U prvom djelu Marko nas je vodio kroz kasina Las Vegasa, posjetili smo Grand Canyon, Hoover Dam i grad duhova Calico. Marko nastavlja put sa prijateljem Claudiom te stižu u Los Angeles. Koje zvijezde su sreli, što im se najviše svidjelo pročitajte u nastavku USA roadtrip.

Stigli smo u Los Angeles, vozima prvo direktno prema Hollywoodu i bitno nam je da nađemo parking što bliže Hollywood Blvd i poznatom Walk of Fame gdje se nalaze Grauman`s Chinese Theatre i Dolby Theatre, tu se svake godine djele Academy Awards, poznati Oskari. Već je dosta kasno, mrak nam je za petama, put nam je trajao duže nego smo planirali. Iako još uvijek ne znamo gdje ćemo prespavati morali smo prvo prošetati Walk of Fame i stati ispred Chinese Theatre. Vrijeme je da nađemo neki motel, skrećemo na Sunset Boulevard i vozimo se, nadamo se da ćemo naći mjesta jer poslije toliko vožnje ne bi htio provesti i noć u autu.

Vidimo prvi motel, stanemo i ulazimo kako bi provjerili da li ima slobodnih soba. Iza stakla stoji mladi azijat i koji se nasmije na moje pitanje sa odgovorom da je vikend i da je sve zauzeto. Ništa, vozimo dalje, stajali smo na još 7-8 mjesta i konačno našli motel u zapadnom Hollywoodu sa zadnjom slobodnom sobom. Uzimamo je, bitno da imamo krevet i tuš.

Dok ležim u krevetu u toj tamnoj sobi motela, sjetim se kako sam prije četiri godine ležao u hotelskoj sobi preko puta tog motela, u sobi na dva kata, čisti luksuz, a nije toliko velika razlika u cijeni. Vrijedi se pripremiti prije puta i pretražiti internet.

Iako sam mrtav umoran, ne mogu zaspati. Mislima mi prolazi cijeli dan, roadtrip od Las Vegasa do Los Angelesa, sviđa mi se takav način putovanja, bez vremenskog pritiska, staneš gdje želiš, spavaš gdje želiš, ne znaš što te čeka. S druge strane, zadnji put kad sam posjetio Los Angeles stigao sam avionom, imao sam rezervaciju za hotel i isplaniran cijeli put, nisam htio gubiti vrijeme. I jedan i drugi način imaju svoje prednosti i nedostatke, vrijedi probati i jedno i drugo.

Slijedeći dan vrijeme je da konačno odemo do poznatog znaka Hollywood. Uopće se nismo informirali, samo smo krenuli. Autom smo stigli do Griffith parka kod Hollywood Hilly, dalje nastavljamo pješke prema šumi. Zaključili smo da je samo bitno da idemo prema gore, što smo više to će nam pogled biti bolje, naivno smo razmišljali.

Putem srećemo ljude koji su džogirali kroz šumu i pitamo za put, kasnije smo shvatili čemu začuđena lica kad su nam objašnjavali put. Put kojim idemo prema gore je vrlo uzak, nema nikakve zaštite, vrlo sklisko, vrlo lako možeš okončat svoj život. Što smo dalje hodali to nam se Hollywood znak činio sve dalje. Ali ako ništa drugo pogled na grad je prekrasan.

Nakon dva sata hoda odlučujemo skrenuti s puta na neke sporedne puteve i popesti se na najvišu točku. Shvatili smo da smo skroz promašili put, ali pokušavamo napraviti najbolje moguće fotke Hollywood znaka sa ove pozicije. Našoj avanturi tu nije bio kraj, treba se sada vratiti, a motivacija nam na nuli, vruće je, nismo ponijeli nikakvu tekućinu…

Ostali smo još nekoliko dana u Hollywoodu i nije prošao dan kada nisam vidio famozni Hollywood znak i to čak sa bolje pozicjie, ali nakon one naše avanture jednostavno ga više ne mogu gledati, ali znam da ću se kasnije svemu tome smijati.

