Kanarski otoci – otoci vječitog proljeća, prava destinacija za odmor u bilo koje doba godine – Evo jedan ajmo reći vodič/putopis da lakše organizirate svoje putovanje na jedan ili više otoka

Aviokarte

Iz Hrvatske trenutno nema direktnih ni jeftinih letova za Kanarske otoke pa su najbolje opcije Budimpešta, Beč ili Venecija. Low cost aviokompanije kao što su Ryanair i Wizzair nude odlične cijene pa ako ste fleksibilni oko datuma putovanja nekada možete naći povratne aviokarte ispod 50 eura.

• Izračun troškova ako putujete osobnim automobilom do ovih zračnih luka –> OVDJE
• Jeftini parking u blizini zračnih luka –> OVDJE

Iz Budimpešte – direktni letovi

Ryanair leti za Gran Canariju

Wizzair leti za Fuerteventuru i Tenerife

Iz Beča – direktni letovi

Wizzair leti za Gran Canariju i Tenerife

Ryanair leti za Fuerteventuru, Lanzarote, Tenerife i Gran Canariju

Iz Venecije (Treviso) – direktni letovi

Ryanair leti za Gran Canariju, Lanzarote i Tenerife

Iz Zagreba – direktni letovi

Ryanair leti za otok Lanzarote

Letovi između otoka

Ako želite na jednom putovanju posjetiti više od jednog otoka mi smo koristili transfer između otoka aviokompaniju Canaryfly. Isto tako aviokompanija AirEuropa povezuje Kanarske otoke.

Aviokarte u jednom smjeru se kreću oko 20 eura, dok ih na nekoj akciji možete naći i ispod 10 eura.

Rentacar

Za najbolji doživljaj putovanja na Kanarske otoke obavezno je rentati auto odmah u zračnoj luci koji će vam biti najbolja opcija da istražite otok, a i cijene goriva na Kanarskim otocima su jeftinije nego u ostatku Španjolske.

Gdje rentati auto?

Najbolje recenzije za rentanje auta na Kanarskim otocima ima Cicar rentacar ili možete pretražiti svoj auto na tražilicama kao što je Skyscanner.net ili Biliger – mietwagen

Smještaj

Za smještaj na Kanarskim otocima mi smo koristili Airbnb za bukiranje apartmana, a najjeftiniji hotelski smještaj ćete naći preko web stranice LockTrip. Za dodatni popust prilikom registracije unesite kod – 8FIUY

AD Marcos apartman – Tenerife

Otoci se nalaze u Atlantskom oceanu, politički spadaju u Španjolsku, a geografski u Afriku, samo 100 km udaljeni su od Maroka. Otočje se sastoji se od sljedećih otoka: Tenerife, Fuerteventura, Gran Canaria, Lanzarote, La Palma, La Gomera, El Hierro i nekoliko manjih otočića: La Graciosa, Alegranza, Isla de Lobos, Montana Clara, Roque del Oeste i Roque del Este.

Vulkani, dine, šume, planine i naravno prekrasne plaže, svaki otok poseban na svoj način pa krenimo ih upoznati, barem one najveće.

Ime Kanarski otoci dolazi od španjolskog Islas canarias što znači otoci pasa. Nekoliko je teorija/legendi odakle ime. Prva kaže da se ime nekada odnosilo samo na otok Gran Canaria gdje je navodno bilo mnoštvo velikih pasa. Druga priča kaže da su domoroci otoka, Guanches, štovali pse, smatrali ih svetim životinjama. I tako nekoliko priča, sve povezane s psima. Ono što je sigurno da nisu dobili ime po ptici kanarincu, već je ptica dobila ime po otoku.

OSIGURANJE

Nemojte zaboraviti uzeti putno osiguranje.  Mi koristimo godišnje putno osiguranje od Wiener osiguranja. Svake godine jednom godišnje bude akcija gdje osiguranje za cijelu godinu možete kupiti već od 35€.

Mi smo posjetili Tenerife, Fuerteventuru i Gran Canariu 

TENERIFE

Prvi po veličini od Kanarskog otočja

Broj stanovnika: 904 700

Površina: 2045 km²

Glavni grad: Santa Cruz de Tenerife

Najviši vrh: Pico de Teide (3 718m)

Najveći, najgušće naseljeni i najpoznatiji otok Kanarskog otočja. Sjever otoka je nešto hladniji, ima više padalina, a zbog toga i više vegetacije, zelenila. Jug je sunčaniji pa je zbog toga tamo glavna koncentracija turista.

