Live. Love. Travel. – kaže Tin Borovčak. Tin je mlad dečko koji je polako krenuo u svijet putovanja. Ove godine je biciklirao po Europi a iduće planira volontirati u Africi, pa upoznajmo Tina.

Tko je Tin?

Tin: Jedan prosječan dečko iz susjedstva, rođen 07.04.1991. Odrastao i živim u Zlataru, trenutno student III. godine geologije, PMF. U vrijeme kad ne radim/studiram  volim napisati pokoju riječ, slovo ili pročitati koji putopis, sanjar – kažu. Trenutno se počeo zanimati za fotografiju, ipak,  fotografija govori više od tisuću riječi.

Koji je smisao putovanja za tebe?

Tin: Do nedavno izludirati se, stavit još koji grad na kartu „bio sam“ dokle mi Put nije pokazao svoje pravo značenje. U kilometrima, ljudima pronalazim sebe, ono svoje Ja koje ljudi toliko zametnu u monotoniji života i pravilima društva. Malom promjenom sebe uistinu možemo mjenjati svijet.

Kako je izgledalo tvoje prvo putovanje?

Tin: Tipično teenagersko puštanje sa lanca, Češka (maturalac). Vjerujem da svatko tko je bio na maturalcu zna o čemu pričam.

Koje zemlje si do sada prošao?

Tin: Sloveniju, Italiju, Austriju, Njemačku, Češku, Litvu, Slovačku, Mađarsku.

Reci nam nešto o svom putovanju biciklom!

Tin: Sve je krenulo sasvim slučajno, spontano. Nabasao sam na kartu Europe i zainteresiralo me koliko su Beč i Bratislava ustvari blizu. U to vrijeme saznao sam i za Hrvoje Jurića koji se spremao biciklom po Europi te se je rodila ideja, zašto ne biciklom?! Taman sam imao dva slobodna tjedna između završetka posla i putovanja u Njemačku, tako da je odluka polaska pala na polovicu srpnja.

U kombinaciji polaska našlo se nas troje, Iva, Nikola i ja. Kao što to uvijek biva planovi se izjalove tako da je Nikola odustao. Nije bilo niti na kraj pameti da sve to propadne tako da ostatak ekipe kreće na putovanje koje će im izmjeniti poglede na sebe, a samim time i okolinu. Niti jedan plan ne opstaje tokom Puta, Put diktira svoj tempo kao što je dokazao odustajanjem Ive u Beču iz fizičkih razloga. Ostajem sam. Zagreb, Lendava, Koszeg, Beč, Bratislava, Budimpešta, Keszthely, Lendava, Zlatar, iako zvuči mnogo i naporno svaki kilometar za mene je bio zadovoljstvo, sreća i shvaćanje tko sam Ja!

Jesi li se fizički pripremao za taj put biciklom?

Tin: Same fizičke pripreme radi puta nije bilo ali aktivno sam se bavio trčanjem i triatlonom duže vrijeme tako da sam bio spreman.

Kakve ljude si sretao putem?

Tin: Ljude koji su mi pokazali što znači živjeti, pomoći, pokloniti nekome osmijeh. Ljude koji su me naučili da se borim za sebe, obranim. Ljude koji su mi utjerali strah u kosti, ljude koje poštujem.

Jel ljepše putovati sam ili u društvu?

Tin: Kao što je Hemingway napisao : „Nijedan čovjek nije otok.“ Mi smo bića društva, no ponekad je čovjeku potrebna samoća jer tada nauči najviše o sebi. Putovanje je ljepše kad je dublje, izraženije nego suhoparno hodanje i naslikavanje krajolika već uzetih duša. Treba stati i udahnuti novo pa da se mene pita uvijek bih odabrao bicikl.

Kakve zemlje te privlače?

Tin: Zemlje različitosti i kontrasta, ponajviše zemlje Afrike i Indije. Nema tih zemalja u koje ne bih želio jednoga dana zakoračiti. Svi smo posebni, svatko na svoj način. Mi pripadamo svijetu, a ne svijet nama.

Slijedeće godine planiraš volontirati u Africi, kako je došlo do te ideje?

Tin: Pri povratku ostao sam tri dana na našoj obali sa prijateljima gdje sam upoznao čudo od djeteta. Naučio me stvarima koje niti sam nisam znao da znam, otvorio mi je nove vidike. Iako sam već prije odlučio otploviti na neke druge obale izabrao sam Afriku. Opet ono kopkanje, čemu samo putovati, taj Put može biti nešto više od pomoći samome sebi. Stvari koje sam naučio u ona tri dana dale su mi do znanja što trebam učiniti. Odlučio sam volontirati, pomoći koliko mogu da i oni znaju da nisu sami!

Kako dugo planiraš ostati?

Tin: Oko 2 mjeseca, sve ovisi o razvoju ispita na faksu.

Da li si već odredio kamo ćeš ići i na koji način ćeš im pomagati?

Tin: U planu je sigurno Kenija, Mali dom. Trenutno pohađam tečajeve fotografije nebi li što efikasnije završio svoj plan pomoći pri svojem povratku.

Gdje se vidiš za 10 godina?

Tin: Nigdje, živim za Trenutak kojega će Put odrediti.

Što misliš o hrvatskom turizmu?   

Tin: Ne volim politiku i tešku filozofiju ali mislim da možemo puno više, efikasnije i bolje..

 Što bi savjetovao svima onima koji žele putovati a nikako da krenu?

Tin: Nema te granice koja nije slomljiva, ponekad se treba nositi sa posljedicama ali zadovoljstvo što ste barem probali nego samo maštali je veće od svega što možete zamisliti! Ponekad je potrebno izaći iz kutije pravila i odgoja društva koji nam se nameće iz dana u dan. Live. Love. Travel.