da nemaju turista uopće. Mi počeli jest, a drugi nam vele da to nije po bontonu. Velim im ja: DA. I nastavim dalje :). Eto, tad su dobili svoje :D. Popili kavicu u kombiju-kavani i hodali skoro do Transdnjestrije.
Gaki izgubio u trčanju od Pika. Imali ponovo glupe fore o tome kak se zovu stanovnici Čada i Burkine Faso; Čađavci i Burkinofasalci. I bezuspješno smišljali vic o tome kak Zapadnosaharac, Istočnotimorac, Sjevernosudanac i Južnoafrikanac idu u Srednjoafričku republiku.

Za zadnji dan isplanirali izlet u Transdnjestriju i čuvene vinske podrume Milestii Mici. U nedjelju Milestii nije radio. Piko i Ivek su zvali telefonski i pitali: Milestii Mici? Is this you? :D. A Milestii ime sela :D. Uglavnom, nismo otišli ni u Tiraspol ni u Milestii. Retardusi iz rent-a-car agencije nikako nam nisu mogli iznajmit auto danas od podne do danas do 5 jer to nikad nitko nije tako napravio. I jer se to ne može jer se mora minimalno jedan dan rentat. A drugi dan nisu radili pa nismo mogli vratit auto. A Milestii je propao jer nam zgodna Ruskinja u turističkom uredu rekla da je Cricova bolja. Inzistirala smo na Miciju ali ona je rekla da danas ne radi s njima. I pitala zašto bi išli uopće tamo, a mi ni 5 ni 6 nego zato jer je meni nadimak Mici. Kod nje se zadržali valjda sat vremena, sriktala nam i prijevoz do Cricove. Renault Megane za nas 5 i vozača. Pitam ju ja pa kak ćemo stat nas 6 u Megana, a ona se čudi da kako ne. -Pa ima 5 mjesta, a nas je 6. -Ali kakve to veze ima, budete sjedili jedan na drugom. -Ali 6 nas je i ima stokilaša. -Ma nema veze, stali budete. Očito u Moldaviji ne postoji ograničenje kolko ljudi se može vozit u autu. I tako smo naručili Megana i čekali do 4. Vrijeme je kraćeno na način da smo pili najskuplje moldavsko vino, pričali o građevini, o 7 najzgodnijih cura koje je Piko vidio u Moldaviji… Ivek počeo priču o onom, kak se zove, ono, ma ono kaj se vozi po prugi i čim se bavi cijeli život :D. Slušali radio Senj :D.

U 4 krenuli u Cricovu. Nismo ni znali do samog početka puta da je Moldavija zemlja vina. A Cricova i Milestii Mici su u Guinnesovoj knjizi rekorda ko najveći svjetski vinski podrumi. Mici je najveći, a Cricova u kojoj smo bili ima 200 km podruma!!! Od toga je 80km operativno!! Stvarno nešto impresivno. Izlet platili 35 eura i mislili kako ćemo hodat a zapravo se voziš autom kroz te tunele. Degustirali 4 vrste vina. Podrume posjetio i naš ex-predsjednik Mesić, a Šeks ima cijelu jednu ćeliju gdje čuva svoja vina :). Najskuplja butelja 100 000 eura!!!
Poslije degustiranja nastavili s degustiranjem ponovo u Splačinki. Litra izvrsnog vina 20kn :).
Malo se još družili u stanu uz filozosko-vjersko-moralno-norveške teme i zaključili da novu slavimo u deželi.
Gakijev životni poučak koji je smislio u Moldaviji: Život je kratak i kolko god da živimo kratko je. Zbog toga treba stalno pit ko smuk i molit za oprost toga :D.