Tekst i fotke: Antonija Diković

 

Prvi dan smo se direktno s aerodroma, po želji jedne od putnica uputili direktno u tvornicu kozmetike L’occitane. Preporučam u smislu da je jako zanimljivo vidjeti proizvodnju i sve to, ali stvari su svejedno skupe nije da ih dijele ovako ili da je baš onako prava promo cijena. Eventualno ako puno potrošite daju vam jedan do dva proizvoda na 35% popustu. Naša francuska prijateljica je kupila parfem od 100 eura, još su joj i slagali da se taj parfem može naći samo tamo i u trgovini koju imaju na Champs Elysee u Parizu i eto nigdje drugdje na svijetu, ona je popila priču, tako da smo se mi naravno time okoristili i dobili promo cijene.

 

Nakon toga smo se lijepo uputili u smještaj koji je bio blizu, otišli do velikog supermarketa i nakupovali se hrane za cijeli tjedan tako da imamo za doručak i večeru – da je bilo jeftino nije. Inflacija je očito pogodila i Francusku, ljudi se dosta žale zbog toga a imaju realno i pravo. Ručak smo svaki dan jeli u nekom drugom selu da malo vidimo šta nudi lokalna gastronomija.

 

Drugi dan sam nam složila ambiciozni plan – posjetiti najljepša polja lavande, obići možda par sela i otići u park prirode kanjon rijeke Gorges du Verdon i jezero Lac St Croix na šetnju i kupanje. Taj dan je bio jako naporan ali je stvarno bilo baš lijepo. Ujutro smo otišli na rutu Plateau de Valensole s odgovarajućim outfitima da se malo poslikamo na poljima lavande. To vam je doslovno cesta di nekad s jedne nekad s druge strane imate velika polja lavande. S obzirom na cijene u Occitanu odlučili smo se sapune, kreme i ostalo kupiti negdje drugdje npr naći manje proizvođače što smo uspješno i napravili. Nakon obilaska i naslikavanja po poljima lavande u maloj trgovini uz cestu žena nam je rekla da se njeni proizvodi mogu naći u većoj količini u dućanu “DMP” baš u selu Valensole. Otišli smo tamo i to je zapravo dućan plus mini proizvodni pogon i tamo smo se baš nakupovali – sapuni su bili neki i po 50 centi i općenito cijene odlične, imaju i krema i svega. Baš preporučam. Pojeli smo ručak u selu, i nastavili dalje.

 

 

Naravno da je bilo prevruće za ikakav hike po kanjonu rijeke tako da smo se smjestili negdje točno gdje se jezero St Croix ulijeva u rijeku i ostali par sati na kupanju. Bilo je jako lijepo mi smo bili skoro pa jedini nefrancuski turisti, a koliko čujem žele da tako i ostane tako da nemojte sad svi navrijeti. Taj dan smo stali i u gradiću Moustiers Sainte Marie koji je baš presladak, imali su neki mini festival lokalnih proizvoda, i općenito je lijepo i puno malih dućana. Može se i na mini hike do crkve koja je gore u stijeni ali nije nam se dalo po ovakvom vremenu.

 

 

Treći dan smo otišli đir po lijepim selima, neke šta smo znali neke koje nam je vlasnica smještaja preporučila. Vidjeli smo Simiane La Rotonde, Banon, Forcalquier i vinariju Chateau de Mille. Imaju u cijeloj regiji baš puno starih dvoraca ili tvrđava koji su pretvoreni u vinarije i kušaonice tako da svakako je lijepo posjetiti jedan ovisno koji vam je na ruti, ima ih stvarno jako puno.

Nakon toga, kad je vrućina malo popustila, otišli smo u tzv provansalski Kolorado na mini hike. Isto jako lijepo i drugačije, sve neke žute, crvene i narančaste stijene i tlo, baš nam je razbilo monotoniju kao dan prije jezero i kanjon rijeke.

 

Četvrti dan smo dosta vozili jer smo htjeli posjetiti par atrakcija kraj Avignona, što je bilo na zapadnu stranu od našeg smještaja. Posjetili smo jako lijepa sela – i dosta poznata znači i skupa – Gordes i Baux de Provence. Stvarno su lijepa i vrijedi otići. Mislim da smo dosta dobru kombinaciju napravili jer smo vidjeli i sela gdje skoro pa uopće nema turista a onda i neka koja su baš jako popularna. Posjetili smo taj dan i opatiju Notre Dame de Sénanque ispred koje su polja lavande pa se svi idu naslikavati, a imaju i lijepi dućan gdje se mogu kupiti regionalni proizvodi, a neki su izrađeni baš u opatiji. Jedan od najfora trenutaka dana je bio i posjet kompleksu bivšeg kamenoloma Carriere des Lumieres gdje trenutno imaju 3D mapping projekcije o antičkom Egiptu i o orijentalistima. Karta je 15 i po eura, tako da nije jeftina ali projekcija jako dugo traje i djeluje baš kao priča, proveli smo unutra sigurnih sat vremena tako da se nama osobno isplatilo.