Vrijeme je da vidimo nešto i od filmske industrije, krećemo u Universal Studio. Ne samo što možemo zaviriti iza kulisa poznatih filmova, već nam i pokazuju specijalne efekte i kaskadere. Čudno mi je vidjeti neke kulise i ulice, djeluju mi jako poznate, sve što sam vidio na televiziji i sad stojim ovdje, ali sve mi se čini tako maleno i neobično.

Na izlazu dobivamo ulaznicu za Jay Leno Show i to kad bi trebao gostovati Hugh Jackman. I tako smo krenuli prema Burbanku gdje se nalazi NBC Studio gdje se snima Jay Leno show i gubimo vrijeme tražeći mjesto za parking i kasnimo na show, ali nada umire zadnja, žurimo do ulaza, ali ništa od showa, ne puštaju nas više unutra. Zakasnili smo i eto propala prilika vidjeti Hugh Jackmana, ili možda ne.

Hodamo mi natrag prema cesti kad stiže limuzina, hrpa ljudi ih dočekuje pa idemo i mi. Prozor na limuzini se spušta i vidim neku meni nepoznatu osobu ipak je fotkam i pitam tko je to. Pored mene stoji afroamerikanas od cca 2 metra visine i skroz začuđen okreće se prema meni i odgovara: Jessica Chastain, she’s famous.

Ok, stiže i druga limuzina, otvara se prozor, e njega znam, Hugh Jackman, i evo ga samo par centimetara od nas, da smo stigli na show onda mu ne bi mogli prići tako blizu, sve ima svoj smisao.

Jedne večeri posjećivali smo barove na Hollywood Blvd, i prije nego smo ušli u jedan vidimo gužva ispred jednog restorana, sve puno fotoaparata, super, vidjet ćemo još jednu zvijezdu. Izlazi plavuša u žutoj haljini, gledam je i hmm nije mi poznata, pitam paparazzija pokraj mene tko je ona, kaže Katheryn Winnick, i dalje ne znam, al kažu da je poznata glumica. Eto, to je Hollywood, glumci svuda oko tebe, ako ih prepoznaš onda si vidio zvijezdu, a ako ne onda si vidio buduću zvijezdu.

Kakav bi to bio posjet LA-u bez Venice Beach. Venice Beach mi se najviše svidio, iako je taj dan bilo oblačno i za Kaliforniju hladno da bi se provelo na plaži. Žao mi je što nisam imao više vremena kako bi ovdje proveo još koji dan, ali sigurno ću se opet vratiti.

Vrijeme je došlo da se vratimo u Las Vegas gdje nas čeka naša bolja soba, sa boljim pogledom u kojoj još nistmo stigli uživati.

Zadnju večer u Las Vegasu odučili smo provesti u Bellagio hotelu i okušati se još jednom u kocki. Prilazim automatu, ne znam iskreno da kažem niti kako se igra ali odlučujem ubaciti 10$, pritišćem gumbiće na automatu i malo po malo brojeke se samo povećavaju. Ne znam ni sam koliko dugo sam sjedio za tim automatom al stigao sam do 400$, i prije nego se sreća okrene odlučujem izvaditi te novce.

Super, 400$, sav sretan odlučujem se vratiti u hotel i pripremiti se za povratak doma, ali prije nego sam stigao do izlaza odlučujem okusiti sreću još jednom. Blackjack, ulažem osvojenih 400$, ali sreća me ostavila, niti dvije minute i izgubio sve.

Eto, Las Vegas me iscijedio kao limuna i kao limunada se vraćam u Europu. Neke stvari iz Las Vegasa će ostati tamo zauvijek, ali vratit ću se jednog dana natrag. A kad se vratim opet ću izazvati sreću, opet ću posjetiti Grand Canyon, opet ću autom proći kroz pustinju skroz do Los Angelesa i provesti ću više vremena na Venice Beach.

Marko Feirov