Izvan ljetnih sezona, Valencija je ugodan grad, prilično velik, oko 800.000 stanovnika, ali funkcionalan i dobro i lijepo uređen.

Tekst i fotke – Dinka Premužić

Na automatima i kioscima se mogu kupiti različite opcije tzv. Suma karte gdje kombinirate dane, zone i broj vožnji. Ukoliko dolazite avionom i dalje nastavljate metroom s aerodroma, priličan je red za kupiti kartu, čekala sam oko 30 minuta. Biciklističke staze su uređene, popularne aplikacije za taksi Free Now ili Cabify. Grad je dobro povezan, a većina znamenitosti smještena u centru u neposrednoj blizini i sve se lijepo može obići pješice. 

Plaza de la Virgen tj. Plaça de la Mare de Déu, trg je na kojem se nalazi katedrala s zvonikom El Miguelete. Ulaz se naplaćuje 10 eura, 6 tko ima pravo na popust, ali u cijeni je audio vodič i posjet muzeju. U katedrali se nalazi Sveti Gral, kalež iz kojeg je pio Isus na posljednjoj večeri. 

Katedrala

Sveti Gral

Odmah do je Plaza de la Reina na kojoj je crkva Santa Catalina, a malo dalje nalazi se Plaza Redonda – okrugli trg. Samo nekoliko minuta od trga je La Estrecha, najuža zgrada u Valenciji, a jedna je od najužih na svijetu. Široka je samo 107cm  i u njoj se stanuje. Na jednom katu je kuhinja, na drugom kupaonica i trećem spavaća soba. 

La Estrecha najuža kuća

Znamenitoj po stropnim freskama, u crkvi Saint Nicholas postavili su light show između kipova svetaca i zbog 10-tak minuta svjetlosnih efekata naplaćuju ulaznicu 15 eura, 10 s popustom. Hm, kako se kome sviđa, osobno djeluje mi kao vješto pražnjenje tudjih džepova iako je crkva u originalu posebna.

Saint Nicholas light show

Prekrasni svodovi crkve Saint Nicholas bez umjetnih dekoracija

Par minuta laganog hoda dalje smjestila se natkrivena živopisna glavna tržnica u Valenciji – Mercat Central Valencia. Na tržnici možete jesti, na nekoliko štandova priprema se paella koja i jeste nastala u Valenciji. Originalna valencijska priprema se s pilećom sitneži, pa ako niste ljubitelj vratova i krilca, izaberite druge varijante. Oduševila me priprema sendviča na štandovima s pršutom, gdje izaberete koji pršut želite i odmah vam naprave sendvič. Cijena je 2.5 eura, sa sirom 4 eura. Za degustaciju mogu se kupiti i mali zalogajčići tj. ficleki pršuta u papirnatom tuljcu za 1.5 eura. Kao i u većini Španjolske, pršut je glavna suhomesnata delicija, a cijene variraju ovisno o kvaliteti od 250 do 560 eura po kili. Tradicionalno valencijsko piće je horchata (španjolski: horchata de chufa) napravljeno od tigrastih oraščića (chufa – biljka poznata i kao tigernut ili zemljani badem), vode i šećera. 

Tržnica

Friški sendviči od pršuta koje prodavač radi na licu mjesta

Pršuti na tržnici i u supermarketu

Vodite računa da restorani uglavnom rade od podne do 15-16h pa ponovo otvaraju tek oko 20h. No s obzirom da ste u zemlji tapasa  (riječ tapa doslovno znači “poklopac” ili “pokriti”. Prema legendi, običaj je nastao kada su u andaluzijskim krčmama čaše vina pokrivali komadićem kruha ili šunke kako muhe ne bi upadale unutra — i tako je “poklopac” postao “tapa”) i ukoliko ne jedete sljedove u klasičnim restoranima, nećete ostati gladni jer na svakom koraku nude se slasni zalogaji. 

Valencija kao mediteranski grad prepuna je kafića i punih ulica ljudi. Karakteristične su stambene zgrade s malim balkonima koji gledaju prema ulici, a na njima su nagurani i stalak za veš, bicikl, cvijeće i stolić za kavu. 

Balkončići

Balkončići

Ukoliko imate vremena puno toga možete obići pješice ili biciklom. Svuda po gradu su ogromni murali, a najveća koncentracija je u četvrti El Carmen. Torres de Serranos i Torres de Quart jedna su od 12 vrata izgrađenih krajem 14. stoljeća kao dio obrambene strukture grada. Ulaz je 2 eura, izvanredan pogled s vrha.
Sant Francesc je trgovačka četvrt. Plaza del Ayuntamiento trg je s ogromnom fontanom i mnoštvom veličanstvenih zgrada raznih španjolskih stilova. Barrio del Carmen boemski kvart, a stara ribarska četvrt zove se El Cabanyal.

Torres de Serranos

Nezaobilazan je najveći urbani park u Europi Jardin del Turia koji je nastao preusmjeravanjem i isušivanjem rijeke Turije nakon katastrofalne poplave 1957. Park se neprestano razvija, a danas se tamo osim 9 kilometara dugog šetališta i biciklističkih staza nalazi kompleks futurističkih zgrada: Palau de la Música de València – koncertna dvorana , L’Hemisfèric -planetarij, IMAX kino i multimedijalni centar, Museu de les Ciències Príncipe Felipe –  muzej znanosti, Palau de les Arts Reina Sofía – operna i pozorišna kuća, L’Umbracle – zeleni paviljon, Bioparc Valencia – zoološki vrt.

Jardin del Turia – futuristički kompleks

Valencija je čist grad, nisam mogla ne povući paralelu sa Zagrebom dok sam prolazila pored niza uredno posloženih kontejnera i niti jednog papirića pored njih. Iako turističko odredište, s engleskim se služe kako-tako, a u manjim restoranima često je samo naveden jelovnik bez istaknutih cijena. 

I za kraj – naravno plaža, pješčana, dugačka idealna za šetnje, sport i brčkanje u plićaku čak i u studenom. U ovo doba godine stvarno je prazna, bez napasnih trgovaca i nepoželjnih džepara,  a grad prohodan bez turističkih hordi.

Plaža

Valencija nije spektakularna kao Barcelona ili Madrid, no jako ugodna za city break ili jednostavno bijeg iz hladnijih i maglovitih krajeva na turu sunčanja uz sangriju na terasi kafica u živopisnoj španjolskoj ulici.