Na pet dana pobjeći iz hladnog sivog Zagreba u Nicu i ispijati kavu na osunčanoj terasi je krasna antizimska terapija koja je nažalost trajala prekratko.
Iako se ne radi o gradu koji ima razvikane must see znamenitosti, Nica ima odličnu ponudu hrane, pića, zabave, dućana, plaža, parkova i umjetničkih središta. Sve bitno može se obići u dva dana, ali grad je idealan za usporeno proučavanje nabacanih i nepovezanih arhitektonskih stilova, sumnjivih prolaza i skrivenih oaza. Ovo je bio kratak, al mislim i dovoljan opis grada za one koji misle da je ljeto prebrzo prošlo i nedostaje im sjediti na pivi s pogledom na more, stoga ću preći na tehničke pojedinosti i osobne dojmove.
PRIJEVOZ
Nije bilo lako pronaći način putovanja iz Zagreba u Nicu koji će biti unutar skromnog studentskog budžeta, al s obzirom da drugačije ne znam, a ni ne mogu putovati, bacila sam se na kopanje mjesec dana prije. Cijene direktnih letova se obično kreću oko 200€ (nekada i više), a bus, premda dosta jeftiniji, vozi 16 sati. S obzirom da smo frendica i ja imale dosta iskustva s takvim vožnjama u nedogled, tu opciju smo odmah odbacili. Na kraju smo uspjele pronaći odličan let iz Beča i tako skombinirale bus i avion. Povratna avionska karta (Wizzair) koštala je 55€, a povratna karta za bus koji vozi do aerodroma (Flixbus) 36€, što je na kraju ispalo jeftinije nego da smo cijeli put prešle busom.
I da, let je bio putovanje za sebe – iz hladnog i kišnog Beča, preko fascinantno zastrašujućih Alpa u roku od 45 minuta se nađete ispod sunca, iznad mora, s pogledom na Azurnu obalu. U tih sat vremena koliko traje let imate osjećaj ko da ste promijenili kontinent.
SMJEŠTAJ
Airbnb je uvijek moj prvi odabir jer mi nema većeg užasa nego odsjedat u hotelu s monotonim uređenjem i pri ulasku/izlasku susretat hrpe turista. Uostalom, Airbnb je puno jeftinija opcija i u takvim privatnim smještajima se osjećam slobodnije i povezanije sa okolinom u koju sam došla. Da skratim priču, uzele smo stan za četvero, iako smo bile dvije (tu i tamo bi nam došla prespavati frendica zbog koje smo uopće došle u Nicu). Stan je bio mali, ali lijepo uređen, skroz funkcionalan i smješten doslovno dvije minute hodanja do glavnog trga (što nam je bilo najbitnije). Za 4 osobe za 4 noći apartman dođe 180€ (oko 12€ po noći) što je odlična cijena za Nicu – jedino što nas nije bilo 4, nego 2, al nema veze.
ŠTO VIDJETI
La Tete Carrée Library – ova masivna skulptura je zapravo knjižnica koju je osmislio francuski umjetnik Sacha Sosno.. Unutra se stvarno nalaze knjige, a i ljudi, iako izgleda (čak i izbliza) samo kao skulptura. Napravljena je s ciljem povezivanja obrazovanja i umjetnosti, ima 3 kata, a poznatija je pod nazivom „Thinking inside the box“.
Castle Hill – ovo nam bogme nije baš bilo lako naći. Ulice su male, zapetljane i uske, a zgrade u njima su visoke pa baš ne možeš pogledat okolo i orijentirat se. Uz to, taman su sve ceste oko tog brdašca bile razrovane pod nekakvim radovima, no mi smo (valjda hodajući okolo naokolo) odjednom pogledale na Google Maps i shvatile da se nalazimo nekoliko stepenica od prekrasnog panoramskog pogleda na ovaj sprčkani grad. Nema tih riječi kojima bi opisala ljepotu prirode i mir koji se nalaze samo par minuta od centra grada, tako da za bolji doživljaj radije pogledajte slike.
Conversation à Nice – sedam kipova koji se nalaze na glavnom trgu umjesto ulične rasvijete predstavljaju sedam kontinenata, odnosno komunikaciju između pojedinih skupina današnjeg društva. Dijalog je prikazan tako što se svake večeri svijetla/kipovi upale i lagano naizmjenično mijenjaju nijanse. Za ovaj originalni spomenik zaslužan je španjolski umjetnik Jaume Plensa.
MUZEJI
Naprosto krasna infomacija koju smo na putovanju saznale bila je ta da su svi muzeji u Nici besplatni za studente, odnosno sve koji imaju x-icu bez obzira na godine. Super ušteda s obzirom da je sve drugo u Francuskoj skupo.
Musée Matisse
Musée Marc Chagall
Musée d’art moderne et d’art contemporain
Ovaj smo muzej najduže obilazile. 4 kata, nekih najmanje 2 i pol sata proučavanja. Ali zato kada dođete na vrh à
GDJE ISPIJATI KAVE
Ukoliko se motate po centru ko što smo se mi svakodnevno motale, moja preporuka je Hobo Coffee. Mali, slatki kafić s terasicom koja ima 2 i pol stola, solidnu kavu, lijepo uređenje i poprilično skupe, ali kvalitetne sendviče.
Ako pak šećete Promenadom u smjeru Ville Massene, onda morate znat da malo više od toga se nalazi mjesto savršeno za istinske ljubitelje kave. Simpatičan kafić s najbogatijom ponudom u gradu. Doslovno imaju kave svih mogućih okusa iz svih dijelova svijeta koje možete zamislit. Skoro sam zaboravila napisati najvažnije – mjesto se zove Cafe Frei.
Unatoč tome što se može naći dobra kava, u Nici sam prvi put doživjela to da sam u najnormalnijem kafiću na Garibaldijevom trgu naručila espresso i dobila pogled čuđenja. Dok su moje prijateljice bez problema naručile cappuccino, konobar mi je objašnjavao kako nemaju espresso i da jedino mogu dobit americano. Zbog toga se pitam kako onda uopće taj cappuccino rade. Na americano dodaju mlijeko i pjenu?
JAZZ
Nisam baš od ludih izlazaka, nekako mi je draže bauljati ulicama preko dana, ali u svakom gradu zapnem za neka jazz mjesta. Ovaj put, zbog nedostatka vremena, posjetila sam samo jedan jazz bar – Le Shapko. Nalazi se u centru grada i svaku večer ima neki koncert, a ulaz se ne naplaćuje. Međutim, pola litre pive košta 9€. Naviknuta na hrvatske cijene, ostala sam u šoku, ali s obzirom da se ulaz ne plaća protumačila sam si to ko neki balans.
Sve u svemu, iako Nica na prvu djeluje kao velika Opatija, grad je zapravo prilično živ i interesantan. Kada još u to pribrojim super klimu, mogu zaključiti da je Nica idealan grad za kratki predah u ovo kasno-jesensko doba.
Napisala: Sara Ivanović – saravnvc.wordpress.com
