Nedavno mi je moja draga frizerka, onako usput u razgovoru spomenula da često ne vidimo stvari koji su nam pred očima. Tako je nekako i s mojim putovanjima po otocima Lijepe naše. Nekako uvijek računam da ljepote naših otoka stignem upoznavati. Iako je turneja po otocima niz godina u mom planu kretanja, napokon, ovo ljeto sam to odlučila promijeniti…… 

 

Rođena Šibenčanka nema i ne smije imati razlog da ne posjeti barem otočja šibenskog arhipelaga. Sigurno je da sam sentimentalna, no što više putuješ po svijetu više cijeniš i doživljavaš ljepote kraja iz kojeg si. Malo me i zaboli, kad vidim kako mi stranci ponekad olako izvuku novce iz novčanika, za trash show s fontanama, fotografiju s maskotom i slične gluposti, a mi u Hrvatskoj, čini mi se, i dalje, ne iskorištavamo maksimalno potencijale svoje zemlje. Doduše, još kao dijete posjetila sam većinu tih otoka, ali neki od njih, od tada do danas dobili su neke od prepoznatljivih simbola.

Jedan od tih otoka je Prvić na kojem je u rujnu 2012. otvoren memorijalni centar posvećen Faustu Vrančiću. Važnosti tog muzeja potvrđuje i nominacija Europskog muzejskog foruma za godišnju nagradu Europski muzej 2015. godine i to u kategoriji 42 muzeja. Nisam stručna, po pitanju muzeologije, ali sam bila u dovoljno muzeja diljem svijeta da mogu kompetentno reći da je nominacija zaslužena. Upravo je memorijalni centar Faustu bio razlog našeg posjeta otoku Prviću.

Prvić je otok u šibenskom arhipelagu, u blizini Vodica i Šibenika. Otok je od kopna, Srime konkretno, udaljen oko pola milje. Prvić se prostire na 2,37 km2.  Mi smo naš put prema Prviću započeli iz šibenske luke.

Kraj je srpnja, sezona je blizu vrhunca vidi se to i na gužvi na brodu, iako je radni dan. Cijena povratne karte za cirka 40 kuna (vrijeme polaska kao i cijene karata Jadrolinijih brodova provjerite na webu) opravdava želju za posjetu otocima šibenskog arhipelaga. Vožnja brodom iz Šibenika do otoka kroz kanal svetog Ante pruža nezaboravne slike i turistički neiskorištene potencijale poput filmskog seta za prvu noviju hrvatsku ratnu komediju „Kako je počeo rat na mom otoku“, tvrđavu svetog Nikole, šetnicu uz kanal svetog Ante, vidikovce i druge atrakcije.

Vidi se na brodu tko su domaći, a tko turisti. Mi domaći turisti, čim isplovljavamo iz luke vadimo fotoaparate slikamo Šibenik iz morske perspektive – zumiram nepresušan izvor inspiracije Dalmatinčevu katedralu Svetog Jakova, obnovljenu tvrđavu svetog Mihovila ponad grada. Šibenik iz morske perspektive, slika je koju nosim u glavi, ma gdje kud idem – to je onaj nezaboravni flash to back u rodni grad.

Prva stanica broda, za cirka dvadesetak minuta je otok Zlarin – otok koralja, kulture i Vesne Parun. Otok Zlarin najbliži je Šibeniku od svih otoka šibenskog arhipelaga. Uplovljavanjem u zlarinsku luku, shvatite što jednom malom otoku znači dolazak broda. Brod je njihov kamion za dostavu s kopna svega i svačega. Zlarin je otok bez automobila, ali to ne znači da na otoku nema prijevoznih sredstava, kojim im služe za prijevoz stvari od broda do doma – moj nećak bio je fasciniran tom scenom – posebno s mini golferskim autićima preuređenim u dostavna vozila. Nakon iskrcaja, nastavljamo dvadeseto minutnu vožnju do našeg odredišta Prvić Luke. Brod nastavlja dalje do Šepurine, pa konačno do Vodica.

