Mislim da je vrhunac euforije neke osobe doživjeti uživo nešto što mu je oduvijek bila želja i to vidjeti svojim očima.
Napisao: Karlo Knez
Kada sam sa svojih 16 godina vidio legendarni aftermovie Tomorrowlanda, jednostavno sam sam sebi rekao da to moram doživjeti pa iako i ostatak godine kada odem na festival ne išao van, na more pa niti na kave.
Za ljude koji nisu upućeni, Tomorrowland je festival koji se održava u malom mjestu slatkog naziva „Boom“ lociranog između Antwerpa i Brussela (25,30 min od svakog grada), ugošćuje najbolje dj-eve svake godine, prima 400 tisuća ljudi kroz dva vikenda.
Festival je smješten na/okolo jezera, mislim da ima 17 pozornica, glavna prima oko 200 i nešto tisuća ljudi, manje pozornice od 200 ljudi pa do 50 tisuća. Svake godine festival ima novu tematiku te s tim i novu pozornicu koja je široka 150 metara. Jednostavno san svakoga tko voli takve vrste festivala. Karte se kreću od 280 eura pa do 50 ooo eura za jednu noć te se sve rasprodaju doslovno u 10 minuta.
Nakon što sam bio na 4 Ultre Europe u Splitu i čuo priče od ljudi koji su bili na Tomorrowlandu da se to dvoje ne može mjeriti,odlučio sam na jesen 2017 godine otići na to pa makar sam.
Do karte je na normalan način jednostavno preteško doći, te sam preko jednog prijatelja saznao ime agencije preko koje je on išao prošlih godina i s njima stupio u kontakt (GoNaParty). Na put sam prvobitno trebao ići s 3 prijatelja, no oni su zbog osobnih razloga otkazali, te mi se i potajna želja da idem sam ispunila haha. Agenciji sam uplatio sveukupno 700 eura, u to je bila uključena cijena karte za festival, smještaj u friendship gardenu (Dreamville) te prijevoz i njihov survival kit (kondomi, žvake, maramice i još par stvari). Agencija izlazi u susret te se da uplatiti novac na 3,4 rate kroz 5 mjeseci te mislim da ko je stvarno zainteresiran za to neće mu biti problem odvojiti sa strane.
Prije odlaska na put proguglao sam dosta stranica vezanih uz Tomorrowland (cijene,što nositi, kakvo je vrijeme, potrepštine.), te se jednostavno javljao ljudima koji su već bili tamo.
Festival traje 3 noći pet/sub/ned, no tko spava u Dreamvillu u četvrtak po svom dolasku navečer ima Gathering party. Kome je želja otići na taj festival mislim da jednostavno to sve ne bi imalo smisla ako ne spava u Dreamvillu.
Dreamville je mjesto di se kampira tijekom festivala, prima nekoliko desetina tisuća ljudi,i u nekim aspektima bolje je tamo biti nego na festivalu. Ima svoje chillout zone, teretanu, marketplace, makeup studio, frizera, dućane, ma sve što ti je potrebno.
Moja najveća briga je bilo koliko će novaca biti dovoljno, no dečko koji mi je pomogao u organizaciji rekao je da je 35o eura i previše. (Seki hvala na svemu)
Došao je i dan odlaska na festival, kretanje je bilo iz Ljubljane. Sjeo sam na vlak i za sat i 45 minuta bio u Ljubljani, pošto je bilo tek 3 popodne a kretalo se oko 8 odlučio sam malo istraživati Ljubljanu i šokiralo me kako lijepo izgleda. Krenuli smo u Belgiju i nakon 17 sati smo stigli na odredište. Nevjerojatno je kako ta cijela zajednica živi za taj festival, po svim kućama su zastave.Ali kad staneš pred taj legendarni ulaz i shvatiš di si, svi problemi i brige ti nestanu na tih 5,6 dana i shvatiš da je vrijedilo sve te štednje,svih tih odgođenih izlazaka i odbijenih kava. Energija koju osjetiš na tom festivalu je nevjerojatna, a tek si došao.
Smjestili smo se u friendship garden (jedan dio Dreamvilla) postavili šatore koje nam je omogućila agencija i počeli se pripremati za „gathering party“. Mjesto di smo spavali jednostavno nema mane, ljudi koji rade tamo su više nego pristupačni, nasmiješeni su cijelo vrijeme, pokazat će ti put,objasnit sve što ti treba.
