Filip Eterović, mnogima poznatiji pod svojim DJ imenom Phillipe, veliki je zaljubljenik u glazbu. Jedan je od osnivača CFSN crewa, kao i organizator Illectricity festivala koji se upravo odvija u svom davanaestom izdanju. Osim glazbe, poseban interes pokazuje prema zdravoj prehrani (FRüHSTüCK eventi diljem Zagreba), smoothijima i urbanoj kulturi zbog čega je dio Buzz Crew kolektiva. Uskoro sa svojim prijateljem itchem slavi pet godina njihovog zajedničkog PHILLITCHEVANJE projekta. Osim što vrti po Hrvatskoj i regiji, na njega možete naletjeti i po mnogim dijelovima Europe, a upravo njegov putopis iz Tbilisia imate priliku pročitati u nastavku.
Niti prvi niti zadnji put da čujemo kako se određena scena u nekom gradu uspoređuje s berlinskom. Berlin je postao mjerilo kvalitete i kao takav me zanima identično kao i neke druge, manje i ne toliko poznate destinacije za koje možda niste ni čuli. Priča ide ovim tokom. Krajem ljeta obećao sam svojoj najboljoj prijateljici Dorji da ću je voditi na putovanje. Već više od godinu dana želim ići u Gruziju i svi koji me znaju morali su slušati moje monologe o Gruziji, kako je divna i zašto baš tamo putovati. Kako ništa o toj zemlji nisu znali, samo su slijezali ramenima i u čudu me promatrali. Jedino me Dorja pozorno slušala i na kraju rekla: ‘’Idem ja s tobom, nisi ti tako blesav.’’
No, prije početka puta svratio sam do Buzza. Nike Flyknit koje već imam nekoliko mjeseci odličan su mi suputnik jer zauzimaju vrlo malo prostora u prtljazi. No, za slučaj kišnih i hladnijih dana odabrao sam apsolutnog favorita ove zime – Nike Lunar Force 1 Duckboot. Zaljubio sam se u njih na prvi pogled pošto su stvarno prekrasne, a nisam nikad imao šuze koje toliko dobro podnose kišu, a vjerojatno i druge vremenske nepogode. Isprobam prvim snijegom pa javim 🙂
Krenuli smo iz Zagreba preko Budimpešte za Gruziju. Dolaskom U Tbilisi bili smo vrlo iznenađeni. Grad od milijun i pol stanovnika, ima superbrzi metro koji košta smješnih 20 centi. Gruzijci su nevjerojatno gostoljubivi, topli i pošteni, a grad nas je oduševio svojom ljepotom, pogotovo kad padne mrak i kada ga osvjetle u tisuću boja.
Glavni razlog zašto smo željeli posjetiti Gruziju je upravo taj što se nalazi između sjevera, juga, istoka i zapada i ima zanimljiv i još nikad viđen miks kultura. Uz fantastičnu hranu, nikad bolje i jeftinije vino te svjetski poznati gruzijski konjak, sam grad je toliko zanimljiv da smo čak i šesti dan boravka otkrivali neke nove dijelove grada za koje nismo imali pojma da uopće postoje. Arhitektura je spektakularna, nova i stara, a grad je prepun prekrasnih parkova. U samom centru postoji kanjon koji završava sa slapom.
Ono što nas je možda i najviše oduševilo je clubbing. U četvrtak smo posjetili Art Cafe HOME, manji klub u starom dijelu grada. Klub se smješten u kući na dva ili tri kata, prekrasnim terasama te rooftopom okićenim s tisuću lampica u boji i pogledom koji se proteže preko cijelog Tbilisija. Klub u sredini ima prekrasan atrij i artistički je uređen, a zapravo podsjeća na galeriju. Tek pred kraj slučajno smo naišli na vrata koja vode u drugi klub. DJ koje je nastupao imao je izvrsnu selekciju. Miksao je vrlo plesni house s jakim utjecajem soula, jazza, podosta eklektično i offbeatasto. Iznenađujuće dobro!
Svaki dan smo radili plan za navečer kako nam ništa ne bi promaklo. Nevjerojatno je da i tamo klubovi rade do podneva pa i duže. Petak je tada pokucao na vrata i pozvao nas u život. Prva postaja bila je mali open air bar uz neku tvrđavu. Nismo znali što nas očekuje. Dolaskom smo spazili DJ-a koji pušta dosta dobru glazbu i pedesetak ljudi koji plešu. Oko ponoći party je još uvijek trajao. Premda je sve bilo na otvorenom, posebno me iznenadilo da nikoga od susjeda ne smeta.
Nakon Walla otišli smo do Cafe-Gallery & Didi Gallery, veća kuća uz glavnu cestu koja je cijela pretvorena u klubove. Opet smo naišli na dva kata i dvije različiti glazbe. No, željeli smo posjetiti njihove glavne klubove pa smo se uputili dalje. Prvi na listi bio je Khidi, novootvoreni klub smješten unutar velikog mosta. Kristalno čisti Funktion-One razglas, genijalan light, odlična glazba. Čini mi se da klub prima do 2.000 ljudi, a ima i dva floora, jedan s technom, drugi s housom. Nakon Khidija uputili smo se za Mitkvarze. Podij je smješten u velikoj sobi s ogrominim prozorima koji gledaju na rijeku. Nakon dva sata plesa odlučili smo da idemo lagano doma i tek tada slučajno otkrili da postoji još jedna soba u kojoj je glazba bila još bolja. Mladić za pultom izvodio je svoju glazbu, vrlo plesnu mješavinu jukea, dnb-a i IDM-a.
Drugu noć vikenda, u subotu, slučajno smo otkrili tek obnovljenu ulicu koja vrvi mladima, novim barovima i predivnim galerijama. Osim toga, naišli smo na ni manje ni više već četiri stagea s glazbom, tri s elektroničkom, dva house i jedan s dubstepom stage, a četvrti s bendovima. Istraživši svaki pedalj ove genijalne ulice, uputili smo se u bar s velikim vrtom. DJ je puštao dobru glazbu, a svi su ponovno plesali. Piće je bilo izrazito jeftino, a otkrili su nam i svoje tradicionalno piće koje “samo oni” proizvode, a zove se Chacha. Naknadno smo otkrili da je to zapravo obična rakija. Malo smo degustirali i bila je izvrsna.
Posljednji klub koji smo posjetili bio je Bassiani, njihov možda najbolji i napoznatiji underground klub. Klub stvarno je spaktakularan, a razglas i light ponovno nadmašuju bilo koji naš klub. Glazba je bila jako dobra, ali smo otkrili čudne, labirintaste prolaze i zalegli se u preugodne strunjače i zaspali. Bilo je već dosta kasno, tako da smo se lagano uputili doma.
Putovali smo nakon Tbilisija i Gruzije po Grčkoj i Italiji i bilo nam je lijepo, ali Gruzija nam je osvojila srce. Siguran sam da je Tbilisi u ovom trenutku jedan od najuzbudljivijih gradova, ne samo radi scene, već radi svoje ljepote, hrane i ljudi velikog srca.
Do sljedećeg posta,
Filip
