Uzbekistan stan od Uzbeka.  Važna točka na nekadašnjem Putu svile koji je povezivao Kinu sa zapadnim dijelom Azije, Bliskim Istokom i Evropom. Posebno važno mjesto na tom putu bili su uzbečki gradovi Samarkand i Bukhara, koji su i danas domaćini svjetske baštine. Država  je smještena u Središnjoj Aziji, prostire se na gotovo 450 tisuća km2. U zemlji živi oko 35 milijuna stanovnika.

Graniči na sjeveru i zapadu s Kazahstanom, na istoku s Kirgistanom i Tadžikistanom te na jugu s Turkmenistanom i Afganistanom. Zanimljivo je da uz Lihtenštajn jedino Uzbekistan, geografski duplo zatvorena zemlja, jer oni kao i njihovi susjedi nemaju izlaz na more.

Pretežito je nizinska zemlja u međurječju Amu-Darje i Sir-Darje; 4/5 teritorija čini središnje položena Turanska nizina. Najviši vrh zemlje je Adelunga Toghi i doseže 4301 metar nadmorske visine.

Vremenska razlika u odnosu na Hrvatsku je ljetna plus tri sata, odnosno zimska plus četiri sata.

Burnu povijest zemlje, između ostalih obilježio je danas nacionalni heroj Timur Lenk, azijski osvajač i osnivač Timuridskoga Carstva i timuridske dinastije u srednjoj Aziji. Novija povijest obilježena je raspadom SSSR-a, a Uzbekistan je jedna od petnaest država koja je nastala raspadom.

Prvi predsjednik nezavisnog Uzbekistana bio je Islam Karimov. Vladao je zemljom od 1989. do smrti 2016. godine.  Aktualni predsjednik, ponovno izabran za vrijeme našeg boravka u zemlji, je Shavkat Mirziyoyev. Čini se da će i on imati mandat do kraja života. Uzbekistan je republika s predsjedničkim sustavom vlasti.

Pretežno je muslimanska zemlja sa sunitskim islamom.

Prema indexu sigurnosti Uzbekistan je jedna od najsigurnijih zemalja u svijetu, bok uz bok s Islandom, kako za grupe tako i za solo putnike. I sama sam se osjećala sigurnom u zemlji.

Glavni grad je Taškent, politički, gospodarski i sveučilišni centar zemlje. Uz bogatu povijest poznat je i po mješavini tradicionalne (perzijske) i moderne arhitekture. U novijoj povijesti, točnije 1966. godine grad je pogodio razoran potres. Među mnogobrojnim znamenitostima u gradu ističe se: kompleks Khast Imam, ovaj povijesni i vjerski kompleks uključuje nekoliko džamija, medresa i mauzoleja. Tu se također nalazi i Kuran od Usmana, jedan od najstarijih primjeraka Kurana na svijetu. U gradu je i moderni Trg Nezavisnosti, simbol nezavisnosti i slobode Uzbekistana, a tu su smješteni uredi  državnih institucija. Jedna od zanimljivosti je i tržnica Chorsu – povijesna tržnica smještena pod velikom plavom kupolom,  koja u ponudi ima razne lokalne proizvode, začine i rukotvorine.

Samarkand je jedan od najstarijih gradova na svijetu,  bio je jedna od ključnih točaka na Putu svile, povezujući istok i zapad kroz trgovinu i kulturu. Najimpresivniji dio grada, ali i šire je Registan trg okružen s tri impresivne medrese iz 15. i 17. stoljeća: Ulugh Beg, Tilla-Kori i Sher-Dor. U gradu se nalazi i Bibi-Khanym džamija, jedna od najvećih džamija u islamskom svijetu, sagrađena u čast Timurove žene. Tu je i Shah-i-Zinda kompleks mauzoleja koji datira iz 9. stoljeća, poznat po svojim plavim pločicama i ukrasima, ali i Gur-e-Amir mauzolej u kojem je sahranjen poznati osvajač Timur.

Bukhara je uz Samarkand bila važna točka na Putu svile. Očituje se to i u infrastrukturi starog dijela grada, kojim dominira tvrđava Ark nekadašnji dom bukarskih emira i središte političke moći grada. Unutar tvrđave nalaze se palače, harem, džamije i muzeji. U gradu je i medresa Mir-i-Arab, izgrađena u 16. stoljeću, ova medresa je još uvijek aktivna vjerska škola i jedan od najvažnijih obrazovnih centara islama u Središnjoj Aziji. Tu je i džamija Kalya, impresivna džamija koja datira iz 12. stoljeća, poznata po svom velikom minaretu koji je služio kao svjetionik za karavane na Putu svile, kao i Trg Lyab-i-Hauz, središnji trg okružen povijesnim građevinama i bazarima.

