Ako netko želi za sljedeću godinu, evo naš itinerar:

Prvi dan smo se direktno s aerodroma, po želji jedne od putnica, uputili u tvornicu kozmetike L’Occitane. Preporučam u smislu da je jako zanimljivo vidjeti proizvodnju i sve to, ali stvari su svejedno skupe – nije da ih dijele ili da su baš promotivne cijene. Eventualno, ako puno potrošite, dobijete jedan do dva proizvoda s 35 % popusta. Naša francuska prijateljica kupila je parfem od 100 eura, još su joj i rekli da se taj parfem može naći samo tamo i u trgovini koju imaju na Champs-Élysées u Parizu, i eto – nigdje drugdje na svijetu. Ona je povjerovala u priču, tako da smo se mi, naravno, time okoristili i dobili promo cijene.

Nakon toga smo se lijepo uputili u smještaj koji je bio blizu, otišli do velikog supermarketa i nakupovali se hrane za cijeli tjedan, da imamo za doručak i večeru – da, jeftino nije bilo. Inflacija je očito pogodila i Francusku, ljudi se dosta žale zbog toga, i realno – imaju pravo. Ručak smo svaki dan jeli u nekom drugom selu, da malo vidimo što nudi lokalna gastronomija.

Drugi dan sam nam složila ambiciozni plan – posjetiti najljepša polja lavande, obići možda par sela i otići u park prirode, kanjon rijeke Gorges du Verdon i jezero Lac St. Croix, na šetnju i kupanje. Taj dan je bio jako naporan, ali je stvarno bilo baš lijepo. Ujutro smo otišli na rutu Plateau de Valensole s odgovarajućim outfitima da se malo poslikamo na poljima lavande. To vam je doslovno cesta gdje nekad s jedne, nekad s druge strane imate velika polja lavande.

S obzirom na cijene u L’Occitaneu, odlučili smo sapune, kreme i ostalo kupiti negdje drugdje – npr. pronaći manje proizvođače, što smo uspješno i napravili. Nakon obilaska i naslikavanja po poljima lavande, u maloj trgovini uz cestu žena nam je rekla da se njezini proizvodi mogu naći u većoj količini u dućanu “DMP” baš u selu Valensole. Otišli smo tamo – to je zapravo dućan plus mini proizvodni pogon – i tamo smo se baš nakupovali. Sapuni su bili neki i po 50 centi, a općenito cijene odlične, imaju i kreme i svega. Baš preporučam. Pojeli smo ručak u selu i nastavili dalje.

Naravno da je bilo prevruće za ikakav hike po kanjonu rijeke, tako da smo se smjestili točno tamo gdje se jezero St. Croix ulijeva u rijeku i ostali par sati na kupanju. Bilo je jako lijepo, a mi smo bili gotovo jedini nefrancuski turisti – koliko čujem, žele da tako i ostane, pa nemojte sad svi navirati.

Taj dan smo stali i u gradiću Moustiers-Sainte-Marie, koji je baš presladak. Imali su neki mini festival lokalnih proizvoda, a općenito je sve bilo lijepo i puno malih dućana. Može se i na mini hike do crkve koja se nalazi gore u stijeni, ali po ovakvom vremenu nam se stvarno nije dalo.

Treći dan smo otišli đir po lijepim selima – neka smo već znali, a neka nam je preporučila vlasnica smještaja. Vidjeli smo Simiane-la-Rotonde, Banon, Forcalquier i vinariju Château de Mille. U cijeloj regiji ima stvarno puno starih dvoraca ili tvrđava koje su pretvorene u vinarije i kušaonice, tako da je svakako lijepo posjetiti barem jednu – ovisno o tome koja vam je usput. Ima ih stvarno jako puno.

Nakon toga, kad je vrućina malo popustila, otišli smo u tzv. provansalski Kolorado na mini hike. Također jako lijepo i drugačije – sve u žutim, crvenim i narančastim tonovima, stijene i tlo. Baš nam je razbilo monotoniju nakon dana provedenog uz jezero i kanjon rijeke.

Četvrti dan smo dosta vozili jer smo htjeli posjetiti par atrakcija kraj Avignona, što je bilo na zapadnoj strani od našeg smještaja. Posjetili smo jako lijepa sela – i dosta poznata, što znači i skupa – Gordes i Les Baux-de-Provence. Stvarno su lijepa i vrijedi ih posjetiti. Mislim da smo složili dosta dobru kombinaciju jer smo vidjeli i sela gdje gotovo da nema turista, a onda i neka koja su baš jako popularna.

Taj dan smo posjetili i opatiju Notre-Dame de Sénanque, ispred koje se nalaze polja lavande, pa se svi idu naslikavati. Imaju i lijepi dućan u kojem se mogu kupiti regionalni proizvodi, a neki su izrađeni upravo u opatiji. Jedan od najfora trenutaka dana bio je posjet kompleksu bivšeg kamenoloma Carrières des Lumières, gdje trenutno prikazuju 3D mapping projekcije o antičkom Egiptu i orijentalistima. Karta je 15,5 eura, nije baš jeftina, ali projekcija dugo traje i djeluje baš kao priča – proveli smo unutra sigurno sat vremena, tako da se nama osobno isplatilo.