Smjestili smo se na sjeveru otoka u mjesto Icod de los Vinos i kao što samo ime nagoviješta ovo područje poznato je po mnogobrojnim vinogradima i dobrom vinu.

Osim vina tu je i Cueva del viento ili špilja vjetra ispod zemlje koja se prostire preko 17km na tri razine, najveći je to podzemni tunel od lave u Europe i peti najveći u svijetu. Stvorio ga je tok lave vulkana Pico Viejo i danas je jedna od glavnih atrakcija otoka.

Millenary Dragon Tree (Dracaena draco) još je jedna atrakcija u ovom djelu otoka, drvo od 16m, koje je 1917. proglašeno nacionalnim spomenikom i za kojeg se vjeruje da je staro 800 godina i najstarije na otoku. Kad se kora ili listovi izrežu, izlučuju smolu crvene boje, za koju se kaže da je suha zmajeva krv s ljekovitim svojstvima, od tud ime drvu. U prošlosti je ta “zmajeva krv” bila ekstrahirana u industrijskim razmjerima i korištena za izradu lakova. Mnoga od tih stabala su zbog toga nestala, tako da je ovo drvo danas zaštićena vrsta.

Millenary Dragon Tree

Ako po sjevernoj obali krenete prema istoku otoka stići ćete u Puerto de la Cruz.

Jedna od glavnih atrakcija grada, ali i otoka je Loro Park, odličan za djecu, ali i za odrasle. Loro Park je zoološki vrt, i osim mnogobrojnih vrsta životinja ovdje možete vidjeti i nekoliko nastupa životinja kao što su delfini ili orke. Nismo pobornici zatvaranja i mućenja životinja pa preporučujemo drugi park u vlasništvu iste kompanije.

Siam Park se nalazi na jugu otoka i puno je više po našoj mjeri. Siam park je zapravo vodeni park s mnogobrojnim toboganima, bazenima, brzom rijekom i svašta još. Ako mislite da ste odrasla i ozbiljna osoba, ovaj park će probuditi dijete u vama i odlično ćete se zabaviti.

Siam Park

Ako pak ste iz Icod de los Vinos krenuli preko istoku obale. Prvo mjesto gdje se morate zaustaviti je Garachico. Grad koji nosi naziv najljepšim, ali i najnesretnijim gradom otoka. Živa legenda od grada – grad koji se nanovo rodio iz pepela. Nekada je ovo bila glavna luka između Europe i Amerike sve do 1706. godine kada je eruptirala Montana Negra. Lava koja se slijevala niz vulkan uništila je grad i život u njemu. S druge strane, ta ista lava kad je stigla do luke i mora, stvorila je bazene koji su danas glavna atrakcija grada, El Caleton. Osim toga, grad je poznat i po snimanju filma Brzi i žestoki (šesti dio).

Garachico

Kad smo već kod filmova, ako nastavite dalje prema zapadu otoka, naselja polako nestaju, ostaje samo cesta na liticama koja se također koristila za snimanje prije spomenutog filma. Cesta završava na najzapadnijoj točki otoka, Punta de Teno. Prije nego krenete na ovaj put provjerite da li je cesta otvorena, jer dio od svjetionika Buenavista do svjetionika Punta de Teno autom možete proći samo u ponedjeljak, utorak i srijedu, ostale dane morate uzeti autobus ili bicikl.

Sa sjevera otoka krenuli smo preko planina prema južnom djelu. Cesta je strma, zavojita, izazovna, možda nije za svačije srce – pogotovo cesta koja vodi prema mjestu Masca. Kažu da je Masca najljepše selo na otoku, neki čak kažu i od svih Kanarskih otoka, ali osim sela impresivan je i sam put do sela. Selo se smjestilo unutar planinskog masiva Teno, a cesta je izgrađena tek 1991. godine. Izolacija od vanjskog svijeta sačuvala je tradicionalni izgled i šarm sela, kojega je turizam polako počeo narušavati. Osim impresivnog položaja sela na samoj stijeni, mnoge turiste privlači i treking ruta iz sela kroz kanjon do oceana i prekrasne plaže za koju će vam trebati oko tri sata u jednom smjeru. Preporuka je stići što ranije jer kad navale mnogobrojni turisti vožnja i parking na ovim liticama postaje još veći izazov.

