Barovi u kojima je zaposlenicama zadatak bez suzdržavanja zabavljati strane muškarce nezaobilazan su dio ponude turističkih tajlandskih gradova, a voljeli ili osuđivali žene koje rade u njima, vrijeme je da saznate sve što stoji iza nasmiješenih lica koja vas pozivaju da uđete i popijete pivo…

Fenomen barskih djevojaka jedna je od tajlandskih specifičnosti na koje se baš ne nailazi niti u većini susjednih zemalja, a kamoli dalje od jugoistoka Azije. Riječ je o stilu života koji izaziva različite reakcije među stanovnicima ove zemlje, a državni dušebrižnici koji nominalno promoviraju žensku čednost se prave da takvo nešto uopće ne postoji.

Za neke Tajlanđane ovaj posao je čestit kao i svaki drugi, dok su se pak pojedine obitelji spremne čak i odreći svojih kćeri ako saznaju da rade u nekom od pivskih barova (“beer bar”), kako se na engleskom jeziku definira ovaj tip uslužne djelatnosti. Prije donošenja ikakvih zaključaka, valja ipak prvo poslušati cijelu priču o njima…

Motiv za rad je obitelj

Osim u Chiang Maiju, barske djevojke u turističke gradove u pravilu dolaze raditi sa sjeveroistoka Tajlanda, iz siromašnih dijelova isanske regije, a motiv za rad sa stranim gostima im je uvijek isključivo briga za obitelj. Nekad je to uzdržavanje bolesnih i nemoćnih roditelja, ali češće se radi o djeci.

Gotovo je nemoguće naići na ženu koja radi na takvom mjestu da nema barem jedno dijete, a naiđe se i na djelatnice s dvoje ili čak troje djece. Iza njih su propali brakovi s domaćim muškarcima koji su ih razočarali svojom nemogućnošću da se brinu za obitelj, a nekad i alkoholizmom te ružnim odnošenjem prema supruzi i potomcima. Za njih je rad u baru novi početak, u tome vide priliku da zarade za hranu i donesu blagostanje svojim najmilijima, kad im već školsko i fakultetsko obrazovanje nikad nije bilo dostupno. Nemaju više ljubavnih iluzija, a ono što traže su tek poštovanje i financijska sigurnost.

Najčešće se radi o ženama u tridesetima i četrdesetima, definitivno nisu najljepše Tajlanđanke na koje ćete naići, iako ima slatkih. Kad se pojave među njima neke mlađe ili privlačnije, za čas se razgrabe od strane pohlepnih zapadnjačkih umirovljenika.

Nema slobodnog dana, osnovna plaća bijedna

Iako je od samih cura teško izvući iskreno mišljenje o šefovima, jasno je da su vlasnici tih barova nemilosrdni gadovi koji sigurno imaju dobre veze s mafijom i policijom, inače bi im netko prije ili kasnije poslao raciju i cijeli projekt brzo bi propao.

Žene koje rade u barovima najčešće nemaju niti jedan slobodan dan u cijelom mjesecu, a moraju raditi više od deset sati dnevno. Osnovna plaća im je bijedna, tisuću kuna ili manje, ovisno o milosti vlasnika, a ako požele posjetiti svoju obitelj, ti su im dani naravno neplaćeni. Sretnice među njima naiđu na poslodavca koji im da dva ili tri slobodna dana mjesečno, no svejedno, kad se sve zbroji i oduzme, nemaju izbora nego potražiti dodatnu zaradu na osnovnu plaću.

Tri načina za dodatnu zaradu

Barska djevojka ima nekoliko načina kako podebljati svoju zaradu. Prvi su napojnice koje su uvriježene među posjetiteljima Tajlanda, a njih dijele sve djelatnice skupa na kraju smjene.

Ako pak želi sama uzeti kompletan novac, djevojka mora svojim društvom animirati gosta da joj plati piće. U tom slučaju oko 50 bahta iliti desetak kuna ide njoj od uvećane cijene pića pa one popularnije mogu strpati u džep tisuću ili nešto više kuna mjesečno samo ispijajući čaše s mušterijama.

Naravno, to sve nije dovoljno za uzdržavanje obitelji pa zato ove žene pristaju spavati s gostima, uz određenu kompenzaciju za takvu uslugu. Ovisno o fizičkom izgledu, cijene se kreću od 1500 do 2000 bahta za cijelu noć, ali to nije sve što mora platiti muškarac. Bar u kojem radi zahtijeva 500 bahta naknade zato što si odveo djelatnicu k sebi usred smjene te sličnu svotu za svaki cijeli dan proveden u tvom društvu, dok god radi za njih. To se naravno može izbjeći razmjenom kontakta i nalaženjem nakon radnog vremena ili prije njega, ali zapadnjake bogatih džepova za taj manevar nije briga.