Tvoja ulaznica za festival je zapravo narukvica na koju možeš staviti novce te tako plaćaš hranu, piće i ostale stvari.
Mislio sam da će najveći problem biti punjenje telefona te sam ponio 3 prijenosna punjača, no zapravo potrebno je samo platiti 15 eura prvi dan i dobiješ njihov prijenosni punjač koji kad se isprazni doneseš na info pult i zamijeniš za novi. Najveća zabluda festivala je da če te novčano oderati, a ti se zapravo digneš ujutro, otiđeš do dućana i kupiš 24 pive (0,5) za 22 eura.. tuševi su vanjski i unutarnji, imaju svoje mjesto za roštiljanje di te čekaju njihovi volonteri/zaposlenici koji ujutro pale roštilj i održavaju vatru, na tebi je samo da doneseš svoje meso, znači svaki dan roštilj za 3,4 eura. Wc-ei su nekakvi napredni Toi-Toi u kojima možeš pustiti vodu te čim izađeš van, netko ga ulazi počistiti.
U petak je bio službeni dan otvorenja festivala te sam se zaputio tamo s ljudima koji su putovali preko iste agencije kao i ja. I onda kad prvi put vidiš zapravo kako to sve izgleda, shvatiš zašto dolaze ljudi sa svih krajeva svijeta. Jednostavno moraš si napraviti plan što češ obići koji dan, koje dj-eve češ popratiti i di, jer je festival tako velik da ne stigneš sve proći u jednom danu. Main stage uživo izgleda kao u snovima, i na njemu nastupaju najpoznatiji izvođači. Al na ostalim pozornicama tek vidiš koliko je zapravo taj festival razvijen i zašto je najbolji na svijetu.Po cijelom festivalu hodaju animatori, zabavljaju ljude, o hrani i restoranima da ne pričam.
Od kineske hrane do indijskog curry-a, stvarno se sve može naći tamo. Prvi dan je bio toplinski val te su organizatori dijelili kišobrane da se ljudi štite od sunca, po cijelom festivalu su postavili vodene topove i prskalice da bi ljudima olakšali prebivanje na festivalu. O ljudima koje sam tamo upoznao bi mogao pričati 10 dana, al jedna stvar me fascinirala.. 90 posto njih s kojima sam pričao su mi rekli da im je ovo već 3,4 put na Tomorrowlandu jer jednostavno za to se živi. I bili su upravu, jer jednostavno tamo nema potrebe imati security i biti na oprezu zato što je to mjesto napucano sa toliko dobre energije, ljudi i zabave. Najveća razlika između ULTR i TMLA što se tiče atmosfere je to da je na ultri dosta sponzorskih poklonjenih karata i ljudi su se jednostavno došli pokazati, slikati za neku društvenu mrežu. A na TMLU se stvarno vidi da je svaki od tih ljudi dao svojih 300 eura iz džepa i došao se zabaviti i uživati u tome.
Pričao sam s njihovim volonterima i oni mi kažu da im nije problem cijeli dan volontirati i raditi na suncu jer kada završe s poslom imaju dozvolu ostati do kraja te večeri na festivalu. Tema festivala 2018 godine je bila „a story of planaxis“. Kada dođeš navečer na main stage ,vidiš kako su u pozornici ugrađene fontane, plesačice su obučene u kostime meduza, školjki, shvatiš da se kod svakog novog izvođača mijenja izgled glavne pozornice, jednostavno u tom trenutku si pomisliš da ne bi nigdje drugdje htio biti osim tu di stojiš, i zamisliš si koliko zapravo osoba bi dalo sve da je na tvojem mjestu. U 5 dana festivala sam potrošio točno 3oo eura, s tim da sam 1oo eura potrošio na uspomene za doma, i nisam odlučio vratiti punjač i uzet si 15 eura natrag, nego sam ga spremio za uspomenu.
Dosta ljudi ima krivu percepciju što se tiče tih festivala, misle da je to leglo droge, da muzika krešti i samo udara, al ja bi im svima preporučio da dožive Tomorrowland jednom u životu i shvate kako je to zapravo zemlja snova što se tiče pozitivne energije i psihičkog odmora od svega.
TML je stvarno ono za što se predstavlja. „live today, love tomorrow, unite forever“
Ukoliko imate pitanja o bilo čemu što vas zanima u vezi festivala slobodno se javite.
IG@kknez1
Aftermovie od mojih snimaka, lose je video primio zvuk u nekim djelovima pa zanemarite! 🙂