Masca

Kada smo prešli planinu i stigli na drugu stranu otoka prvo mjesto gdje se zaustavljamo je Los Gigantes. U ovo mjesto mnogobrojne turiste privlači pogled na istoimene klifove koji oduzimaju dah svojom masovnošću. Impresivne vertikalne stijene visoke i preko 500m, iz prošlih vremena poznate i pod nazivom Zid pakla. Od ovog mjesta prateći cestu uz obalu kreću glavna turistička mjesta. Južni dio otoka je sunčaniji pa su ovdje izgrađeni mnogobrojni hoteli, resorti i čak cijela turistička naselja. Jedno od takvih mjesta, i najpoznatije na otoku je Los Cristianos i susjedni Playa de la Americas. U ovim mjestima glavna je koncentracija turista, tu su najbolji hoteli, restorani, najbolji noćni život, s druge strane tu gubite pojam da ste na Tenerifima, tu se najmanje osjeća vibra Kanarskih otoka – pa smo mi odlučili nastaviti dalje.

Candelaria

Prateći cestu uz obalu prema istoku nižu se razna mjesta, mnoga od njih vrijedna posjeta no vrijeme nam ne dozvoljava da stanemo svugdje. Biramo hodočasničko mjesto Candelaria. U ovome mjestu nalazi se Basílica de Nuestra Señora de la Candelaria u kojoj pak se nalazi slika Djevice Marije koju su u 14. stoljeću pronašla dva pastira i koja je radila čuda. Gospa od Candelarie proglašena je zaštitnicom Kanarskih otoka, a ovo mjesto svake godine 15. kolovoza posjeti tisuće hodočasnika.

A prije nego stignete u Candelariu ako skrenete prema unutrašnjosti otoka možete posjetiti Piramides de Güímar, šest stepenastih piramida izgrađenih od kamenih blokova od lave.

Playa las Teresistas

Na samom sjeveroistoku otoka nalaze se dva veća mjesta Santa Cruz de Tenerife, glavni grad otoka i San Cristobal de la Laguna bivši glavni grad, oba vrijedna posjeta. No, mi smo nastavili dalje uz obalu do mjesta San Andres. Šarene kućice smještene na brdu daju neku bajkovitu notu ovom mjestu. U podnožju se nalazi jedna od najpoznatijih plaža otoka, Playa las Teresistas. Plaža je umjetna, 1973. godine preko 200 000 tona pijeska dovezeno je iz Sahare i kao takva jedna je od rijetkih plaža sa zlatnim pijeskom, naime ostale plaže su uglavnom vulkanskog porijekla pa sadrže crni pijesak. La Vista de las Teresitas je vidikovac, 5min od plaže s kojeg se pruža prekrasan pogled na plažu i San Andres u pozadini.

Za kraj smo ostavili glavnu atrakciju otoka, vulkan Teide. Na visini od 3718m (i 7500m iznad dna Atlantskog oceana), Teide je najviši vrh Španjolske i treći najviši vulkan na svijetu. Koliko je visoko pokazat će vam i razlika u temperaturi. Mnogobrojni turisti rade grešku pa se direktno s plaže, u kratkim hlačama krenu uspinjati na vulkan gdje ih dočekaju temperature niže za dvadesetak stupnjeva. Autom možete bez problema stići do nekih 2300m odakle se pruža prekrasan pogled na sam vrh vulkana, a okolo možete vidjeti gdje je nekoć tekla lava. Cijeli krajolik je potpuno drugačiji od ostatka otoka, imate osjećaj da ste na nekom drugom planetu. Tu se nalazi i žičara koja vodi prema vrhu, no često zna biti zatvorena zbog vjetra pa je dobro provjeriti tu informaciju prije samog uspona. Osim toga, isplati se doći što ranije jer kasnije nastanu velike gužve. Žičara vodi prema vrhu, no ne i do samog vrha. Do samog vrha, odnosno kratera, možete doći pješke, ali za to morate imate dozvolu koja je besplatna ali je izdaju u ograničenim količinama. Kada stignete do kratera, iznad oblaka, pogleda koji seže do susjednih otoka oduzeti će vam dah.

