Ljeto – Morocco. (yes, it took me this long to write this, sorry @Sayd Toutal Toutal Sayd :D), 4 cure, Morocco, točnije Marrakech. Je li bilo pametno provesti ljetne dane u srcu pustinje, otkrile smo na vlastitoj koži. Je li vrijedilo? Apsolutno. Opisat ću 7 nezaboravnih dana u toj uzbudljivoj, živoj i kaotičnoj državi obojanom u dugine boje.
Napisala: Ena Juric
Budući da sam za vrijeme bookiranja putovanja bila u Portugalu na Erasmus razmjeni studenata, a Morocco je Portugalcima popularna destinacija zbog blizine, naišla sam na ture po Moroccu koju su najčešće bookirali Portugalci, Brazilci i Španjolci, čula da je tamo neka kolegina prijateljica od njegovog cimera na Erasmusu u Portu (?) rekla kako je nomad Sayd Toutal pouzdan, so I thought to myself – good enough. 😀 guglam ja tog tzv. vodiča te nakon kratkog informativnog razgovora spontano zakazujem termin, nadajući se najboljem. I tako je i bilo. Nakon 4 sata leta iz Budimpešte, stižemo na neobično lijepo ukrašen aerodrom u Marrakechu, ali i na 45ak stupnjeva celzijevih.
Pomislimo odmah koliko je bilo pametno doći u najvrućem dijelu godine u pustinjski dio države, ali što je tu je. Preživjet ćemo toplotni udar. Na aerodromu nas je dočekala marokanska policija s oružjem, provjera prtljage i provjera kroz skenere najmanje 4 puta te very flirty osoblje. Welcome to Morocco. Postaneš malo paranoičan prije nego i zakoračiš u zemlju. Razmjenimo eure u dirhame (1 euro = 10 marokanskih dirhama, MAD) jer smo čule da bankomati tamo skoro pa ni ne postoje te kako je najbolje nositi keš sa sobom. Nakon prvotnog šoka, Saydova entuzijastična ekipa saharskih beduina nas je dočekala na aerodromu sa ”Tudo bem?” pozdravom, što me odmah oduševilo jer, brate, nostalgična tek stižem iz Portugala i ovaj priča Portugues! Nabacim koju portugalsku, ovi odmah misle da sam Portugalka pa sam tu odmah obranila naše boje, na što su rekli da smo prve cure iz Hrvatske koje su dosad imali u svojim višegodišnjim turama, hešteg proud. Ništa, sjedamo mi u njihov auto, neka varijanta džipa za vožnju po pustinji, mene odmah zguraju iza u neki polugepek na +50 stupnjeva, jer ”Ena ti si najmanja, ti ideš iza” (the story of my life), raspale arapsku muziku dobrodošlice i u pravom afričkom điru nas odvezu u hotel. Smještene u srcu medine, starog religioznog dijela Marrakecha (BTW. u čijom centru i blizini je zabranjeno konzumiranje i prodaja alkohola), tamo se check-inamo, odmah tražimo pitku vodu i šifru od wifi-ja (dvije najbitnije stvari u 21. stoljeću, jel :D).
Tu večer odemo u razgled medine i famoznog marokanskog marketa, gdje me je skoro pokupila konjska kočija, trgovci nas dozivali do iznemoglosti da nešto kupimo i nudili razne proizvode od duhana, henna tetovaže, nakita, cijeđenih sokova do doslovno majmuna i zmija, koje nipošto ne možeš uslikati, jer ovaj odmah trči za tobom i traži lovu, a ti ako ga ignoriraš, onda te ganja i psuje. Nama turistima valjda na čelu piše da imamo love, čak i ako smo iz Hrvatske 😀 Ako bih mogla jednom riječju opisati cijelu senzaciju marketa, to bi bio – kaos. Hoćeš odjeću, obuću, suvenire, zlato, bižuteriju, tetovažu, začine, voće, zmije i majmune – market je pravo mjesto. Dobrodošao. Zlatno pravilo tržnice je cjenkanje do iznemoglosti. Trgovci će vas navlačiti, ponuditi jednu cijenu, a ako odustanete spuštat će je sve više i gnjaviti vas dok ne popustite ili dok ne poludite pa odete, a onda će vas i ponekad i ganjati s tim što ste htjeli kupiti pa ponuditi njihovu najmanju moguću cijenu. Ako ti ponude neku cijenu, ti ponudi duplo manju i budi spreman na ”meet you in the middle” kompromis. Tako sam prekrasnu torbicu, odbivši skuplju početnu cijenu, dobila za točno duplo manje i izazvala zanimanje cijelog marketa. Nisam nikad vidjela užurbanije mjesto, gdje svi stanovnici izađu na ulicu od 17 h pa do poslije ponoći, nudeći neumorno svoje proizvode na toliko užurban način, gdje jednostavno vlada neopisiv kaos, gdje se izgubiš od ekipe u roku od odmah ako samo skreneš pogled na milisekundu. Neopisivo.
