Kako je Kristofor Kolumbo otkrio Ameriku tako sam ja otkrio Tursku rivijeru – ANTALYA (ok možda nije za usporediti no svejedno)

Napisao: Domagoj

Krajem kolovoza 2018. g. razgovaram sa kolegom i on me upita kuda ću na godišnji odmor. Moj automatski odgovor je bio da ne znam a samim automatizmom govorim da bi otišao negdje na ljetovanje. Kaže on pa daj pogledaj Grčku ili Tursku tamo ti je ok. Tako je zapravo sve i počelo. Iz dana u dan sam počeo istraživati sve moguće informacije koje su potrebne jednom putniku (avionske karte, smještaj, cijena hrane, muzeja itd.). Čak sam i u jednom trenutku gledao najsunčaniji otok u Hrvatskoj imena Hvar. Istražujem, kopam informacije i nađem odličan izgovor za ne otići na Hvar ili Grčku. Idem u ANTALYU mjesto koje još nije otkriveno od strane naših putnika.

Nakon što sam kupio avionsku kartu iz Zagreba sa Turkish Airlines-om (također imate letove iz Beča – Pegasus Airlines pa čak i direktne letove iz Ljubljane – OnurAir), ostalo je rezervirati smještaj i može se krenuti na zasluženi odmor. Datum je bio kraj rujna (da da Sunce je pržilo/peklo, sparina, temp. nije padala ispod 30 stupnjeva danju-o) te kako je pao datum tako je pao i hotel s doručkom. Ostalo mi je samo još istražiti i prikupiti što više informacija o samom gradu (kako diše, cijene). Što sam više istraživao to sam shvatio da nema puno informacija (koje mene zanimaju) od strane putnika sa našim govornim područjem. Čitam razne forume što od susjeda što engleske i sve je to nekako nezadovoljavajuće, no reko dobro.

INFORMACIJE:  1TL=1,06KN, VREMENSKA RAZLIKA +1H, HOTEL S DORUČKOM 980KN (7 NOĆI,SA BAZENOM), TEMPERATURA od 30⁰C do 33⁰C, nipošto ne mijenjati eure ili dolare na aerodromu jer Vas oderu i to pošteno (pr. za 50E Vam daju 305TL, dok u mjenjačnici u shopping centru dobijete 355TL).

Došao je dan polaska iz Zagreba (sa presjedanjem u Istanbulu) za Antalyu gdje dođeš za cca 4h ako se ne računa “čekanje” u Istanbulu od 1h i 30min koje zapravo nije čekanje već trčanje do zgrade gdje su domestic flights (nakon čekanja na carini oko 30min, 25min od izlaska iz zrakoplova, pa prolazak novog body check-a i nakraju traženje gate-a). Sletili u Antalyu, pokupio prtljagu i izlazim iz zgrade a na prvu me lupila sparina sparina u punom smislu, drugo što zapažam su palme na svakih nekoliko metara te žuti taksiji. Ok mislim si ovo je super i počinjem potragu za stanicom odakle mi idem bus (Havaş) u smjeru koji trebam. Nalazim, pitam,uđem i prije kretanja vozač provjerava jesu li putnici u prvome redu zavezani. Bus kreće te kako smo krenuli automatski se pali mini tv u autobusu gdje nam Havaş želi dobrodošlicu i informacije tipa call centar, da se morate zavezati, zahvalu što koristite njihovu uslugu. Vozimo se i vozimo, a ja nigdje nevidim more i u jednom trenutku mi kroz glavu prođe da nisam ušao u krivi bus. I nisam. Izlazim iz busa i tražim hotel, nalazim, obavim check-in, dolazim u sobu kad ono pogled koji obara sa nogu.

INFOMRACIJE: Vozač ne priča engleski te smo komunicirali na stari način koji je svima poznat, a to je rukama i nogama HAHAH, CIJENA KARTE JE 12TL, početna stanica je Antalya Havalimanı Haritası, a zadnja stanica je 5M Migros Shopping Centar, obavezno vezanje u prvom redu na koje Vas upozorava i vozač. Sa aerodroma voze i busevi koji spadaju pod javni gradski prijevoz linije 600 i 800, vlak imena AntRay,dolmuş (vozi kada se prikupi dovoljan broj ljudi) i privatni trensferi. Na kraju putopisa sam napisao kratke informacije za korištenje javnog prijevoza.

