Vikend bijeg u zaleđeni Kopenhagen (i vožnja preko Øresundsbron do Malmöa)

Napisala: Ana  – shedonistana

Kad sam se u ljeto 2016. godine smrznuta vratila iz Rusije rekla sam da više nema šanse da putujem na sjever, samo jug, sunce i toplina. Prijateljica koja je taj križni put kiše, vjetra i manjka tople odjeće prošla sa mnom – tvrdila je isto. Bit će Karibi, Maldivi, Bali… bit će palme, plaže s užarenim pijeskom, šarenilo voća i povrća na tanjurima i u čašama, od prtljage samo badić, ručnik i krema za sunčanje.. aha! U godinu i pol dana promijeni se čudo stvari, puno toga zaboravimo ili mozak ružno jednostavno pretvori u zabavno iskustvo. Bukirale smo let za Kopenhagen početkom siječnja (let za početak ožujka), nakon 5 minuta dogovaranja, da smo još koju potrošile na filozofiranje mislim da na kraju ne bi otišle jer uvijeeek se nađe više razloga zašto nešto “ne bi” nego zašto nešto “baš bi!”. Uglavnom, od velike tople egzotike dobile smo malu hladnu Dansku, ali objema je Kopenhagen bio visoko na listi putnih prioriteta pa se nismo opterećivale ni financijama ni vremenskom prognozom.

Kako se približavao dan polaska tako su temperature u Hrvatskoj (ali i Danskoj) bile sve niže (debelo ispod nule), a ni snijeg nije imao namjeru prestati kenjat (pardon my french) po nama. Jedina prednost je bila što smo ovaj put znale da nas čeka hladnoća pa smo se na nju i fizički pripremile kupivši dodatnu toplu odjeću. Psihu nažalost ne možeš pripremiti da ne očekuje neke čudesne nalete topline tko zna otkud. Netko će reći da temperatura od 0C nije neka hladnoća, ali ako cijeli dan provedeš zujeći po gradu, gacajući po bljuzgi i dok ti iglice snijega padaju točno u glavu (kako se god okreneš uvijek direktno u oči) sigurno neće biti ugodno.

I da, bilo je ledeno, ali bilo je i čarobno! Posebno zbog dramatičnih smrznutih prizora kopenhaških kanala, a onda i brutalne danske arhitekture, što stare što nove. Lijepo je bilo i izaći iz toplog kafića u kasno subotnje predvečerje i vidjeti pahulje snijega kako lete zrakom dok ulični svirač svira poznatu melodiju, a grad vrvi od života. Da zimska scenografija nije bila tako čudesna (da je bilo samo hladno i mračno) vjerojatno bi put bio pomalo otužan…. Zabavni park Tivoli bio je zatvoren (uranile smo dva tjedna), nisam imala želju koristiti atrakcije, ali ne ući uopće nije neka fora. Htjela sam uživati u čudesima ‘street fooda’ u PapirØenu, ali to se otvara tek u svibnju. Vožnja brodom kopenhaškim kanalima nije bila moguća jer voda nije bila tekuća. Na popisu je bilo i penjanje na toranj crkve da bacimo pogled na panoramu grada, ali i on je bio zatvoren “due to the rain”, iako bi ja to prije nazvala mokrim snijegom. Iako su Danci ludi za bicikliranjem i bicikliraju u apsolutno svim vremenskim uvjetima, i u tom moru bicikala ne znaš kako na kraju dana pronađu svoj, nama se baš nije bicikliralo u tim nevremenima. Što je velika šteta, jer bi Kopenhagen idealno bilo obići baš tim prometalom.

Dosta priče, vodim vas u šetnju zaleđenim Kopenhagenom kroz  niz fotografija. E da, kad smo kod priče, još samo ovo- krenule smo na besplatnu turu gradom sa supersimpatičnim Rodrigom iz Argentine koji nas je ubio dugim stajanjem u lokvama vode pa smo pobjegle napola jer više nismo osjećale nožne prste. Sorry, frende, napojnicu ćeš dobiti idući put.

SNAREGADE

Ulica Snaregade najpoznatija je po filmu Danish girl. Prije puta pročitala sam i pogledala nekoliko knjiga i filmova čija se radnja odvija u Kopenhagenu, ali ovog se nisam sjetila.

NYHAVN

Nyhavn je najpoznatija ulica u Kopenhagenu, prva na Googleu i prva na razglednicama. To je lijepi niz šarenih kućica, u nekima od njih živio je i pisao svoje bajke Hans Christian Andersen. Moram priznati da je i kanal poprilično bajkovit, pogotovo ovako zaleđen. Prije je to bila luka gdje su pristajali brodovi pa su se tu zabavljali mornari i kurve, danas je samo odličan mamac za turiste.

MALA SIRENA

Mala sirena simbol je Kopenhagena i ispala je iz poznate bajke Hansa Christiana Andersena. Kip je smješten na sjeveru grada i do njega treba malo potegnuti pješke ili biciklom. Kad smo se mi uputile iz Nyhavna prema Maloj sireni već je počeo lagano padati mrak, a osim toga na grad se spustila gusta magla. Atmosfera oko kipa bila je tim više posebna (jer sam kip nije nešto spektakularan), lagani sumrak, gusta magla, ona okovana snijegom i ledom, i mi smrznute skupa s njom.