Apsolutno ne biraju

Barske djevojke u pravilu ti neće seks nuditi otvoreno, već će se truditi biti fine i simpatične, dijeliti komplimente te ti tek pokazati svojim govorom tijela da žele nešto više te noći. No, ako muškarac zatraži seks, nema odbijanja čak i ako izgleda kao Broj 1 iz Alana Forda.

Mora se raditi zaista o potpunom monstrumu i psihopatu da bi cura koja radi u baru odbila zajednički odlazak u sobu i to im je zapravo najveća mana. Kad vidiš s kakvim se tipovima drže za ruku, prastarim penzionerima, alkoholičarima i ekscentricima, odmah te prođe svaka volja. Nema ništa privlačnije nego kad cura odbije jednog ili dva frajera prije nego ti se baci u naručje. Takav scenarij je izgledan u tajlandskom noćnom klubu, ali definitivno ne i u baru.

Dobre učiteljice tajlandskog, upitne prijateljice

Seksualna privlačnost ovih žena možda nije vrhunska za nekog tko još nije na pragu šezdesete ni od alkoholizma u faci žut kao limun, no postoje neke druge blagodati druženja s barskim djevojkama.

Najveća je svakako ta što im je engleski jezik u pravilu očajno loš što ti daje priliku da vježbaš svoj tajlandski dok ispijate zajedno piće. Mora se priznati da su prilično strpljive učiteljice, spremne usporiti inače brzi lokalni govor i zaista se isplati za tih dvjestotinjak bahta dobiti besplatni konverzacijski školski sat.

Znaju biti drage, slatke i simpatične, nekad ti dođe i da se sažališ nad njima zbog vrste posla koju obavljaju pa im poželiš biti prijatelj. No, taj odnos nikad ne dođe na neki briljantni nivo, jer teško je naći mnogo toga zajedničkog s osobom koja dolazi iz potpuno drukčijeg društvenog i ekonomskog okruženja. Također su izrazito nepouzdane pa se nerijetko dogodi da se dogovorite nekud ići zajedno no ona se uopće ne pojavi, jer eto mušterija je kasno sinoć kupila njezino vrijeme.

Nije baš ugodno ni dobivati usred noći poruke “hoću kući” i gomilu uplakanih smajlija nakon što je neki starac ponizi, izvrijeđa i izbaci iz sobe kao krpu, a možda i nešto gore. Nemaš baš pravi utješni odgovor na to, jer provjereno kod nje ne pali povratna poruka sadržaja “vrati se doma, ne treba ti sve to”.

Cilj je veteran na bijelom konju

Niti jedna žena koja radi u baru zapravo pretjerano ne uživa u svom poslu, iako ih ima kojima je napijanje gušt pa ponosno zaključe “bolje da mi netko drugi plaća cugu”. No, spavanje s neprivlačnim i često iznimno bezobraznim muškarcima čini svoje i malokoja barska djevojka može dugo izdržati tu torturu.

Ipak, postoji spasonosno rješenje zbog kojeg djevojke zapravo i pristaju na taj posao. Naime, s vremena na vrijeme pojavi se za šankom neki pristojni zreli gospodin koji se prema njima ponaša kao prema princezama, kako bismo se svi i trebali ponašati prema ženama.

Nekad taj odnos ode još dalje pa im odluči pokloniti i svoje srce te herojski na sebe preuzeti brigu za cijelu njezinu obitelj. Nije to nimalo jeftino, bez tri ili četiri tisuće kuna mjesečnog ulaganja veza neće funkcionirati, no ako je čovjek zaista imućan i dobro je proračunao svoje ulaganje, ova ljubavna priča zna čak i završiti vjenčanjem.

Trijumf je to kojem se nada svaka barska djevojka, no nažalost tek rijetke zaista pronađu svog spasitelja. Ostalima zbog prirode posla ozbiljno prijeti alkoholizam, kao i teške psihičke posljedice jer nije lako prihvatiti takvu svakodnevnicu. Posebno ih mentalno uništi kada se veteran na bijelom konju predomisli i prestane ih uzdržavati i moraju se vratiti nazad prodavanju tijela svakakvim moralno dvojbenim tipovima, inače djeca i ostatak obitelji neće imati što za jesti…

Napisao: Štefek Tajlandski – Više od autora pročitajte OVDJE

*Navedeni tekst odraz je mišljenja i iskustva tekstopisca i ne odražava stavove autora bloga putoholicari.com