Putopis sa putovanja kroz Meksiko i Kubu by Ivan Vukovic Vuka
Boeing 747 je dodirnuo pistu u Mexico City, jednom od najvecih gradova svijeta. Ispunjavanje imigracijskih formulara na aerodromima mi je uvijek bilo zanimljivo pogotovo dok gledam ostale putnike kako blijedo gledaju u formulare koji su samo na spanjolskom jeziku. Sve je poprilicno usporeno tako da mi se cini da smo svi na odmoru zajedno sa aerodromskim zaposlenicima. Dosli smo napokon do pulta gdje su legalni taxisti i krenuli u gradsku guzvu. 8 traka u jednom smjeru pa malo kroz favele i eto nas u centru. Nakon 12 sati leta nije nam uopce do odmora, u sumrak istrcavamo na glavnu pjesacku zonu i trg. Pomalo cudno, ali vecina restorana i butiga se zatvara kad padne noc zbog sigurnosnih razloga. Ubacivaci na ulicama su poprilicno dosadni. Grad je poprilicno zagusen smogom i prohladan kroz jutro i vecer. Najduza ulica je 23 km, a grad se prostire na 90 km. Policija je na svakom koraku. Naoruzani u pancirkama sa stitovima. Na glavnom trgu ih je vjerojatno tisuce nad kojim dominira katedrala metropolitana. Za imati dobar pogled i bijeg od guzve izabrali smo rooftop od obliznjih zgrada te latinoamericanu, jednu od najvisih zgrada ovog dijela svijeta.
Svijet je mali, setajuci gradom susrecemo iste osobe jer turista bas i nema previse u kolijevci Asteka. Na ulici smo sreli i hrvatsku taekwondo reprezentaciju. Naucili smo puno o nasoj zemlji od Meksikanaca. Misle da kod nas rat jos traje, da smo bili dio USSR te da nam je Davor Suker idol. Svaki obrok koji smo pojeli je bio pikantan, iako su nam konobari uporno tvrdili da nije. Posto kavu ne znaju napraviti, pikantni dorucak je prava stvar za razbuditi se. Sjeli smo u kombi i zajahali Panamericanu, autocestu koja vodi na krajnji jug Juzne Amerike. Bijeg iz grada na arheoloske iskopine piramida sunca i mjeseca te kusanje tequile. Toliko naroda, plemena, osvajanja, kartela, revolucija. Pri kraju boravka u ovom ogromnom gradu jedva smo sortirali i upili toliki broj informacija. Doslo je vrijeme da spakiramo zimsku robu i uputimo se u Cancun. Rent a car je jedna od dobrih opcija za voznju po Yucatanu. Ali prvo da osjetimo cari pjescanih plaza po Cancunu. Vecina plaza je tesko dostupna van hotela jer je privatizirana tako da ne sanjate da se vozite Dalmacijom i da cete stati u svaku uvalu, a i Yucatan je mocvarno i prasumsko podrucje koje nema toliko cesta da vode do mora. Za zabavu u Cancunu domacini kazu da posrami onu u Vegasu. Vjerojatno tamo nisu ni bili. Zaboravio sam staviti racun iz Cancuna na internet jer je u modi stavljanje racuna iz Dubrovnika. Nakon sto smo se privikli na ljetne temperature i vlagu od 80 % vrijeme je za odlazak na jedno od 7 novih svjetskih cuda, Chichen Itza. Slusamo o Mayama, usporedujemo obicaje s Astecima, Olmecama, Toltecima i ostalima te se divimo njihovim vjestinama iz arhitekture, astronomije, matematike…
Vozeci se okolo nailazili smo na divna mjesta i ljude, razlicite sudbine. Od nekih koji nemaju nista, a udomljavaju napustene zivotinje i dijele s njima ono sto imaju do onih koji imaju svoje haciende s pogledom na more napravljene kao cafe i opusteno se popricaju s vama kako im je ovaj dio svijeta raj na zemlji. 10 dana Mexica i slijedi ono sto smo iscekivali dugo. Revolucionarna Kuba ! Sam dolazak na aerodrom i cekanja u redovima te abnormalno dugo iscekivanje prtljage uz pogled na gospodje koje tamo rade u vrlo uskim i kratkim kotulama. A to je dio folklora sto smo naknadno shvatili jer ulice su pune oskudno odjevenih zena u nekim cudnim odjevnim kombinacijam, ali nisam modni macak da sudim. Kuba prije i poslije revolucije , a svaka prica ima dvije strane medalje.
Zemlja divnih ljudi i vrhunskih sportasa. Domovina ili smrt. Juzna Amerika mi je ostala kao kontinent ljudi koji su patrioti. Kuba je takodjer takva. Ostaci proslosti. Havana se polako rekonstruira. Vraca se stari sjaj, djeca na ulicama, starci po portunima, muzika na svakom kantunu i vesela lica. Internet je ovdje jedna od luksuznijih stvari. Mozete birati 5 cigara, kako ih mi nazivamo kubanke ili ura interneta koji vise ne radi nego sto radi. Cijena je 5 eura. Dolari nisu valuta koju zelite nositi na Kubu jer placate takse od 10 %. Kanadski dolari i euri. Bankomati su rijetkost, pogotovo oni koji rade. Novi auti su rijetkost ali ako ste ljubitelji oldtimera ovo je vas raj. Ne mozete ih iznajmiti. Sluze kao taxiji. Od prekrasnih plaza do rusevne Havane. Od velicanstvene povijesti do sadasnjosti. A buducnost ? Ona ipak donosi nesto sasvim drugo… Stizu cruiseri uskoro, a s njima suveniri made in China. I polako nestaje ta stara dobra Kuba. Otok smijeha, plesa, ruma, plantaza duhana i revolucije. I kakva je Kuba? Rijeci to ne mogu opisati, a slike to ne mogu docarati.
Napisao: Ivan Vukovic Vuka
