Ispijanje piva među Tajlanđanima je popularno jednako kao i u Europi, a ponose se svojim domaćim markama koje su se probile i izvan granica Kraljevine. No, način na koji ga konzumiraju ipak je iznenađenje za svakog turista…

Piše: Štefek Tajlandski

Na stolu toranj od tri litre piva i velika kanta puna leda. Pitaš se koja je funkcija te smrznute vodice i onda ti konobar na tvoje iznenađenje napuni čašu ledom do samog vrha pa u nju ulije pivo koje u takvoj kombinaciji definitivno izgubi dobar dio svog originalnog okusa.

Kad se već pomiriš s tim čudnim običajem i poželiš lagano pijuckati svojim tempom, shvatiš da konobar vreba i samo čeka da otpiješ par gutljaja, da ti otme čašu i napuni do vrha. Niti u jednom trenutku ne dopušta da bude poluprazna i praktički te tjera da ločeš što brže. Promatraš domaće goste i nitko se ne buni pa i sam prihvatiš lokalne običaje. “Može još jedna?”, pita te uslužni djelatnik birtije sa smiješkom na licu. Prihvaćaš prijedlog, u nadi da to neće biti ona jedna previše.

Konzumiranje piva među Tajlanđanima možda je popularno kao i u našim dijelovima svijeta, ali ipak izgleda malo drukčije. Oni ne podnose mlako pivo i zato u njega redovito guraju led i nikako im nije jasno zašto mi u Europi to nikad ne radimo. Tornjevi s višelitarskim pivskim porcijama zbog toga iznutra imaju ubačenu santu leda, tek toliko da ne možeš izbjeći razvodnjavanje čak i ako odbiješ ponuđeni led na stolu.

Razlog bi mogao biti upravo najpopularnije pivo Chang koje proizvodi najveća tajlandska pivovara ThaiBev, a postalo je svjetski poznato kao glavni sponzor na dresovima engleskog Evertona prije par sezona.

Također domaći tvrde da upravo Chang donosi brutalni mamurluk i da je jedina šansa izbjeći ga gurajući u svoju čašu hrpu leda. Spominje se čak i impotencija nakon određene litraže, ali tako je zapravo sa svakim pivom.

Chang inače u prijevodu znači “slon” i okus mu je gorkast te malo previše podsjeća na neke naše pive, ali svakako je pogodan za one koji žele osjetiti efekt pića koje konzumiraju.

Zanimljivo, na Tajlandu sve najjače marke piva imaju nazive po životinjama. Tu je i lager Leo iliti “leopard”, nešto jeftiniji i blaži od Changa kojeg proizvodi Boon Rawd pivovara, najstarija u zemlji. Proizvodi ona također i nešto skuplje pivo Singha iliti “lav” i to još od 1933. godine te ga plasira u inozemstvo. Oba piva imaju 5% alkohola u sebi i pitkija su od zloglasnog Changa te otprilike jednako popularna, ovisno o imovinskom statusu konzumenata.

Na tržištu je i sjajno pivo San Miguel koje Filipinci proizvode još od 1890. godine, a osim dobre prodaje na Tajlandu, dominira i na tržištu u Hong Kongu te se probilo sve do Španjolske. Verzija zvana San Mig Light iznimno je popularna među tajlandskim curkama koje naglašavaju da se uz ovaj blijedo žuti nektar koji na prvi pogled podsjeća na Coronu uopće ne debljaju napijajući se, za razliku od konzumacije Changa, Singhe i ostalih lokalnih piva.

Vjerojatno zbog svog životinjskog imena Tajlanđani su prihvatili i najstarije singapursko pivo Tiger koje je Heineken 1989. kupio i prisvojio. Zanimljivo, toliko je zbunjujuća situacija po pitanju pivskih brendova da u nekim noćnim klubovima kad naručiš Leo konobar ti donese “tigra”, a cura koju si odlučio počastiti poludi zbog toga.

Za razliku od susjednih zemalja poput Laosa, gdje je lokalno pivo Beerlao iznimno jeftino, na Tajlandu to nije slučaj. Cijene u svakoj malo boljoj birtiji idu prema 20 kuna po maloj 0.33 l flaši, dok su one veće od šest deci još skuplje. U disko klubovima je pak uobičajeno da pivo dođe 30 ili više kuna, čak i ako se radi o mjestu kojeg posjećuju isključivo lokalci. U turistički popularnim obalnim gradovima cijene su naravno veće, ali pivo ni duboko u unutrašnjosti nije jeftinije nego u Hrvatskoj.

Što se craft piva tiče, tajlandska vojna hunta idejom kućne pivske radinosti nije oduševljena i postoje brojne zapreke kako bi zaživjele takve pivovare. S druge strane, ima u svakom gradu i kafića s uvoznim pivama pa će turističke pivopije definitivno imati pristojan izbor ako posjete Kraljevinu, ali moraju znati da će ih njemačko pivo tamo doći ponekad i više od 60 kuna po čaši pa je možda bolje držati se popularne lokalne pivske petorke…