Od prirodnih bogatstava Uzbekistan posjeduje ležišta nafte, plina, zlata, srebra, bakra i dr. U gospodarskom smislu  važna je i poljoprivreda uz uzgoj voća i povrća,   posebno  je važna  proizvodnja pamuka. Jedan su od najvećih proizvođača pamuka na svijetu. Iako zbog manjka vode smanjuju proizvodnju pamuka, ali svojedobno za vrijeme branja pamuka u rujnu i listopadu, svi su u državi uključujući i učenike, imali radnu obvezu, jer pamuk se kao glavni izvozni proizvod morao pobrati. Uz sve odnedavno prvo u partnerstvu s GM, a sad  u vlasništvu imaju tvornicu automobila Chevrolet, pa je većina auta u zemlji te marke i bijele boje, jer kaže nam lokalna vodička takvi se lakše prodaju.

Gospodarski  ipak tek očekuju procvat, a poseban izazov u razvoju predstavlja visoka stopa korupcije.  Prosječna plaća  u zemlji je između 300 i 400 eura.  Jedna od zanimljivosti je da su Uzbeki u Hrvatskoj među top 10 stranih radnika. Trenutno ih trese visoka inflacija, a nacionalna valuta je som s omjerom 1 euro = 13000 somova, pa smo bili milijunaši s promjenom tek 100 eura. Turizam je tek u počecima razvoja, i to od 2016. godine.

Što se tiče prometne infrastrukture, ceste  alias auto ceste su ispucane i pune rupa, službeno zbog velikih godišnjih temperaturnih šokova od – 25 do + 40 stupnjeva celzija. Kaže moja mama “bolje vjerovati nego ići pitati”, iako naravno misli po svom kao i ja, a i istina je na pola puta. S druge strane imaju moderne super brze vlakove koji dosežu brzinu 240 km/h, za lokalno stanovništvo često preskupe. Zato je cijena metro karte u glavnom gradu dostupna svima, 2000 somova odnosno 20 centi. 

Kažu da su Uzbeki ljubazni  i u načelu jesu. S druge strane za mene prespori, što možda govori i o meni. Primjerice, kad naručite jesti i piti, gotovo uvijek nešto ne dobijete, došlo mi je da im kaže “pametni zapisuju, budale pamte.” Ali nisam. Smijala sam se, tako mi je bilo lakše. Imaju dobru i raznoliku kuhinju, jedan od nacionalnih jela je plov, rižoto s mesom, mrkvom i lukom, a tu su i šiš ćevapi. Piju čaj.  Proizvode dobro vino. A jedan od najboljih prirodnih sokova koje sam pila je i uzbečki sok od šipka.

Imaju i pivu sa šipkom, čak i tanjure doduše s motivom šipka. Smijati ću se grohotom, kad jedne večeri Sandra, Zagrepčanka s dalmatinskom krvi, usred večeri pita jednu Splićanku: “Jesi vidjela da imaju pivo sa šipkom?” Splićanka, ali i svi za stolom s pogledom u daljinu, zamišljamo pivo u kojem se nalazi metalna šipka, no kad shvatimo da je riječ o šiiiiipku grohotom se smijemo. Ja ću opet jedne večeri nakon  što Sandra bude pričala o tanjuru sa šipkom isto prvo zamisliti tanjur sa metalnom šipkom, ali brzo ću se sjetiti da je riječ o tanjuru s motivom šipka, kojeg ću kupiti kao suvenir, ali i razbiti poput Grka, raspakiravajući se 4266 kilometara udaljena od Uzbekistana. Vratila sam se pod dojmom, i prehlađena jer odmor služi za opuštanje od žrvnja pa često nosi i porazbolijevanje. No ne žalim, sve bi ponovila, čak i tourist trap folklornu večer.

Baš kako piše Miljenko Jergović: „Nema jezika koji ne valja znati, ni puta na koji ne vrijedi poći.“

Ivona Bačelić Grgić

P.S.

Čitamo se  u zbirci putopisa Samo za taj osjećaj – putešestvije Europom, Azijom do Južne Amerike na stranici Putoholičara u rubrici Putešestvije by Ivona i na blogu Just for this feeling.