FREETOWN CHRISTIANIA

Nakon Nyhavna i Male sirene, Christiania je vjerojatno jedna od prvih asocijacija na glavni grad Danske. Svi vodiči, a i ljudi koji su već posjetili Kopenhagen uputit će vas tamo. Christiania je autonomna zona u gradu u kojoj vlada hipi anarhija, gdje se slobodno može uživati marihuana. Izgleda kao cigansko naselje, samo malo uljepšano grafitima. Dan kad smo mi tamo zašle padao je gust snijeg i na ulici je bilo samo par sumnjivih tipova koji su nas čudno gledali, tako da je ta šetnja bila poprilično nelagodna. Fotografiranje unutra više nije zabranjeno, ali mi svejedno nismo htjele riskirati. Nakon pucnjave 2016. godine u kojoj je ubijeno troje ljudi- zatvoren je Pusher street, a grad je obljepljen posterima na kojima je pisalo “Help Christiania — buy your hash elsewhere”. Kako god, u to zimsko jutro i snježnu mećavu izgledalo je kao poprilično grozno mjesto.

SUPERKILLEN PARK

U kopenhaškom naselju Nørrebro u kojem živi najviše ljudi različitih nacionalnosti i etničkih skupina nalazi se Superkillen park. Projekt je to arhitektonskog biroa B.I.G. i teško da će ga propustiti itko, pogotovo netko s diplomom Arhitektonskog fakulteta. Park je zapravo ogromna izložba s objektima koji predstavljaju 60 različitih nacionalnosti- sprave za vježbanje iz LA, kanalizacijske cijevi iz Izraela, neonski znak iz Rusije, palme iz Kine i dr

BLACK DIAMOND i THE CIRCLE BRIDGE

Jedna od besplatnih atrakcija u Kopenhagenu je i ova Kraljevska nacionalna knjižnica, nazvana Black diamond zbog svog oblika i boje. Nalazi se uz Københavns kanal i iz nje puca divan pogled na The Circle bridge. Treća fotografija vam najbolje dočarava zašto smo se privremeno sakrile u to prekrasno moderno zdanje koje u stražnjem dijelu ima i stari dio koji izgleda kao iz knjige Harry Potter.

IĆE I PIĆE

U Kopenhagenu na svakom uglu imate neko malo hipstersko mjesto u kojem možete popiti kavu i pojesti nešto fino bio-eko-raw-lchf, iz slobodnog uzgoja ofkors. Sve naravno košta kao Sv. Petra kajgana. Imate na blogu Hleb i lale super putopisni post u kojem su lijepo nabrojani lokali i šta nude. Mi smo prvi dan jele u restoranu Tivolihallen koji nudi lokalnu dansku kuhinju. Porcija od tri mini mesne okruglice i nešto sitno ukiseljenih krastavaca i crvenog kupusa koštala je 80 kn. Meni je inače  (u normalnim restoranima) svaka porcija velika, ali od ove bi se možda najela tek nakon treće. Pa računajte. Nakon toga smo odjebale popis it mjesta i odlučile jesti gluposti. Naravno, omaknuo nam se koji sendvič s kremom od lososa, veganski komad torte od pekan oraha, eko cijeđeni sokovi i sl. U Nomu ćemo u nekom drugom životu.

Malmö

Zašto ići u Malmö ako si samo par dana u Kopenhagenu? A zašto ne? Svatko ima svoje razloge, moj je bio voziti se Øresundsbroom (Oresundskim mostom). Obavijestili su me da nisam zato morala u drugu državu, da se vidi sa sjeverne obale grada, ali u ovo zimsko nevrijeme lakše mi je bilo doći do Švedske nego do predgrađa Kopenhagena. Osim toga puno je veći doživljaj voziti se mostom nego ga gledati s obale. Tko je gledao seriju Most (Bron | Broen | The Bridge) vjerujem da će me razumijeti. I jedina dva prometala koja igraju za taj doživljaj su automobil i autobus (pogotovo onaj na kat) jer vlak vozi na donjim etažama mosta i u biti se iz njega vidi samo more i povremeno kakav stup konstrukcije.

Imam doslovno 5 fotografija iz ovog švedskog grada. Od tih pet tri je odrađeno u krugu od 100 m od željezničkog kolodvora gdje nas je Flixbus izbacio. Smijale smo se na povratku da će ljudi misliti da se nismo ni maknule s kolodvora, ali jesmo. Ne baš daleko, ali ipak. Prebrzo smo ugledale Lindex (poznati švedski dućan s robom) kojeg više nema u Hrvatskoj i zaglibile. Naš grijeh.

Jedno izvjesno vrijeme tražile smo dvorac koji u svom dvorištu ima vjetrenjaču. Pretpostavljam da je jedan jedini u Malmöu. Nismo imale kartu grada pa smo u dva navrata pitale ljude da nas usmjere, no oba puta su nam rekli da je to FAR FAR AWAY. Kad sam došla u Zagreb i otvorila google maps na računalu ustanovila sam da se dvorac nalazi doslovno 500 m dalje od trga gdje smo neku Šveđanku pitale za smjer. Kad nas je drugi lik pitao “why do you wanna go there?” – službeno smo odustale i sjele na vlak za Kopenhagen, a sutradan i na avion za Zagreb.

Što je sljedeće? Norveška ili Island? Vidjet ćemo…