Teide

Teide je 1954. godine proglašen nacionalnim parkom, a 2007. godine UNESCO ga je stavio i na popis mjesta svjetske baštine.

FUERTEVENTURA

Drugi po veličini od Kanarskog otočja

Broj stanovnika: 113 275

Površina: 1660 km2

Dužina obale: 327 km

Glavni grad: Puerto del Rosario

Najviši vrh: Pico de Jandía (807m)

Fuerteventura drugi je najveći Kanarski otok, no najslabije naseljeni otok. Glavni grad je Puerto del Rosario.

Prvi dojam – jesmo li mi sletjeli na Kanarske otoke ili na Mjesec. Na samom jugu otoka nalazi se poluotok Jandia gdje smo se smjestili u mjesto Morro Jable. Morro Jable je turističko mjesto gdje se broj stanovnika, u proteklih 50 godina, popeo s 200 na preko 8 000, i to zbog velikog broj stranaca, uglavnom Nijemaca. Odlična start pozicija za početak istraživanje ovog djela otoka koji stvarno izgledao kao da ste sletjeli na Mjesec. Čim se malo udaljite od turističkih mjesta dočekati će vas puste planine bez ikakve vegetacije ili pak naselja. Vozili smo do kraja, do samog juga, do svjetionika Punta de Jandia prije nego smo krenuli prema sjeveru.

Svjetionik Punta de Jandia

Da bi stigli na sam sjever poluotoka morate se dobro pripremiti jer vas čeka vožnja od cca 20km po makadamu, zavojima, prašini, cesta je stvarno zahtjevna ali se isplati. Već prvi vidikovac otkriti će vam najpoznatiju i najljepšu plažu otoka zbog koje se ovaj put isplati. Plaža Cofete divlja je plaža od 12km bez urbanog razvoja i asfaltiranih cesta. Plažu čuvaju planine Jandie, a valovi i struje su jake pa je opasna za kupanje. Opasna, ali prekrasna, i navodno ima nešto misteriozno u ovoj plaži. A kad smo kod misterije, ovdje nema naselja, ali ima jedna misteriozna kuća – Villa Winter.

Plaža Cofete

Kuću, a i cestu do kuće, izgradio je Nijemac Gustav Winter 1937. godine, barem tako kaže lokalno stanovništvo, dokumentacija spominje 1946. godinu. Zašto? Zašto je izgradio kuću baš na ovom, izoliranom mjestu? Zašto nikada nije živo u njoj? Zašto je pokraj kuće izgradio avionsku pistu, čiji ostaci se vide i danas iz zraka ili pak željezničku prugu čiji ostaci se također vide pokraj vile.

Glavne teorije zavjere okružuju činjenicu da je vila imala toranj s ugrađenom električnom svjetiljkom, slično svjetioniku i da su iz vile koristili improvizirani svjetionik kako bi signalizirali njemačke podmornice.  Kako su Kanarski otoci vulkanskog podrijetla obiluju tunelima od lave. Kažu da su ove prirodne cijevi i pećine na Fuerteventuri zapravo skrivene luke u kojima se navodno još uvijek nalaze dvije podmornice.

Kuća je napuštena, a na ulazu se nalazi čuvar koji pušta turiste unutra za napojnicu. Da li je kuća bila tajna baza nacista za vrijeme 2. svjetskog rata? Da li se u njoj skrivao Hitler prije nego je pobjegao u Argentinu? Provjerite sami! Samo ćemo reći da se oko kuće osjeća neki misterij u zraku i da je u mnoge dijelove kuće ulaz zabranjen. Ako imate priliku pogledajte dokumentarnu seriju Hunting Hitler

Vila Winter

Nakon nekoliko dana, sa samog juga otoka odlučili smo se preseliti na sjever. Kako bi stigli tamo mogli smo birati cestu koja ide uz južnu obalu gdje ima lijepih mjesta, ali uglavnom turističkih s hrpom apartmana pa smo mi odabrali cestu koja ide kroz unutrašnjost otoka.
Nismo pogriješili. Osim prekrasne prirode, planina, tu se nalaze mali gradovi, naselja gdje živi lokalno stanovništvo. Mjesta koja pričaju povijest otoka, mjesta netaknuta od strane turizma.