Vrlo brzo smo primjetile da stanovnici Morocca pričaju nekoliko jezika – arapski, berberski, francuski, engleski, portugalski i španjolski – upravo zato što žive od turizma i bitno je da znaju iskomunicirati svoje usluge na svakom jeziku. Žene su konzervativno obučene u burke i zamotane u hidžabe. Neke su čak nosile i rukavice na +45 stupnjeva i otkrile samo oči. Poštujte marokansku konzervativnu kulturu odijevanja, u protivnom ćete izazvati neprijatne i neprimjerene poglede, dozivanja, psovke i praćenja od strane muškog spola. Usprkos stilu odijevanja, gostoljubivost je u krvi svakog Marokanca. Većina je bila jako ljubazna te su nam na svakom koraku nudili tradicionalni čaj od mnoštva sastojaka koji nas je oduševio. Tradicionalnu afričku hranu (tajine, kuskus, kefte) smo na nekim mjestima platile više od 10 eura, ali uvijek se u skrivenijim uličicama mogu naći schawarme i kebabi za po 2-3 eura. Sudeći po tomu da se zaključiti da ni Morocco nije što je nekad bio i da živi od sveprisutnijeg turizma, što govori činjenica da su cijene prilagođene europskim. Tako je bilo i na marketu, samo što se možeš cjenkat’ do iznemoglosti. Tradicionalne marokanske tkanine na marketima koštaju oko 150-200 dirhama (15-20 eura), torbice od 10 do 30ak eura, a suveniri su inače oko 10-20 dirhama (1-2 eura).
Nakon kaosa na marketu, započele smo novi dan putovanjem prema najvećoj pustinji – Sahari, s nekoliko stopovers i jednim noćenjem u hotelu (budući da vožnja od Marrakecha do Sahare traje oko 10 h, s čim nismo bile upoznate jer nam je vozač od početka do kraja putovanja govorio: stižemo za 2 sata :’D). Uz arapsku muziku, vozili smo se kroz kultne Atlas planine koje su oduzimale dah svakim kilometrom. Po dolasku u berbersko selo, tamošnje žene su nas upoznale su nas s predivnim marokanskim nošnjama i nakitom te nas obukli u iste. Svaka od nas je dobila i po henna tetovažu dobrodošlice. Svjedočile smo nastanku Argan ulja te naučile proces dobivanja ulja od A do Ž. Kupile smo po argan ulje koje je koštalo cca 160 dirhama (16 eura) po bočici od 30ak ml. Također smo posjetili Marokansku poznatu filmsku kuću, temeljito prošli kroz mjesto Ait Ben Haddou, u kojem je sniman svjetski poznat film Gladijator te konačno stigli do One and Only – kraljice svih pustinja – Sahare. E to se zove ljubav na prvi pogled! Čak i na skoro vrtoglavih 50 stupnjeva.
Otopljena šminka nam je bila najmanja briga. 😀 (Tko se uopće šminka u Africi na 50 stupnjeva?! Ah, žene. :’D) Zanimljivo je napomenuti da se 50ak stupnjeva u Moroccu može usporediti s naših 35, jer tamo zbog blizine Atlantika nije toliko sparno kao u našim krajevima pa da se na 35 stupnjeva ne može disati. Anyways, nezaboravan pogled diljem Sahare na prekrasne pustinjske dine i ostavljanje tragova u netaknutom pijesku vraća u bezbrižnu prošlost i podsjeća na pravljenje anđela u snijegu. Na trenutke smo bile opet djevojčice sretne prve stati na netaknuto tlo. Probale smo i pustinjski trend sandobaording, nešto poput snowboardinga, samo boardanje na pješčanim dinama. A tek zajahati deve? Neprocjenjivo. Svaka od nas imala je čast upoznati svoju devu te povjeriti sljedećih sat vremena svoga života upravo njoj. Deve su nas pod vodstvom saharskog nomada dovele do sljedeće najdraže točke putovanja – kampova u sred pustinje okruženih svjećicama. Apsolutni prizor iz bajke. Dobro, ne tipične bajke na koju smo svi navikli, ali you get the point.