Pošto nam je to bila zadnja večer počastili smo se i večerom u selu gdje smo imali i smještaj i to mi je čak bio i najbolji obrok u cijelom tjednu.

 

 

Sljedeći dan nismo napravili ništa korisno, doslovno pojeli doručak, otišli u Marseille na kavu i onda aerodrom. Ja sam u Marseilleu već jednom bila i u Aix en Provence i to tjedan dana tako da ovog puta se nisam na to fokusirala, nego više na provansalske vukojebine koje nisu razočarale. Moram reći da me je Provansa općenito jako ugodno iznenadila jer osim polja lavande ima stvarno jako puno stvari za vidjeti. Bitno je naravno strateški odabrati smještaj da je negdje na pola puta od svega što želite posjetiti, iznajmiti auto i napravite si neki bar okvirni plan puta za svaki dan čisto da vidite na koju ćete stranu, jer ceste imaju puno zavoja i lokalne su tako da to usporava, al za mene koja ne vozim iskustvo je naravno odlično jer mogu gledati i snimati naokolo. Vrućine su ponekad bile paklene al tako je to kad se ide u doba za vidjet lavandu, to sigurno nećete izbjeći.

 

 

 

Ako želite jesti jedan obrok vani neka to bude ručak, imaju dosta dobre ponude, kuhinja je otvorena od 12 do 2, meni se mijenja svaki dan i ispisan je na tabli koju sele od stola do stola. Može se naći deal od recimo 20-26 eura za ili predjelo + glavno jelo ili glavno jelo + desert. Možete i svo troje ali onda će biti i par eura više, a i po ovim vrućinama ne preporučam se prejedati. Ako želite vodu iz pipe – koja je sasvim ok – naglasite to jer bi vam inače mogli donijeti flaširanu vodu i dodatno naplatiti.

 

 

Za kavu ako želite macchiato iliti malu kavu s mlijekom naručite café noisette, bez brige većinom nema lješnjaka unutra samo se tako zove. Za restorane čekajte da vam kažu di da sjednete čak i ako na stolu ne piše rezervacija, tako im je draže.

Nama se hrana nije puno dopala, ja jednostavno nisam neki fan francuske kuhinje, puno sam putovala i Francuskom i svijetom i meni nisu ni među najboljih 10 definitivno, mislim da su sami stvorili tu neku famu da eto njihova hrana je wow i baš elegantna i sofisticirana a eto, ja kažem nije, al svi imamo različite ukuse. Al nemojte to reći pred Francuzima jer će vam krv popiti i prebit vas svježim bagetom.

 

E da i kao dokaz da Francuzi nekad samo znaju prodati dobar brand i ništa drugo, idemo mi u tu proizvodnju L’Occitanea i sad oni naklapaju cijelo vrijeme o tom svojoj biljci immortele kao nikad viđeno savršeno evo iz priče ispada da raste samo tamo i da ima eto zlatno korijenje. Kreme pomažu protiv bora i starenja i ne znam čega više. Srećom smo prvo malo istražile prije kupnje i to je u biti smilje al eto immortele zvuči više fancy nego smilje pa je kod njih to skupo ko Sv Petra kajgana, hvala lijepo kupit ću si isto to po povoljnijoj cijeni u Hrvatskoj al lavandu im priznam prekrasno miriše, puno ju imaju i baš znaju fenomenalne proizvode od nje napraviti pogotovo sapune, jer imaju jako dugu tradiciju.

 

 

Ljudi vole ne pričati engleski više nego se hljeba najest, tako da sretno s rukama i nogama ako ne pričate jezik, nas smo bile dvije frankofonke tako da nije uopće bilo problema, al inače bi ih bilo. Ili ne znaju ili im je baš muka i tlaka pričati eng i to se baš vidi.

 

Nemojte se bojati da će vas ose izbosti u poljima lavande jer su jako miroljubive. Za smještaj ako već imate auto birajte neki seoski tako ćete bolje proći s cijenom eto mi smo u punoj sezoni platili ukupno po glavi oko 140 eura za 4 noćenja. Imali smo i terasu i bazen na raspolaganju, a pošto smo bili baš usred ničega zvijezde su se toliko dobro vidjele da smo mogli na aplikaciji pronalaziti zviježđa i gledati ih uživo golim okom.