Zbog velikog raspona jela kao i zbog raznolikosti i svježine namirnica, tajlandska se kuhinja  i općenito smatra jednom od najboljih svjetskih kuhinja.

Tajlanđani vole jesti i nije neuobičajeno jesti 6-7 puta na dan. Gdje god ima ljudi, ima i restorana i hrpa uličnih štandova s hranom. Neka od najboljih i cijenom najpristupačnijih jela naći ćete upravo na  brojnim uličnim štandovima.

 

Budući da štandova ima stvarno puno, a vrućine su vrlo velike i mirisi raznovrsni (ne nužno ugodni :D), najsigurnija metoda procjene je procjenjivanje broja gostiju. Ako mnogobrojni mještani sjede za jednostavnim plastičnim stolovima kakve ima većina štandova, velika je vjerojatnost da je hrana dobra 🙂

Tajlandska kuhinja ističe se širom svijeta ponajviše zbog svojih aromatičnih i pikantnih svojstava. Iako se mogu uočiti utjecaji iz Kine i Indije (po hrani brzo prženoj u woku i pripremanju currya), tajlandskom inventivnošću je stvoren vrtoglav raspon jela jedinstvenih za ovu zemlju.
Kao i kod ostalih zemalja jugoistočne Azije, i tajlandska se prehrana temelji na riži i rezancima. Najpopularnija je vrsta riže khao hom mali dugog zrna ili mirisna jasmin riža, koja se obično kuha na pari. Također se puno, osobito na sjeveru, jede i ljepljiva riža, koja se jede prstima, zarola u loptice i umače u umake. Na primjer, jedno od najpoznatijih tajlandskih deserata je upravo “sticky rice with mango”, tj. ljepljiva riža s mangom.

Rezanci, koje najčešće rade od riže, pšenice i jaja ili mungo graha, obično se poslužuju prženi ili u juhi. Najpoznatije tajlandsko jelo s rižinim rezancima je pad thai, neodoljiva mješavina rezanaca prženih sa svježim kozicama ili piletinom, jajem, tofuom i sojinim klicama. Zanimljivo je da je pad thai zapravo popularniji kod stranaca nego kod samih Tajlanđanina koji ga rijetko jedu.

Sva tajlandska jela odražavaju ravnotežu između “četiriju okusa” – slatko, kiselo, slano i ljuto, premda ravnoteža varira od jela do jela. Iako se tajlandska kuhinja smatra “liberalnom” zbog izdašne upotrebe čilija, također postoji velik izbor blaže začinjenih jela u kojima se koriste aromatska bilja i začini poput galangala (tzv. plavi đumbir), limunske trave, listića i korekaffir limete, tajlandskog slatkog bosiljka i korijandra, kako bi se pojačala aroma i okus.

Restorani su im obično vrlo lijepo uređeni i u turističkim ulicama su doslovno nagurani jedni do drugih 🙂 Izbor je stvarno golem.

Osim obilaženja lokalnih restorana gdje sam zbilja uživala u jeftinoj, a preukusnoj hrani punoj morskih plodova, svježih začina i povrća, iskustvo u kojemu sam posebno uživala bila je tajlandska školica kuhanja, jedan od izleta koje sam uplatila u Chiang Maiju. Školica u kojoj sam ja bila zove se Asia Scenic Cooking School i definitvno je mogu preporučiti. Za smiješnu cijenu od 700 bahta (oko 150 kn) pripremili smo 5 tajlandskih jela po našem izboru, i još na kraju to sve i pojeli! 🙂

Školica je odlično koncipirana, imaju i svoj vrt pun začina te vam sve one specifične i najpoznatije začine pokažu iz prve ruke, kao npr. galangal uzgojen u njihovom vrtu, limunsku travu, korijander, te tajlandski slatki bosiljak i kaffir limetu.

Jeste li znali da na Tajlandu postoje čak tri vrste bosiljka? Najviše se koristi tajlandski slatki bosiljak, koji je sličan našem europskom bosiljku. Osim njega postoje još i ljuti (hot basil) i limunski (lemon basil) bosiljak.

Nakon divljenja obilju njihovih začina, odveli su nas na lokalnu tržnicu, gdje nas je simpatična “vodička” upoznala i s raznim vrstama tofua, povrća, riže,… Malo je reći da šetajući njihovom raznolikom tržnicom, mnogo stvari ni ja sama, koja sam mislila da se prilično kužim u tajlandsku kuhinju, nisam prepoznala. Jeste li tako na primjer znali da je tajlandski patlidžan potpuno drugačiji od našeg? Nije ni ljubičast ni velik, nego izgleda poput malo većih cherry rajčica zelene boje, i ima puno više koštica od našeg patlidžana.

              

Bananice su uglavnom u mini izdanju. Egzotično voće je prekrasnog mirisa i okusa, potpuno drugačija priča od voća koje možete naći u našim supermarketima… Naš mango npr. nije ni sluga njihovom! Logično, budući da su stvarno blagoslovljeni hrpom egzotičnih plodova koji savršeno uspijevaju u njihovoj klimi.

Kokos tako isto možete naći na svakom koraku, pred vama ga otvore i taj čas se možete poslužiti svježim kokosovim sokom. Predivno, a za kupnju voća i povrća morat ćete izdvojiti puno manje novaca nego kod nas. No, da se vratimo školici.

Nakon obilaska čarobne tržnice pune novih mirisa, boja i oblika, vratili smo se u školicu gdje je svatko pripremao svoja jela.