Od središta smo povukli skroz do zapadne obale otoka koja je nenaseljena ili slabije naseljena i gdje vidite snagu prirode. Ayuy je malo mjestašce uz obalu, sa svega par kuća, poznato po plaži sa crnim pijeskom i pećinama uz samu plažu. Valovi su toliko moćni da bi ih mogli gledati satima i diviti se snazi prirode.

Put smo nastavili kroz planine dalje prema sjeveru. Priroda je stvarno neopisiva, pa stalno imate neke vidikovce, a tamo pak vas čekaju vjeverice. Ima ih hrpa, i toliko su navikli na ljude da će vam odmah prići, i to u punoj brzini pa imate osjećaj da vas žele napasti, a zapravo su vrlo miroljubive.

Dva su zanimljiva vidikovca na ovoj dionici. Jedan je Moro Velosa s kojeg se pruža pogled na unutrašnjost otoka s mnogobrojnim zaobljenim brežuljcima između kojih su se sakrili gradovi i sela. Vidikovac se nalazi na visini od 669m, a dizajnirao ga je lokalni umjetnik César Manrique. Drugi vidikovac je odmah u blizini, Guise i Ayose, ime je dobio prema dva kralja koja su vladala u dva kraljevstva na ovom otoku. Između kraljevstva je bio podignuti zid za kojeg se smatra da je prolazio baš ovdje gdje se nalazi vidikovac i gdje su postavljene dvije 4m visoke brončane statue koje predstavljaju kraljeve Guise i Ayose. Jedno od sela gdje smo se zaustavili je i Betancuria, najstarije naselje, a nekada i glavni grad otoka. Vitez Jean de Bethencourt  promijenio je povijest otoka kada je napao dva prije spomenuta kraljevstva 1404. godine i tada osnovao Betancuriu. Odabrao je unutrašnjost otoka kako bi se grad lakše branio od napada pirata, no pirati su kasnije našli put do grada i napali ga u nekoliko navrata. Ono što nije izgorjelo u napadu pirata stoji, uglavnom nepromijenjeno, i danas kao pravi muzej na otvorenom. Betancuria je bio glavni grad do 1834. godine kada je tu titulu preuzeo grad La Olivia, a 1860. godine sadašnji Puerto de Rosario.

Navodno na Fuerteventuri ima više koza nego ljudi. Kozji sir – queso majorero, jedan je od glavnih specijaliteta otoka, kojeg možete probati u ovim selima u unutrašnjosti, najčešće se poslužuje u prženom obliku s domaćim džemom ili medom. U mjestu Antigua nalazi se i muzej posvećen tom lokalnom specijalitetu. Ako i niste ljubitelj sira, muzej se isplati vidjeti jer pokazuje seoski život otoka, okružen je lijepim vrtom s autohtonim biljkama i ima prekrasnu vjetrenjaču.

Zbog slabog svjetlosnog onečišćenja, Tefia je mjesto koje je odabrano za postavljanje teleskopa i promatranje zvijezda. Ako ste jedni od onih koji vole loviti zvijezde i mliječnu stazu svojim fotoaparatom ovo mjesto ne smijete preskočiti.

No prije nego stignete u Tefiu, ukoliko skrenete prema zapadnoj obali, stići ćete u mjesto Puertito de los Molinos. Odlično mjesto za maknuti se od gužve, turista i odmoriti na plaži. Ako pak više volite avanturizam, onda za vrijeme oseke možete istražiti pećinu s pink stijenama ili pak se okupati u prirodnom bazenu sakrivenom iza stijena.

Nastavljamo put kroz unutrašnjost otoka kroz mjesto La Olivia. U samom centru nalazi se i glavna atrakcija mjesta, crkva iz 18. stoljeća pod nazivom Iglesia de Nuestra Señora de la Candelaria. Colonel House je impozantna hacijenda iz 18. stoljeća, nekadašnji dom vojnih dužnosnika na otoku, a sadrži i eksponate o povijesti Fuerteventure i moćnim obiteljima koje su nekoć ovdje živjele. Jedan je to od mnogobrojnih muzeja u La Oliviji.