Budući da nam je to bila zadnja večer, počastili smo se večerom u selu gdje smo i spavali – i to mi je čak bio najbolji obrok cijelog tjedna.

Sljedeći dan nismo napravili ništa korisno – doslovno pojeli doručak, otišli u Marseille na kavu i onda na aerodrom. Ja sam u Marseilleu i u Aix-en-Provence već jednom bila, i to tjedan dana, tako da se ovaj put nisam na to fokusirala, nego više na provansalske vukojebine koje nisu razočarale.

Moram reći da me Provansa općenito jako ugodno iznenadila, jer osim polja lavande ima stvarno jako puno stvari za vidjeti. Bitno je, naravno, strateški odabrati smještaj – da bude negdje na pola puta od svega što želite posjetiti – iznajmiti auto i složiti si barem okvirni plan puta za svaki dan, čisto da znate na koju stranu idete. Ceste su većinom lokalne, pune zavoja, što sve usporava. Ali za mene, koja ne vozim, iskustvo je naravno bilo odlično – mogu gledati i snimati naokolo. Vrućine su ponekad bile paklene, ali tako je to kad se ide u doba kad lavanda cvate – to sigurno nećete izbjeći.

Korisni savjeti:

Ako planirate jesti jedan obrok vani, neka to bude ručak – tada imaju dosta dobre ponude. Kuhinja je otvorena od 12 do 14 sati, a meni se mijenja svaki dan i ispisan je na tabli koju konobari sele od stola do stola. Može se naći deal od recimo 20 do 26 eura za kombinaciju predjelo + glavno jelo ili glavno jelo + desert. Možete uzeti i sva tri slijeda, ali onda će cijena biti par eura viša – a i po ovim vrućinama ne preporučujem se prejedati.

Ako želite običnu vodu iz pipe – koja je sasvim u redu – naglasite to, jer bi vam inače mogli donijeti flaširanu vodu i dodatno je naplatiti.

Za kavu – ako želite macchiato, iliti malu kavu s mlijekom – naručite café noisette. Bez brige, većinom nema lješnjaka unutra, samo se tako zove.

U restoranima pričekajte da vam osoblje kaže gdje da sjednete, čak i ako na stolu ne piše da je rezerviran – tako im je draže.

Nama se hrana nije baš previše dopala. Ja jednostavno nisam neki fan francuske kuhinje. Puno sam putovala po Francuskoj i po svijetu, i meni definitivno nisu ni među top 10. Mislim da su sami stvorili tu neku famu da je njihova hrana wow, elegantna i sofisticirana – a eto, ja kažem: nije. Ali svi imamo različite ukuse.

Samo nemojte to reći pred Francuzima – mogli bi vam popiti krv i prebit vas svježim baguetteom.

E da, i kao dokaz da Francuzi ponekad samo znaju prodati dobar brand i ništa više – idemo mi u tu proizvodnju L’Occitanea, i sad oni naklapaju cijelo vrijeme o toj svojoj biljci immortelle, kao da je nikad viđena, savršena biljka s čudesnim svojstvima. Iz priče ispada da raste samo tamo i da ima, eto, zlatno korijenje. Kreme pomažu protiv bora, starenja i još tko zna čega sve ne.

Srećom, prvo smo malo istražile prije kupnje – i otkrile da je to zapravo smilje. Ali eto, immortelle zvuči više fancy nego smilje, pa je kod njih to skupo k’o kajgana Svetog Petra. Hvala lijepo – kupit ću si isto to po povoljnijoj cijeni u Hrvatskoj.

Al’ lavandu im priznam – prekrasno miriši, imaju je stvarno puno i znaju napraviti fenomenalne proizvode od nje, pogotovo sapune. Imaju dugu tradiciju i to se stvarno vidi.

Ljudi tamo više vole ne pričati engleski nego se najesti kruha, tako da – sretno vam bilo s rukama i nogama ako ne govorite jezik. Nas smo bile dvije frankofonke, pa nije bilo nikakvih problema, ali inače bi ih vjerojatno bilo. Ili ne znaju, ili im je jednostavno muka i tlaka pričati engleski – i to se baš vidi.

Nemojte se bojati da će vas ose izbosti u poljima lavande – jako su miroljubive.

Za smještaj – ako već imate auto, birajte neki seoski, tako ćete proći povoljnije. Mi smo u punoj sezoni platili ukupno po glavi oko 140 eura za 4 noćenja. Imali smo i terasu i bazen na raspolaganju, a pošto smo bili baš usred ničega, zvijezde su se toliko dobro vidjele da smo mogli na aplikaciji pronalaziti zviježđa i gledati ih uživo – golim okom.