Za sve one kojima, neka daleka putovanja zvuče kao nemoguća misija, treba spomenuti da na samo nekoliko kilometara od nas postoji mnogo lijepih mjesta, vrijednih posjeta. Tako će nas Bojana odvesti na putovanje u susjednu Sloveniju i pobliže nas upoznati s Ljubljanom.
Mećava, snijeg stvara idiličnu sliku, noćas putujem za Ljubljanu. Većina putnika je odustala od putovanja, zbog vremenskih neprilika. Dugo vremena sam željela da otputujem u taj grad, ali se uvijek nekako odgađalo putovanje. Nije mi bio problem, što na ovo putovanje idem soliška, jer nisam uspjela da „ulovim“ meni drage ljude da putuju sa mnom, ali ovo nevrijeme i mene baš ne pokreće.
U autobusu srećem djevojku, koja takođe putuje sama.
Po prvi put idem u grad bez pitanja o mapama, znamenitostima i cilj je naći se u vrijeme povratka na zakazanom mjestu.
Vidjeh da imaju zanimljive znamenitosti, ali ne idem sa ciljem da ih vidim, već puštam da me osjećaj vodi i da me nosi, ka novom, neistraženom prostoru.
Po prvi put se neću odvajati od grupe, želim da probam da svoju energiju okrenem ka istraživanju individualca u grupi.
Voljela bih da u nekom narednom periodu budem pratilac grupa i na ovom putovanje ću pokušati da istražujem potrebe, ritam grupe. Trudiću se da uočavam detalje, koje bi mogli biti zanimljivi turistima.
Dolazim u shopping centar i uviđam da stvari nisu onakve kako sam ih zamišljala, ovo je kompleks, svi su tu, na jednom mjestu, ali ne u istoj zgradi po etažama. Za nekoga ko je na ledu kao Bambi, bit će više nego zanimljivo, da svako malo ulazi i izlazi.
I druga osoba koju srećem u kompleksu je gospođa, koja živi u Ljubljani, ali je nekada živjela u mom gradu. Daje mi prijedlog, gdje se može popiti dobra kava/čaj i gdje ima dobrih kolača.
Krećem u kupovinu, ali je jako brzo završavam, jer to nije cilj mog putovanja. Nalazim jednu zanimljivu radnju s kristalima, knjigama o budizmu, himalajskom lampom i sličnim sitnicama, koji mene inspiriraju.
Nakon toga nađoh mjesto, koje mi je gospođa preporučila, uživam u svom čaju, završavam roman, proučavajći okolinu. Prostor je jako lijepo uređen, opuštajući, umirujuće sa nekim laganim ritmom. Većina ljudi ruča, uživa u ovom subotnjem danu. Uživam u vremenu i prostoru. Vraćam se do autobusa, vozimo se do centra i sad kreće avantura i hodanje.
Autobus nam je stao kod željezničke stanice.
Vjerujte mi odlična kota za krenuti u istraživanje, čak i za ljude, koji se ne umiju dobro orijentirati. Vidjećete u daljini tvrđavu „Ljubljanski stari grad“, krenite ka njoj. Imate i priliku, da se popnete do nje žičarom.
Ljubljana ima mnogo mostova, jako ih volim, oni povezuju ljude. Prvi, preko kojeg sam prošla je „Zmajev most“, nastavite preko mosta i krenite ka centru. Prvo ćete sa desne strane vidjeti prostor, gdje se postavljaju štandovi, idući naprijed doći ćete do sljedećeg mosta sa mnoštvom katanaca.
Možete ostati na istoj strani ili preći na drugu, gdje se nalazi mnoštvo kafića, a paralelna ulica je ispunjena zanatskim radnjama.
Ako ostanete na istoj strani na putu ćete vidjeti i pijacu i ako nastavite dalje, doći ćete do mjesta, koje traže da zastanete i okrenete se oko sebe. Tu vam se nalazi Tourist info, Prešernov trg sa statuom Franca Prešerna, Franjevačka crkva sa natpisom „Ave, gratia plena“.
Sa te točke možete vidjeti tvrđavu ponovo, imate nekoliko ulica, koje idu u više pravaca. Na trgu srećem uličnog svirača, koji ne želi da se slika. U mom povratku pauzira od sviranja i hrani ptičice.
Odlučih da pratim rijeku i mostove i nastavljam dalje. Sa obje strane su lijepo uređena šetališta, klupe… jednostavno nastavite da hodate i uživate. Ako udjete u jednu od ulica sa Trga vodi će vas do prodavnica sa markiranom robom.
I još jedan lijepi prizor su snješka koja nam mašu iz nekoliko uglova, a pored njih štandovi sa robom.
Na kraju lunjanja odlučih da sjednem u kafanicu i da uživam u toploj čokoladi i sabiram utiske. Ljubljana mi se jako dopada, u njoj je dosta mladih ljudi. Pored slovenskog na ulici možete čuti i engleski jezik. Slovenski je nama iz bivše Jugoslavije razumljiv u pisanoj formi, dok u govornoj imam poteškoće. No, za nekoga ko ima dobar sluh to ne bi bio nikakav problem.
I tako završava naša avantura u Ljubljani. Nadam se da će vam se dopasti moj opis i da će vam pomoći da istražujete dalje sami. Pisah vam o važnijim kotama, a svoje putovanje dalje bojite svojim koracima istraživača.
Uživajte mi do narednog putopisa…
P.S. Neka vas ne obeshrabre vremenske neprilike, pustite Putniku ili Putnici da se probudi. Meni na ovom putovanju je najgore bilo pokrenuti se u onom trenutku kad znam da je vrijeme da krenem na autobusku stanicu i hodanje po trotaorima je bio pravi „fitness trening“. Sve drugo ili možda prvo je sjajno na ovom putovanju.
Putnica Bojana