Kod Gran Canarie spominjali smo kanjon sličan Antelope kanjonu u SAD-u, pa evo još jednog. El Barranco de los Enamorados ili Barranco de los Encantados je kanjon koji se nalazi između mjesta La Olivia i Lajares, a nastao je erozijom uzrokovanom kišom i vjetrovima. Kanjon se isplati posjetiti, možda će te ga malo teže naći, ali ne budite sramežljivi, pitajte lokalce koji će vam vrlo rado pomoći.

I konačno stigli smo do samog sjevera otoka, do mjesta Corralejo, nekada ribički grad, danas glavna meka turista, a ponajviše surfera. Cijeli otok je izrazito vjetrovit, a sjeverni dio pogotovo što je idealno za surfere. Kamo god se okrenete vidite surfere ili mnogobrojne škole surfanja. Ukoliko ste tip za surfanje ili pak želite naučiti surfati možete u hrvatskom surf kampu Kohola koji se nalazi u Corraleju.

Od mjesta Corralejo prema sjeveru do mjesta El Cotillo glavna je surferska zona. Nekih 25km vožnje uglavnom po makadamu kroz nenaseljeno područje, samo surferi. El Cotillo, još jedno turističko mjesto poznato je po svojim prekrasnim plažama koje s ponosom nose titule najljepših plaža Europe. Dio ovog područja podsjetio nas je na irske Moherske klifove.

Iz Corralejo vrlo jednostavno i brzo možete stići do malog, nenaseljenog otoka Lobos udaljenog samo 2 km. Na otoku možete uživati u prekrasnim plažama, šetnji i promatranju rijetkih vrsta ptica ili pak se popesti na vulkan. Ako pak ste više tip za zabavu onda pak za 25min možete stići na susjedni Lanzarote.

No vratimo se na Fuerteventuru, gdje je osim surfanja, glavna atrakcija pustinja. Velike pješčane dine Corraleja je park prirode od 24km², koji se nalazi uz sam grad Corralejo. I dok simpatična priča kaže da je ovo područje nastalo nanošenjem pijeska iz Sahare (Maroko je nekih 100km od otoka), prava priča kaže da je organskog podrijetla jer je nastala od školjaka i drugih morskih stvorenja (isto kao i Maspalomas na Gran Canarii).

Pješčane dine Corraleja

Prema jugu pogled će vam se sudariti s vulkanom Montaña Roja (314m), a na samom vrhu vulkana čeka vas pogled od 360 stupnjeva na park prirode Corralejo. Tirkizno more, plaže s bijelim pijeskom okružene pješčanim dinama, a u pozadini vulkanske stijene.

GRAN CANARIA

Treći po veličini od Kanarskog otočja

Broj stanovnika: 838 390

Površina: 1560 km2

Dužina obale: 236 km

Glavni grad: Las Palmas de Gran Canaria

Najviši vrh: Pico de las Nieves (1949m)

Gran Canaria geološki je najstariji dio Kanarskog otočja. Tlo je vulkansko i vrlo plodno pa se uzgajaju: agrumi, banane, vinova loza, bademi, šećerna trska, duhan, žitarice. Osim plodnog tla bogata im je i flora i fauna. Često ga nazivaju „kontinent u minijaturi“ jer ima od svega pomalo, planinske vrhove s kanjonima i pećinama, prekrasne vulkanske plaže, zelene šume i dašak pustinje. Zbog toga je UNESCO 2005. godine čak 43% površine otoka i dio morske površine na jugozapadnoj obali proglasio rezervatom biosfere.

Prvi turisti na Gran Canariu stigli su prije 150 godina s ciljem rehabilitacije, danas zbog toga na otocima imate mnogobrojne spa i wellness centre.

Smjestili smo se na jug otoka u mjesto Puerto Rico. Provozali smo se kroz mjesta u okolici i ono što smo primijetili je – apartmanizacija. Kako je otok planinski, znači brdo do brda i u podnožju plaža, nevjerojatno je kamo sve su ugurali apartmane i hotele. Brzo smo shvatili da se moramo okrenuti prirodi i krenuti u unutrašnjost otoka. Pa ajmo u ta brda.

