Znam da je ovo možda samo još jedna u nizu tipičnih afričkih priča, ali ne mogu sjedit i gledat znajući da mogu nešto napravit, bar probat ako ništa, jer mislim da svako ima pravo na ono osnovno, osnovno ljudsko pravo na edukaciju i minimalne higijenske uvjete. A ovdje se radi o budućnosti njih 65, o budućnosti na koju uvelike možemo utjecat ako želimo.

Napisao: Romano Malečić (19)

 A ja želim, a nadam se da i Vi možete pripomoć, i iz toga razloga Vam se obraćam. 

Predavajući engleski ovdje sad već skoro mjesec dana, osim naravno zahvalnosti za ovo predivno i drugačije iskustvo, nagledao sam se svega, stvari koje ti otvore “privilegirane” oči, a na koje, ako si čovjek, ravnodušan ostat ne možeš. Od same činjenice da se ne zadovoljavaju minimalni higijenski uvjeti, da vjerovali ili ne, NEMA NI SAPUNA NI VODE (nego se isto treba nosit), a da se tuširaju tamo di vrše biološke potrebe, sve vam je valjda onda jasno. 

Školski materijali nisu baš na raspolaganju svima; djeca koriste istrošene olovke obljepljene selotejpom i 1 gumicu na njih 20, iskidane i ispunjene bilježnice, ruksake u raspadu, a robu i obuću ni spominjat neću, samo ću van reći da se nose uniforme iz razloga da se prikrije ista kako bi se zamaskirala materijalna nejednakost, i iz toga razloga osjećam potrebu pomoć, koliko mogu. Stoga sam pokrenuo prikupljanje donacija za školski materijal, hranu i sapun na svoj račun (HR5223400093234047872) te fundraising na linku https://gogetfunding.com/help-us-finish-the-school-for-children-of-arusha-tanzania/

Za potrebe dovršavanja nove školske zgrade,  čija je izgradnja obustavljena 2017. radi nedovoljnih sredstava, a prostor koji trenutno koriste je u najmu, stoga skup i veličinom neodrživ za 65 mališana. 

Ako vas bilo šta zanima, detalji, kako i zašto baš Tanzanija usred pandemije, slobodno mi se javite, meni i njima bi puno značilo. 

Hvala ili Asante kako oni kažu.

S poštovanjem,

Romano.