Prvo jutro nakon doručka sam se uputio u istraživanje “kvarta” gdje mi je bio smješten hotel (Konyaalti Plaji). “Kvart” vrvi mini dućanima sa svime i svačime, dućani Migros (aka Spar, tamo kupujem vodu i sitnice), fensi restorana za jesti, ne fensi restorana, slastičarnama, kafićima. Odlazim na plažu na kupanje i totalnu uživanciju. Kako su sati prolazili vrućina je postajala sve veća i veća te odlazim sa plaže (kao i većina) i idem na ručak u fensi restoran gdje obrok plaćam 50TL. Nakon ručka standardno na plažu pa na hotelski bazen i tako sve do večere koju plaćam 22TL.

INFORMACIJE: U HOTELU SAMO DVIJE OSOBE PRIČAJU I RAZUMIJU ENGLESKI JEZIK, OSOBLJE RESTORANA TAKOĐER NE RAZUMIJE ENGLESKI, CIJENE U DUĆANU MIGROS: VODE OD 1,5L JE 1TL, JOGURT 0,40TL, MLIJEKO 1L/2,5TL, KEKSI NJIHOVA MARKA 3TL/300G, COCA COLA 2L/8TL, BANANE 1KG/10TL, PIVO 8TL ITD. ITD. KAKO JE BIO KRAJ RUJNA TAKO NI TURISTA/KUPAČA NIJE BILO TE JE PLAŽA BILA SREDNJE PUNA (DUŽINA PLAŽE JE CCA 2KM).

Drugi dan nakon doručka odlazim do Antalya Aquarium-a (reklamiran kao the biggest world aquarium), nakon njega odlazim prošetati po Akdeniz Kent Parki. Završavam sa prvom turom i odlazim na kupanje u kojem uživam cijeli dan (i stvarima koje dolaze uz to-more,bazen,hrana). Drugu turu započinje večernjom šetnjom po šetnici jer hoću vidjeti kakav je noćni život. Radnim danom nikakav, to malo klubova točnije dva kao i restorani rade do 1h iz ponoći. Spavanje

INFORMACIJE: DO ANTALYA AQUARIUMA IMA 10MIN PJEŠICE, ULAZ U ANTALYA AQUARIUM KOŠTA 220TL, AKDENIZ PARK JE BESPLATAN I IMA FORA STVARI ZA VIDJETI.

Treći dan sam si isplanirao tako da ću se oko 10h uputiti u daljnje istraživanje (imao sam smjernice). Prva stanice je Antalya Sign koji se nalazi kod shopping centra. Ulazim u centar nakratko (da kupim vodu i vidim što se nalazi), izlazim i odlazim do Antalya Stadium ali sa krive strane heheh tako da ga samo slikam i odlazim prema hotelu gdje usput nailazim na “Cinema Park” kojeg obiđem pošto sam sada već tu. Kupanje.Dan je prošao prebrzo no šta ćeš, kada ti je dobro vrijeme leti.

Započinjem četvrti dan cijelodnevnim “izletom” u centar grada koji je udaljen oko 5km. Krećem iz hotela točno u 8.20h (dok nije zapeklo) i hodam/šetam 2km do Antalya Museum. Razgledavam, slikam, upijam, odlazim. Od muzeja do centra još imam za prehodati 3km no samo laganini. Kako hodam tako usput otkrivam skrivena mjesta kao super pogled na more,restorane, mini parkove – ČUDO. Tako dolazim do prve zametinosti zvane Saat Kulesi, poslije dolazim do bazara, a samim time i dolazim do Hadrian’s Gate-a kojeg bih opisao samo jednom riječi top i naravno tamo je najveći protok ljudi. Završavam prvi dio ture tako što sjedam u Starbucks gdje cool lime i snikiriki komad torte plaćam 27TL (u prijevodu 27kn i križam se i nevjerujem da je toliko jeftino, usporedbe radi isto to sam platio u Amsterdamu 50kn). Nakon kratkog odmora odlazim do Hıdırlık Tower, parka pored njega, te ponovno kroz mini ulice dolazim do Hadrian’s Gatea gdje ponovno zastajem,osvrnem se i idem dalje. Šetnja kroz centar koji je pun ljudi, dućana, buseva, tramvaja i odjednom se stvorim na Piccadilyu na Turski način :))))) (slika govori sve). Sve završavam oko 16h gdje se big yellow taksijem vozim do hotela uz cijenu od 30kn sa cjenkanjem.

