Samo 2 sata vožnje od Zagreba preko Ljubljane i Kamnika nalazi se Velika planina, idealno mjesto za vikend u prirodi
Posebna je preporuka za obitelji s djecom i ljude koji ne planinare često, jer planinarske staze su lagane, a velike travnate površine na Velikoj planini idealne su za šetnje i uživanje u predivnim vidicima. Iz podnožja Velike planine za 10.50 eura vozi gondola do polovice puta, a drugi dio puta možete birati vožnju žičarom kojom se dolazi do samog vrha ili lagano planinarenje.
Diplomirani arhitekt in konzervator Vlasto Kopač (1913-2006), se u slovensku povijest upisao sa arhitektonskim uspjesima, te alpinističkim dosezima. Godine 1935 je na Velikoj planini dva mjeseca bio na odmoru i pomagao pastirima. Od 1936. unajmio je pastirsku kućicu i pridružio se udruženju “Velikoplaninskih bajtarjev”
Godine 1958 je nastala ideja za postavljanje gondole iz Kamniške Bistrice na Veliku planinu i s time je počeo razvoj turizma na Velikoj planini i u Kamniškoj Bistrici. Kopač je izradio urbanistički nacrt i sigurnosni režim Velike planine i s time zaštitio pastirsko naselje pred samovoljnom gradnjom. Po Kopačevim nacrtima su postavljeni donja i gornja postaja gondole, Zeleni rob, hotel Šimnovec i gornja postaja žičare. Trudio se da uskladi potrebe i želje čovjeka s prirodom, te da koče uklopi u gorski okoliš.
Kulinarski dio na vrhu Velike planine je jako zanimljiv, možete probati “Ajdove žgance z ocvirki”, žgance s kiselim mlijekom, štrukle, kiselo zelje s kranjskom kobasicom, grah ričet…. Preporuka je prespavati jednu noć na vrhu Velike planine i promatrati nebo puno zvijezda bez velikog svjetlosnog zagađenja u blizini….
Ja sam drugi dan odlučio napraviti malo dužu rutu, te sam krenuo iz Kamnika do Solčave, te Solčavskom panoramskom cestom. Cesta se nalazi prosječno na oko 1000 metara nadmorske visine, te pruža predivne vidike. Obilaznica je dijelom asfaltirana, a dio je dobar makadam. Na putu možete stati na neko seosko gospodarstvo na ručak.
Prolaskom Solčavske panoramske ceste spustio sam se u Logarsku dolinu i razgledao nezaobilazne motive ovog dijela Slovenije (ulazak automobilom je 7 eura). Nažalost zbog sušne godine slap Rinka, a i okolni potoci nisu bili bogati vodom.
Zadnja postaja bilo mi je Zgornje jezersko do kojeg sam vozio dijelom kroz Austriju (Bad Vellach). Prvenstveno sam u Zgornje jezersko došao fotografirati jezero, ali zbog sušne godine u jezeru nije bilo puno vode i nije bilo baš “fotogenično”, ali okolna priroda je oduzimala dah, te je bilo mnoštvo motiva zanimljivih za fotografiranje.
Nažalost spuštanjem mraka došlo je vrijeme za povratak u Zagreb i uživanje u fotografijama do novog izleta u Sloveniju.