Ceste su izazovne i definitivno nisu za one koji se boje visina. Taman kad mislite da ste stigli na vrh, cesta nastavlja još dalje, još više. Osim što morate paziti na cestu, paziti morate i na bicikliste koje susrećete u svakom zavoju. I svaka im čast, jer na nekim uzbrdicama jedva smo autom dogurali gore, a oni vozili i to kao da su tek počeli. Nije bilo nikakvih teški uzdisaja, a bilo je dosta ljudi 50+ godina. Tako da – svaka čast!

Vožnja kroz unutrašnjost otoka je odlična jer prolazite kroz mala lokalna sela i vidite kako lokalno stanovništvo živi na otoku.

Stižemo do parkinga koji se nalazi uz cestu i dalje nastavljamo pješke. Odmah do ceste nalazi se La Goleta Viewpoint odakle počinje put do oblaka, nekih 30 minuta. Popeli smo se do Roque Nublo, odnosno Stijene u oblacima. I stvarno je tako! Nalazili smo se iznad oblaka, a pogled je bio jednostavno wow. Čak se vidio i vulkan Teide sa susjednog otoka Tenerife. Roque Nublo je visok 80m, a nalazi se na visini od 1800m. Drevno mjesto bogoslužja za starosjedioce, proglašeno je zaštićenim prirodnim prostorom 1987. i ruralnim parkom sedam godina kasnije. Njegovu visinu nadmašuje samo Pico de las Nieves (Snježni vrhovi) koji je na 1.949 metara najviši vrh Gran Canarie.

Nastavljamo put kroz planine. Kratko se zaustavljamo kod Cruz de Tejeda. I polako se počinjemo spuštati sve do mjesta simpatičnog imena Teror. Kao što smo već spomenuli, u unutrašnjosti su lokalna mjesta, a neka od njih sačuvala su svoj nekadašnji izgled. Tako u Teroru možete vidjeti sačuvani povijesni centar grada, s prekrasnom arhitekturom koju obilježavaju drveni balkoni. Najveća gužva u gradu je nedjeljom kada se održava sajam na kojem možete kupiti doslovno sve: svježe voće i povrće, domaće kolače, poznate kobasice „chorizos de Terror“, ručne radove itd. Još jedan razlog da posjetite ovo mjesto je što je to dom zaštitnice otoka, Virgen del Pino (Gospa od bora). Priča govori kako se Djevica Marija jednoga dana pojavila na boru i tada su joj stanovnici izgradili crkvu. Međutim, crkva je izgorjela pa je 1767. godine izgrađena današnja bazilika u kojoj se nalazi kip Djevice Marije iz 1481. godine. Svake godine u rujnu ovo mjesto posjeti preko 1000 hodočasnika i turista za vrijeme Fieste de la Virgen del Pino.

Teror

Svi se divimo ljepotama kanjona Antelope u SAD-u, a rijetko tko zna da ne morate otići tako daleko da bi vidjeli nešto slično. Kanjon Barranco de las Vacas formirao se od vulkanskog pepela, zaglađen je vodom što mu daje jedinstveni izgled i zbog čega privlači turiste. Kako bi stigli do kanjona morate se malo potruditi, prije svega pronaći puteljak koji vodi do njega. Mjesto nije označeno, ali kad se približite primijetiti ćete nekoliko parkiranih autiju uz cestu. Jednom kad pronađete mjesto morati ćete stati preko ograde i spustiti se u kanjon, ispod mosta nalazi se puteljak koji vodi do ulaza. Ukoliko ćete tražiti pomoć od lokalnog stanovništva možda će djelovati iznenađeno jer im taj naziv nije poznat pa možete pokušati i s nazivom Barranco de Barafonso ili pak Toba de Colores. Na putu do kanjona zaustavite se u i simpatičnom mjestu Agüimes.

Od svih mjesta na otoku nama se nekako najviše svidio sjeverozapadni dio otoka. Prvo smo stigli u Agaete, staro mjesto smješteno u istoimenoj dolini. Arhitektura iz 19. stoljeća s bijelim kućama. I onda se spustite do obale, a tamo vas čeka plavo bijela arhitektura. Malo ribarsko mjesto koje nam je najviše zapelo za oko, Puerto de las Nieves.