INFORMACIJE: ULAZ U ANTALYA MUSEUM KOŠTA 20TL, TE PREPORUČUJEM SVAKAKO. NA BAZARU NEMA ČEGA NEMA NO ODLUČUJEM SE ZA KUPNJU SUVENIRA UZ CJENKANJE. RUČAK OBAVLJAM U ROKKA RESTORANU GDJE SU CIJENE “MALO VEĆE” PA RUČAK TE PLAĆAM 40TL. DA SE NISAM CJENKAO TAKSIST BI MI NAPLATIO VOŽNJU 50TL ZA 5KM. SAVJET+: CJENKANJE

Ostale dane sam provodio u uživanju u moru, bazenu, Suncu, promatranju okoline, svakako dobrim restoranima i onim malo manje, razgovorima i provociranju jer je tih dana u Zagrebu bilo kišno i hladno. Toliko je bilo dobro da se vraćam što prije 🙂

Informacije poput povijesti grada, znamenitosti, vremena, broja stanovnika, spomenika, parkova, muzeja, kada je izgrađen stadio i dr. nisam pisao jer se to može saznati na interentu. Više sam se fokusirao na informacije/cijene koje nisu toliko dostupne na netu i ući u sam duh grada.

VIZA:

Za ulazak u Tursku Vam je potrebna viza koja košta 135kn (kupljena na e-visa.gov.tr) no možete ju kupiti i na Zagreb Airport-u kao i na samom aerodromu u Istanbulu (cijena je oko 150kn).

JAVNI PRIJEVOZ:

Cijena javnog prijevoza je isto jeftina i funkcinoira na temelju AntalyaKart koja košta 7TL te koju punite na mjestima gdje se pune tipa automatima na stanicama, određenim dućanima, i kioscima (znači kao Oyster u Londonu). Samu AntalyaKart kupujete u autobusu kod vožača (sada dolazim do tih netočnih informacija sa neta gdje je pisalo da se kupuje na aerodormu a ne kod vozača no upravno suprotno. Zaposlenici na info desku aerodroma su mi rekli da nema za kupiti na aerodromu već da se kupuje u autobusu kod vozača).

AIRPORT PRIJEVOZ:

Havaş bus sa aerodroma vozi po slijetanju a to Vam može biti 5/20/40min čekanja, sa stanicama dok isti kod povratka vozi svaki sat vremena od 4h ujutro i nema usputnih stanica (početna stanica je 5M Migros SC – Antalya Havalimanı Haritası). Cijena u bilo kojem smjeru je 12TL, vrijeme vožnje je oko 30min ovisno o prometu, vozači ne pričaju engleski što je mali minus.

PLAŽE:

Antalya ima 2 velike plaže a to su Lara Plaji i Konyaalti Plaji. O Lari Plaji ne mogu pisati jer ju nisam posjetio s obzirom da je na drugom kraju. Ono što mogu pisati je o Konyaalti Plaji koja je izmnimno čista jer osobe koje su zadužene za čistoću redovno hodaju po plaži i čiste tj. kupe smeće. Isto tako povrh plaže ima šetnica koja je uređena “svjetski”. Palme, zelenilo, klupice, tri staze (jedna je za lagano šetanje, druga je za rekreativce koji vole trčati a treća je za bicikliste,rolere,skateboarde), fontane (hhehe). Isto tako na šetnici možete susresti Konyaalti redare.

CIJENE/ALKOHOL:

Tu ću se osvrnuti na cijene onoga što nisam napisao u tekstu. Cijena JetSki od 30min košta cca 35$, dok cijena paraglidinga košta 30$, cjelodnevni najam ležajka sa suncobranom košta 10TL, cijena čaja tj. sokova u kafićima, restoranima, beach barovima košta 3TL/5TL (coca cola, coca cola zero, ice tea, sprite od 250ml – da dobro ste pročitali 5TL=5KN dok u Zagrebu u kafiću ista košta 18KN). Kolači u slastičarnama koštaju 12TL ali Vam uvijek daju za tu cijenu i kavu (kolač+kava=12TL), dok kolači u Mc Caffeima koštaju od 3TL do 5TL (cheescake,tiramisu,choco torte su po 5TL, a makron kolači su po 3TL – jednak okus tamo i u Zagrebu samo što je cijena opet veća u Zagrebu heheheh). ZAKLJUČAK: sve je jeftinije 😉

SHOPPING I BAZAR:

Stara narodna CJENKANJE, CJENKANJE CJENKANJE i to na bazarima,marketima.

