Ovo nije bio moj prvi susret s Parizom, prvi susret zbio se točno prije 20 godina za doček Nove godine. Sjećam se da je bilo jako hladno te 2002 godine ali svejedno bila je to ljubav na prvi pogled. I tada sam znala da ću se opet vratiti, i vratila sam se, osam godina kasnije, a za ruke sam vodila svog sina i kćer.
Napisala: Josipa Rudic
I tako opet, 20 godina kasnije slijećem u Pariz dan prije dočeka Nove. Nakon korona krize imam osjećaj da ljudi još više putuju kako bi nadoknadili sve propušteno. Grad je pun ljudi iz svih krajeva svijeta. A moja prva destinacija je Louvre, muzej koji se ne propušta, i nije me omelo ni to što sam čekala sat vremena da bih ušla unutra. Iznenađena sam što je fotografiranje slika dozvoljeno jer davnih dana to nije bilo moguće. Najveća gužva je u prostoriji gdje se nalazi čuvena Mona Liza. Kako je uopće slika žene sa tajanstvenim osmjehom Leonarda Da Vincia postala svjetski poznata? Zaposlenik muzeja, inače talijan ukrao je sliku iz domoljubnih razloga i zapravo se krađa smatra glavnim razlogom zašto je slika Mona Lize postala planetarno popularna. Nakon niza traganja i previranja slika je ponovno vraćena u Louvre i mislim da ne postoji stanovnik ove planete koji nije čuo ili koji ne zna kako izgleda ova slika.
Iznimno toplo vrijeme za ovaj dio godine boravak u Parizu učinio je još ljepšim jer sam većinu toga propješačila i uživala u predivnoj arhitekturi. Profinjenost, šarm, šik samo su neki od prvih mojih asocijacija na Pariz. Na staru godinu ujutro rano uputila sam se na brdo zvano Montmantre u Baziliku presvetog srca Isusovog sa mjesta na kojem Pariz imate doslovno na dlanu. Nekada davno ovo brdo bilo je prepuno vinograda međutim tijekom Pruskog rata u kojem je poginulo 48 000 vojnika njima u čast sagrađena je ova bazilika. I danas se svećenici u bazilici 24 sata svakodnevno mole za duše poginulih vojnika. Netom iza bazilike nalazi se Trg umjetnika na kojem su tražili inspiraciju i stvarali najveći umjetnici 20 stoljeća kao sto su Van Gogh i Picasso.
Dovoljno je sjesti u jedan od kafića na tom malom trgu i udisati duh nekih prošlih vremena, a sigurno će vam prići jedan od slikara koji obitavaju na tom trgu u nadi da ćete pristati da naslika vaš portret uz dobru zaradu svakako. Pariz je grad umjetnika, umjetnost u svim oblicima odiše gradom i njegovim ulicama. Prije mog puta u Pariz odgledala sam predstavu u režiji HNK Zadar, “Umišljeni bolesnik” poznatog francuskog komedijaša Moliera koji je živio i stvarao u Parizu, čije sam djelo i čitala nekoliko godina prije, u kojem se on na humorističan način izruguje društvu tog doba u kojem vlada koristoljublje i lihvarstvo i gledajući sliku današnjice, realno, ništa se bitno po tom pitanju nije promjenilo u odnosu na 17 stoljeće. Svi važni pjesnici i oni koji su to htjeli postati živjeli su u Latinskoj četvrti, šarmantnom djelu Pariza prepunom uskih uličica, a naziv je dobila po studentima iz raznih zemalja koji su međusobno komunicirali na latinskom jeziku. U blizi se nalazi poznata katedrala Notre Dame koja datira iz 14 stoljeća a legenda kaže da je tadašnji pariški biskup imao viziju sagraditi najljepšu katedralu čiji su tornjevi visoki 69 metara. Crkva je 2019 teško oštećena u požaru ali se obnavlja dio po dio i zaista je fascinantna.
Za sve ljubitelje shoppiga ali one koji to nisu preporučam ući u poznatu robnu kuću “Lafayette”, interijer jednostavno oduševljava te je vrijedo za vidjeti i diviti se. Kada se umorite od šetnje po predivnim pariškim ulicama, jedno od mjesta na kojima se možete odmoriti uz šalicu kave i kolač svakako je “Laduree”poznati francuski lanac kolača i slatkiša osnovan prije 150 godina,čiji je zaštitini znak poznati macaron u svim bojama.
Ovo moje mini putovanje sam završila cruisom po rijeci Sienni, te točno u ponoć plovidbom ispred Eiffelovog tornja uz zvuke pjesem “Celebration” kultne grupe “Kool & the gang” i čašu šampanjca; može li bolje?! Kažu kako ti započmu prve minute Nove godine takva će biti cijela godina, e pa ja onda očekujem spektakl od 2023 godine. O Parizu bi se moglo pisati i pisati i ne kažu uzalud da je jedan od najljepših gradova na svijetu, i zaista je.
1.siječnja na svom povratku za Zagreb dok čekam avion da poleti ugovaram svoj prvi online sat učenja francuskog jezika. Au revoir, do nekog sljedećeg puta, a nekako, znam da ću se vratiti….
*Navedeni tekst odraz je mišljenja i iskustva tekstopisca i ne mora odražavati stavove autora bloga putoholicari.com