Na Prviću su smještena dva tipična dalmatinska ribarska naselja: Prvić Luka i Prvić Šepurine. Na cijelom otoku živi 403 stanovnika, u Luci 164, u Šepurini 239. Broj stanovnika ljeti bitno poraste, zbog turizma. Pogled na Luku očarava na prvu – a iako je još relativno rano već ima kupača. Predah uzimamo uz kavu, prvu tog jutra. Umjesto kavom, pred polazak smo se razbudili s raspravom hoćemo ili nećemo ipak na Prvić. Srećom, da smo se odlučili za krenuti, a još više sreće imamo zbog činjenice da je u Šibeniku sve blizu, pa se i uz raspravu i bez kave ipak sve stiže. Kava uz nebeski mir, zvuk zrikavaca i pogled na more – zaboravi čovjek koliko mu malo za sreću treba. Iako, je jedva deset ujutro u pokretnu štand pekaru nismo stigli – zatvorila se –na sekundu sam se sjetim Zagreba – i djela puta do mog posla – u 200 metara 6 pekara, što me podsjeti i na prikupljeni višak kilograma. Višak kilograma brzo me vratio u zen poziciju – nužnosti uživanja u trenutku. Nakon predaha, započinjemo s razgledom memorijalnog centra ovog hrvatskog genija.

Ono što se veže uz Fausta Vrančića je izum Homo Volansa – letećeg čovjeka, ali Faust je izumio puno više od toga. Iako je živio u vrijeme kad je razvoj tehničke znanosti, kakvu danas poznajemo bio u razvitku, uspio je izraditi nacrte 56 uređaja koju uključuju inovacije primjerice za mlin na vodeni i vjetreni pogon, mostove i druge bitne inovacije. Sve te inovacije i izume objavio je u zbirci Machinae Novae čiju će 400. obljetnicu tiskanja muzej obilježiti s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti te Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom.

Zanimljivo je da je muzejske eksponte izradio lokalac s otoka doktor Vladimir Lučev, inače idejni začetnik dostojnog obilježavanja i Faustove slave na otoku. Muzej je pod ingerencijom grada Vodica, budući je otok Prvić pod teritorijalno i upravno spada pod isti. Pri našemu posjetu, oduševila nas je voditeljica muzeja koja je sa nama velikodušno podjelila svoje znanje, o ovom genijalcu, te nam time bitno približila njegove svjetske dosege koji su iako nije za pohvalu isparile barem iz moje glave. Osim tehničkih izuma Faust je autor prvog hrvatskog rječnika – riječ je o petojezičnom rječniku – Rječnik pet najplementijih jezika Europe. Osim muzejskog djela na krovu se može uživati u mediteranskom vrtu s replikama nekih od Faustovih izuma – prepoznatljivom letećem čovjeku, mlinu za masline i visećem mostu.

Faust je rođeni Šibenčanin koji i u trenucima svoje najveće slave i uspjeha nije zaboravio svoje podrijetlo potpisujući se kao Fausto Verancio Siceno, dakle Faust Vrančić Šibenčanin. Umro je u Veneciji 1617. godine, no u oporuci je naveo želju da bude pokopan u crkvi Svete Marije od Milosti u Prvić Luci, gdje je i danas njegov grob. Svoje djetinjstvo Faust je provodio  u ljetnikovcu obitelji smještenom u Prvić Šepurini.

Nakon razgleda, puni dojmova, ni mi neodoljevamo kratkom predahu, uz još jednu kavu. Šetnju nastavljamo do Prvić Šepurine drugog ribarskog mjestašca na otoku, udaljenom od Luke svega kilometara hoda cestom, a čije plaže i nebesko plavo more, mjestimice tirkizno  privlače na pogled, pa su rijetki ti koji mu mogu odoljeti.

Ne propustite, ukoliko ste u blizini posjetiti ovo hrvatsko čudo – vrijedi – riječ je o oazi mira na Mediteranu, centru otkrića i vječnom domu svjetskog čovjeka Fausta Vrančića – filozofa, poliglota, leksikografa, teologa, polihistora i vizionara! Nisam vam sve otkrila, baš iz razloga da i vi dođete na Prvić.

Mi smo puno toga naučili uživajući – i vi će te – vjerujte mi!

Ivona Bačelić Grgić