Cijena robe poznatih street brendova (Zara, Pull&Bear, Nike…) su jeftinije od minimalno 50kn do 150kn (usporedbe radi ruksak koji sam kupio u Zagrebu košta 250kn, a tamo isti takav 100TL, jakana iz P&B koju sam kupio u ZG košta 199kn a tamo isto takva u istom dućani košta 80TL – te bih samo dodao da sam znao..).

HRANA (RESTORANI, JUNK FOOD, STREET FOOD):

Restorani: mesni meni koji su bazirani na piletini, govedini ili janjetini su od 30TL. Nijedan mesni meni u restoranu nisam platio preko 50TL, a riblji meni su nešto malo skuplji. Cijene su od 80TL pa nadalje.

Junk food: KFC, Burger King, Mc Donald’s su po 22TL (za velike menie), a za 1TL imate extra big size meni.

Street food: izbor je velik i primjera radi tamo je mini kebab od piletine 6TL, onda burger koji je od krumpira košta 15TL itd.

IZLETI:

Popriličan je broj agencija koje nude razne izlete vožnjom brodom, odlazak u Pamukkale, turu po samom gradu. To je moj minus jer nisam pogledao cijene i prisilio se otići u Pamukkale koji je udaljen 5h vožnje autobusom.

OPERATERI/WIFI/ROAMING:

Turska nije u EU pa samim time preporučujem da kod dolaska u zemlju kupite njihov broj. Nikako ne na aerodromu u Istanbulu ili Antalyi već u gradu ili gdje naiđete na njihov dućan (njihovi operateri također imaju ovlaštena mjesta za kupnju sim kartice). Operatera kojeg preporučujem je TurkTelekom jer za cijenu od 100TL dobijete 6GB interneta, 1000 min poziva prema turskim brojevima (najviše mi je internet bio potreban) dok kod TurkCell-a za istu cijenu dobijete samo 3GB internete i to je to. Na aerodromu je cijena 120TL za iste pakete kod navedenih operatera.

WiFi na aerodromima (Istanbul/Antalya) nije besplatan te morate negdje sjesti i nešto naručiti da biste ga mogli koristiti. U određenim djelovima grada wifi  je “besplatan” ali pod uvjetom da se registrirate sa svojim brojem. Besplatan u shopping centru, većini restorana, kafića..

TURISTI/SIGURNOST:

Ok! S obzirom da znamo što se događa u Turskoj sigurnost im je na visokoj razini. Prilikom ulaska na aerodrom ili shopping centar prolazite body check. Ulicama se mogu vidjeti policajci no ništa napadno. Ljudi koji tamo žive uopće ne obraćaju pažnju na Vas, ljubazni su i vole pomoći ako mogu. Većina ne priča engleski (ni mladi ljudi).

TROŠKOVI:

U trenutku kada sam putovao nije trebalo puno novaca. Svi troškovi, a koji su uključivali avionsku kartu, hotel sa doručkom, zasebno obroke (ručak ili večera ili međuobrok), tople napitke, gazirana pića, dućane aka Spar, prijevoze, suvenire, ulaznice = 3234kn (sigurno sam nešto zaboravio).

SAVJET+:

Koristite aplikaciju MOOVIT za javni prijevoz (kojim busom/tramvajem doći do određene znamenitosti, restorana – pokazuje sve brojeve buseva koji voze tamo gdje želite ići, vrijeme kada bus ide sa Vaše stanice, koliko mu vremena treba do tamo, pa čak i kada da krenete iz hotela. Morao sam isprobati i uvjeriti u točnost app i radi) ako niste ljubitelj hodanja, istraživanja pa gdje završili završili – kao ja. U slučaju da trebate agenciju, ljekarnu ili neki restoran koristiti aplikaciju GOOGLE MAPS koji je točan ko švicarski sat.

Iako ga ima, može ga se susresti jako malo. ALKOHOL – svi znamo zašto. Doživio sam da u kafićima, beach barovima nema alkohola (nisu svi ali dobar dio neposlužuje). U dućanima isto tako. Dok u Zagrebu imamo posebne kutke gdje se nalaze alkoholna pića, tamo imate par polica i to je to.

Tu stajem i završavam!!

OTIĐITE! DOŽIVITE! VIDITE! OTKRIJETE SKROZ DRUGI GRAD/DRUGO MJESTO!

VIDIMO SE!!!