Mogli smo birati između stir-fry jela, juhe, salate, deserta i currya, a svatko je morao raditi i poznate spring rollse. Ja sam se odlučila za odličnu piletinu s cashew oraščićima (u kojoj sam se “davila” na Tajlandu), juhu od bambusovog mlijeka i piletine, te vrlo specifinu vrstu currya, massaman curry.

To je vrsta currya za čiju se curry pastu koristi stvarno more začina, kao što su: sušeni čili, sjemenke kardamoma, korijandera, štapići cimeta, kumin, zvjezdasti anis. Svi ti začini se prvo na suho prže u woku da bi im se još više pojačala aroma, te im se dodaju svježi začini kao što su češnjak, limunska trava, galangal, tamarind, ljutika, itd. Sve se to dugo mora lupati u mužaru, a rezultat je jedan strašno aromatičan i pikantan curry, na čiji okus se treba malo priviknuti 😀

Ono što me je totalno oduševilo su proljetne rolice (spring rolls), vrlo popularno azijsko jelo. Radi se od hrskavo prženom, tankom tijestu smotanom u roladicu, s ukusnim nadjevom od tanko rezanog povrća kao što su mrkva i sojine klice, tofua, tajlandskog vlasca, češnjaka i piletine po želji.

Osim rolica, ono što mi se jako svidjelo je pržena piletina s cashew oraščićima, sušenim čilijem, lukom, baby kukuruzom, specifičnim tajlandskim gljivama (ear mushrooms) i mladim lukom, posluženo uz rižu. Savršeno!

Za vrijeme svog boravka u Bangkoku, posjetila sam i plutajuću tržnicu u sklopu jednodnevnog izleta. Plutajuća tržnica ili tržnica na vodi Damneon Saduak je, poput mnogobrojnih tržnica na vodi u blizini Bangkoka, danas organizirana gotovo isključivo za turiste.

Radi se o labirintu uskih kanala po kojima se vozite na uskim drvenim čamčićima i razgledavate što se nudi uz kanal i na susjednim brodićima. Na malim drvenim barkama veslaju uglavnom žene trgovkinje od kojih neke nose tradicionalne plave farmerske košujle mo hom i stožaste slamnate šešire. Svježa roba poput povrća, voća i začina dolazi izravno s farmi, a zbog turista se na nekim barkama prodaju i slamnati šeširi i osvježavajuća pića, kao i voće.

Mnoge druge stvari, kao što je tekstil, mogu se naći na kopnenom dijelu tržnice, obično i malo povoljnije. Ono što me ovdje osobito očaralo, su mnoge vrste povrća, voća i začina. Na barci sam si tako kupila jedan svježi kokos u čijem soku sam uživala za vrijeme vožnje, milina…

Još jedno kulinarsko iskustvo bila je i takozvana “Khantoke dinner”, na koju sam išla u Chiang Maiju.

Radi se o tradicionalnom načinu objedovanja u sjevernom Tajlandu, večeri uz mnogo hrane i tradicionalne tajlandske plesove, te plesove i običaje tajlandskih plemena. Gosti sjede na povišenim sjedalicama oko kružnog stola, a jelovnik uključuje razna sjeverna jela kao što sunam phrik num (vrlo pikantan umak), kap mu (hrskavo pržena svinjska kožica) i kaeng kai(kari od piletine i povrća), koja se serviraju s ljepljivom rižom i uz lokalno pivo najčešće.

• Kupovanje hrane jedan je od najjeftinijih aspekata boravka u Tajlandu. No, cijena alkoholnih pića često može biti i veća od same cijene jela.
• Rijetko se možete cijenkati za hranu na npr. uličnim štandovima, što je možda malo iznenađujuće u zemlji gdje je cjenkanje omiljeni dio kupovanja.
• Tajlanđani jedu malo, ali često, ponekad i do 6-7 puta dnevno. Tajlandska je filozofija prehrane jednostavna – ako ste gladni, jedite. Ništa pritom ne smije stati na putu.
• Jedenje je za Tajlanđane jednostavna ugoda i ne obuhvaća složene rituale i kodekse ponašanja, iako bi bilo poželjno da turisti znaju par pravila. Tajlanđani uglavnom jedu koristeći žlicu i vilicu. Vilicu drže u lijevoj ruci, a žlicu u desnoj i vilica se koristi samo za guranje hrane na žlicu – jedenje izravno s vilice smatra se nepristojnim. Štapićima jedu uglavnom jela s tjesteninom i rezancima.
• Budući da se gotovo sva hrane reže i servira u komadićima, noževi su nerijetko nepotrebni.
• Izuzetak od pravila je ljepljiva riža, koja bi se trebala jesti pažljivo prstima.

          

• Hrana se u Tajlandu općenito poslužuju za sve zajedno, u nizu većih zdjela. Samo se male zdjelice s rižom poslužuju posebno. Riža se tradicionalno prva poslužuje, a zatim se žlicom vadi određeno jelo iz zajedničke i stavlja povrh riže.
• Davanje napojnica nekoć je bila nepoznanica, no sve je popularnije otkad su se Tajlanđani navikli na tu zapadnjačku tradiciju. No, ne morate se voditi principom postotka – 10 % od 50-100 bahta možda bi bilo prikladno, no 10% od cijene skupog jela bi bilo previše (tako bar kaže moj knjiga-vodič za Tajland 🙂

Nikolina Dianežević