Puerto de las Nieves

Osim zanimljive arhitekture ovdje možete pronaći i okupati se u prirodnim bazenima isklesanima iz vulkanskih stijena i povezanih vulkanskim cijevima, u prošlosti su se koristili za proizvodnju soli, Las Salinas de Agaete. Ali budite na oprezu, stijene su oštre, a ocean zna biti nemilosrdno. Do bazena možete doći laganom šetnjom iz Puerto de las Nieves ili autom i parkirati tik do bazena.

Iz luke Puerto de las Nieves pogled seže na tzv. El Dedo de Dios, u prijevodu Božji prst. Stijena u moru visoka 30m, često je bila motiv za umjetnike, a jednoga od njih podsjećala je na Božji prst. No, 2005. godine, za vrijeme oluje, tanki vrh stijene (prst) se odlomio i pao u more.

Ukoliko pak volite arheologiju, Maipés de Agaete mjesto je koje ne smijete zaobići. Arheološki park na otvorenom sastoji se od skoro 700 grobova, neki stariji i preko 1300 godina. U centru za posjetitelje saznati će te o kakvim se grobovima radi te kako su živjeli drevni stanovnici otoka, a nakon toga šetnja od cca 1km vodi vas kroz nekropolu. Ako pak vas ne zanima arheologija i grobnice, onda će vas očarati priroda. Ovo područje se nalazi na velikom toku lave i zbog toga crno, siva vulkanska boja i zelena vegetacija daju dojmljivu kompoziciju boja.

Bandama Caldera vulkanski je krater širine 1000m, dubine 200m. Za sve ljubitelje trekinga ovo je jedna lagana ruta jer se u krater možete spustiti i za to će vam trebati samo pola sata. Krater se nalazi na visini od 569m i s njega se pruža lijep pogled na grad Las Palmas.

Bandama Caldera

Las Palmas je najveći i glavni grad otoka, a nastao je od naselja Vegueta potkraj 15. stoljeća. Vegueta se nalazi na jugu Las Palmasa i u ovom djelu grada možete vidjeti povijest i arhitekturu otoka. Mješavina arhitekture dočekati će vas u glavnoj katedrali Santa Ana (Las Palmas katedrala) koja se gradila čak 4 stoljeća. Nasuprot katedrali nalazi se istoimeni trg, a na trgu psi. Spominjali smo već kakvu ulogu su psi imali s ovim otočjem pa su tako postali i simbol otoka. Osam skulptura pasa s pogledom prema katedrali postavljeno je na trg 1895. godine i danas je to mjesto susreta – nađemo se koda pasa. Tržnica će vas također prebaciti u prošlost, ali mnogobrojne trgovine i restorani s terasama za uživanje i upijanje sunca vratiti će vas natrag u sadašnjost.

Jedna od atraktivnijih kuća u Vegueti je definitivno Casa de Colon. Osim atraktivne arhitekture zanimljiva je činjenica da je u ovoj kući boravio Christopher Columbus 1492. godine kada je čekao popravak broda kako bi nastavio svoje putovanje. Za mlađu populaciju, kuća je zanimljiva, zbog dviju pričljivih papiga u dvorištu.

Maspalomas

I za kraj smo ostavili glavnu turističku atrakciju – Maspalomas. Maspalomas je turističko mjesto gdje se nalaze najveći resorti, luksuzni hoteli i najviše turista. Ono što privlači turiste na ovo područje je zapravo pustinja. Plaže, dine, lagune, palme, mješavina pustinje i oaze, sve zajedno zaštićeno je kao prirodni rezervat Maspaloma kako bi se očuvala jedinstvenost flore i faune. Postoje zaštićene vrste, od kojih su mnoge endemske, poznate samo na ovom području. Dine Maspalomas nastale su prije nekoliko milijuna godina kao posljedica zdrobljenih organizama i pijeska s dna mora koje od tada vjetar raspršuje na ovom području. Spuštaju se od svjetionika Maspalomas do Playa del Inglesa.

Plaža uz dine je savršena za šetnju ili kupanje i otvorena za sve – što znači da ćete primijetiti da su neki dijelovi plaže namijenjeni nudistima ili pak da homoseksualni parovi bezbrižno šeću bez potrebe prikrivanja onoga što jesu.

Ako misliš da je ovo članak bio koristan i da su ti naši savjeti pomogli i uštedjeli nešto para slobodno nam plati pivu, popit ćemo je na nekom putovanju 🙂 –> OVDJE

 Fotogalerija by Putoholičari: