Tomica Kristić je nakon 3 godine i 8 mjeseci završio svoje putovanje u Međuzemlje – Autostopom od Hrvatske do Novog Zelanda – “Big respect Tomica”

Bio jednom jedan dečko, mirne naravi, tih i nevidljiv, skroman i neprimjetljiv. Neiskusan.
Imao je jedan san, veliki je to bio san, ali bojao se sanjati. Kada bi utonuo u isti, svaki puta bi se probudio. Svjesno. I namjerno. Izbjegavao ga je, a opet osjećao da je san jedini način da se odmakne od jave u kojoj se nije uklapao. Imao je on jednu manu, prikrivenu manu, nevidljivu na oko, a opet preizraženu. Bio je prikriveni putoholičar! U sebi je osjećao da voli putovati, ali nikada to nije učinio. Krila su mu bila još mala i zakržljala, nemoguća da ih raširi, a kamoli da poleti. Tu i tamo bi se zaletio s malene litice, pokušao da poleti zrakom, ali ubrzo bi pao, na čvrstu ravnu zemlju, te nestao u njoj, neprimjetno. 
Tada je došao dan kada je odlučio, kada je donio svoju do tada najveću odluku, životnu odluku, odluku koja će mu promijeniti život.

– Idem ja na Put. Na veliko i dugo putovanje – rekao je on sam sebi.
Indija mu je oduvijek bilo mjesto gdje bi želio ići, ali zemlja je to koja nije tako daleko od njega.
– Ako ćeš već dati otkaz, i promijeniti dosadašnji način života, onda putovanje mora biti posebno, dugo, i veliko. Indija ti onda i nije najbolja opcija da završiš putovanje tamo. Prekratak je to put, i prejednostavan. Ako ostavljaš sve iza sebe, roditelje, posao, curu, prijatelje…onda moraš putovati što duže, što dalje, što više. San ti mora biti velik, moraš se usuditi sanjati više!

Razmišljao je on i razmišljao, kojim putem da krene, kamo da ode, u koji dio svijeta da se uputi.
– Idem najdalje što mogu! Idem na drugi kraj svijeta! Idem na Novi Zeland! I to autostopom !! – rekao je on. 
Putovanje si je odmah nazvao Putovanje u Međuzemlje, i par mjeseci kasnije došao je taj dan, dan kada je potrgao i posljednja dva okova lanca što su mu bili oko zglobova nogu, i držali ga na zemlji prizemljenog, zarobljenog u ovom sistemu, nemoguće da poleti, i krenuo je u svijet, u slobodu, da raširi ta svoja mala krila, i poleti nebom. Putovanje je tog dana konačno započelo, razvijalo se ono lagano, s njime se razvijao i dečko, rasli su zajedno, letjeli nebom zajedno, iz dana u dan, iz noći u noć. Bili su nerazdvojni. 
.
.
Taj dečko sam ja. Narav mi je i dalje mirna, ali nevidljiv više nisam. Skroman i dalje jesam, ali neprimjetan nisam. Krila mi nisu više mala i zakržljala, već velika i raširena, visoko na nebu gdje hvataju vjetar slobode, a ja sjedim na njima i gledam prema dolje, u ljepotu Majke Zemlje, u ljude i njihove kulture, u različite običaje, njihove religije, u njihovu tišinu i buku, u njihovu ljubav i mržnju. Letim visoko na nebu gdje gledam ljepotu ovoga svijeta.
Ali danas…danas je dan kada silazim, dolje na zemlju, da pospremim svoja krila koja više nikada neću moći izgubiti, već se uvijek biti uz mene, spremna da ih otvorim kada ću opet to željeti.

Danas je dan kada završavam svoje 3 godine i 8 mjeseci dugo putovanje.
Putovanje u kojemu sam prošao oko 40 000 km autostopom, i to kroz 3 kontinenta i 24 države.
Putovanje u kojemu sam prepješačio 1500 km u dva i pol mjeseca.
Putovanje u kojem sam vidio vulkane, visoke planine, divlje rijeke, mora, oceane, rajske otoke, velike špilje, čokoladna brda, pustinje, i džungle.
Putovanje u kojemu sam vidio životinje koje nikada prije nisam vidio.
Putovanje u kojemu sam upoznao na tisuće ljudi, te sklopio na stotine novih prijateljstva.
Putovanje na koje sam krenuo samo s 1500 eura, i završio ga s istom svotom na računu.
Putovanje koje me naučilo živjeti punim plućima.
Putovanje koje mi je donijelo ljubav života.
Putovanje koje me je naučilo da granice u svijetu ne postoje, već samo one u ljudskom umu.
Putovanje koje mi je donijelo vrijedno i dragocjeno životno iskustvo. 
.
.
Sve ovo ne bi bilo moguće bez vas. Bez vas bio bih i dalje neprimjetan, nevidljiv i nečujan. Vi ste mi s komentarima i lajkovima davali ogromnu podršku, samopouzdanje, vjetar u leđa, ma vjetar u krila da preletim sve ovo što sam preletio. 
Zato, sve ovo posvećujem vama, dragi moji ljudi. 
I hvala vam na tome ? ?

A sada, službeno objavljujem da je Putovanje u Međuzemlje – završilo !!

Sve putopise s putovanja od Hrvatske do Novog Zelanda možete pročitati —> OVDJE