Dočekalo nas je mnoštvo nomada koje sjedi oko vatre, svira bubnjeve i pleše tradicionalne plesove. Prizor kao iz filma. Prizor koji nikada neću zaboraviti. Definitivno najdraža večer cijelog putovanja. Okušale smo se u tradicionalnim afričkim plesovima koje smo svi zajedno zaplesali oko vatre. Nismo sigurne u kojim smo obredima tamo sudjelovale i jesu li nas udali (:D), ali svakako je bilo jedno od najzanimljivijih dijelova putovanja. Nakon plesa su nas upoznali sa zagonetkama o kojima smo mozgali do kasno u noć. A tek zalazak sunca iznad saharskih dina…Neopisivo. Ni Atlantski ocean ni prekrasne pješčane plaže simpatičnog obalnog gradića Essaouire nisu izmakle našem pustolovnom duhu. Još nešto što nas nije zaobišlo bila je jedna rijetka nedoumica: skinuti se u bikini na plaži pored silnih žena koje se kupaju u tzv. burkinijima ili ne. The struggle was real. We went for it, YOLO. Kasnije smo obišle i novi Marrakech koji je bio totalna suprotnost od starog grada i medine. U novom Marrakechu odijevanje je bilo slobodnije, parovi su se držali za ruke, postoje shopping centri unutar kojih se nalaze Zara, H&M, Bershka te McDonalds KFC te gdje se može kupiti alkohol. Kontrast između svega što smo uočile u starom Marrakechu iliti medini.
Trenutak po trenutak približile smo se kraju naše pustolovine. Taj pozitivan kaos koji odiše životom, te boje, ti mirisi i okusi, začini, tkanine, čaroban pijesak, saharske dine, te deve i najbitnije, ljudi. Ljudi koji su nas toplo primili, ljudi koji su sretni podijelili djelić svog raja s nama, koji su bili dio naše afričke pustolovine koja je promijenila naš pogled na svijet, proširila naše horizonte, obogatila naš um i naša osjetila te nas učinila zahvalnima na svom bogatstvu koje imamo, počevši samo od lako dostupne pitke vode. Putovanje koje nikad neću zaboraviti.
Morocco, thank you for having us. The pleasure was all ours.
Tips and facts:
– Turu smo platile 150 eura (uključeno 5 dana, 4 noćenja, doručci i večere, prijevoz od i do aerodroma) i to zadnji dan, jer tamo sve ide na povjerenje. Misle si ljudi, valjda neće otići na aerodrom bez našeg prijevoza uključenog u cijenu. Mi smo ostale još 3 dana o vlastitom trošku i organizaciji.
-Vodu za piće smo kupovale iz trgovina, ali nismo imali nikakvih problema s pranjem zubi i tuširanjem u tamošnjoj vodi.
-Fotografiranje na marketu budi mračne poglede pa uvijek prvo pitajte prije nego fotkate jer smo na nekim mjestima marketa imale neugodna iskustva s fotografiranjem.
-Budući da u Moroccu sunce piči i da ljudi doslovno ne mogu raditi ništa po toj vrućini, većinom žive chill životom, tako da im je najdraži hobby sjedenje uz ulicu i komentiranje svega što se može komentirati i gledanje u sve što se da zagledati, tako da ćete primjetiti da njihovi znatiželjni pogledi prate svaki vaš korak.
-Ne zapričavajte se s ljudima na marketu ako baš ne morate jer skoro svaka priča vodi ka, pogađate, prodaji njihovih dobara. Često će vam nuditi tradicionalni čaj ili neke njihove blagodati kako biste ih saslušali što dulje.
-Važno je napomenuti da u svako doba pazite na svoje torbe i ruksake te da sav keš ne nosite sa sobom zbog sigurnosti (jer sam skoro ostala bez novčanika iz ruksaka) i jer će vam ama baš svaki trgovac u marketu proviriti u novčanik i neće odustati dok ne kupite to što vam je ponudio jer ”vidi da imate love u novčaniku, bez obzira koliko love.” Pa će uslijediti izjave poput ”you have enough money”, ”tell me your price”, ”we can make a deal”, ”don’t leave, we can negotiate”…nekad je stvarno bilo teško reći ne od svog tog navlačenja, dođe ti da pristaneš i da mu daš lovu samo da te više pusti na miru. Cjenkaju se i u hotelima za cijenu sobe, za cijenu jednodnevnih putovanja, hrane, taxija…stekle smo dojam da je nepristojno pristati na prvotnu cijenu, čak i ako vam odmah odgovara.
Anyways, to bi bilo to. Zabavnjaka @Sayd Toutal Toutal Sayd i njegovu veselu ekipu beduina i nomada preporučamo od srca i garantiramo odličnu turu i još bolji provod. 😀
Fotogalerija:
