Većina putnika nema uvid kako izgleda prihvat i otprema zrakoplova u zračnoj luci. Dok vi ispijate svoje piće u business loungeu, kupujete u duty free shopu ili objavljujete selfie iz zračne luke na Instagramu, prije polaska prema vašoj destinaciji, u pozadini se odrađuje veliki posao. Zapravo, više procesa koji se događaju istovremeno. Donosimo vam detalje ove izuzetno bitne procedure u zrakoplovstvu piše croatianaviation

Redovni check-in za svaki let otvorit će se uglavnom 2 do 3 sata prije planiranog polaska zrakoplova, ovisno o proceduri aviokompanije. Na stajanci zračne luke posao počinje 15 minuta prije slijetanja zrakoplova. Djelatnici aviokompanije i zračne luke okupit će se otprilike toliko ranije na poziciji odnosno gateu na kojem će zrakoplov koji je u dolasku biti parkiran.

Predstavnik aviokompanije ili ramp agent odradit će brifing sa svim djelatnicima koji će biti zaduženi za taj zrakoplov. Nakon brifinga, na kojem se uglavnom iznose podaci o količini tereta i prtljage i pozicijama u zrakoplovu, prtljazi i/ili teretu koji se nalazi u bulku (nazovimo bulk prtljažnikom zrakoplova) i sl. Nakon briefinga, svi okupljeni odradit će FOD check. Što je FOD check? FOD je kratica za Foreign Object Debris. Dakle, provjerava se površina po kojoj će se zrakoplov kretati do svoje parking pozicije, kao i sama pozicija. Naime, motori zrakoplova su uključeni u trenutku parkinga i postoji mogućnost da će određeni objekt završiti u motoru zrakoplova (na stajanci se može pronaći svega, od šarafa, papira, grana, itd. Svi ti predmeti iznimno su opasni za zrakoplov) ili pak oštetiti njegovo podvozje.

Zrakoplov je upravo sletio u zračnu luku, napušta pistu i koristeći rulnice približava se poziciji na kojoj će biti parkiran. Ramp agent izaći će pred zrakoplov sa “Follow me” vozilom i dopratiti ga na parking poziciju. Naravno, preko raznih sustava kokpit je već dobio informaciju gdje će biti parkiran u zračnoj luci i pripremio si je mape terminala te je posada pripremljena za rulanje do određene pozicije.

Eurowings A319 prati “Follow me” vozilo na poziciju

Ramp agent dopratit će zrakoplov na poziciju, izaći iz automobila te, pomoću semafora na poziciji, ili ručno, parkirati zrakoplov. Oznake koje vidite na tlu na poziciji iznimno su bitne, zrakoplov zaista mora biti pakiran na točci koja je naznačena na tlu kako bi se most koji povezuje terminal sa zrakoplovom mogao spojiti na vrata aviona.

Ramp agent manualno parkira A330 Korean Aira

U trenu kad je zrakoplov parkiran, ramp agent spaja slušalice na zrakoplov i razgovara s cockpitom. Kada se utvrdi da su motori zaustavljeni i da je kočnica postavljena, ramp agent dati će dozvolu osobi koja upravlja mostom da se spoji na vrata zrakoplova. U međuvremenu se oko motora, na krajevima krila i repu postavljaju sigurnosni čunjevi.

Most je spojen na zrakoplov, agent će pokucati na vrata zrakoplova a kabinsko osoblje iznutra će mu pokazati palac na prozoru kako bi agent bio siguran da kabina nije pod tlakom i da se vrata mogu otvoriti. U tom trenutku otvaraju se vrata zrakoplova i nakon što se još jednom provjeri da je sve na svome mjestu, kreće iskrcaj putnika.

U međuvremenu se na vanjskoj strani kreće odvijati nekoliko paralelnih procesa. Ramp agent će prvo obići zrakoplov i utvrditi da li postoje oštećenja koja su mogla nastati pri polijetanju, tijekom leta ili slijetanja. Nakon toga pomoćna vozila prilaze zrakoplovu i prvo kreće iskrcaj bulka. U njemu se nalazi uglavnom transferna prtljaga koju aviokompanije tako odjeljuju od ostale, u avijaciji poznate kao lokalne, kako se ista ne bi zagubila i kako bi pravovremeno bila transferirana na drugi let. U tom se prostoru također nalaze dječja i invalidska kolica, kako bi ista bila što prije dostavljena putnicima koji još uvijek izlaze iz zrakoplova. Netko od agenata zračne luke odnijeti će takva kolica putniku na izlaz iz zrakoplova.

Zatim slijedi otvaranje cargo prostora u kojem se uvijek, najbliže vratima, nalaze kontejneri s putničkom prtljagom. Posebno vozilo iskrcava uglavnom po dva kontejnera na kolica koja zatim odlaze u sortirnicu. Kontejneri su označeni i najbliže vratima se nalaze oni putnika prve klase, zatim business, te potom economy putnika. U sortirnici djelatnici zračne luke iskrcavaju prtljagu na traku koja zatim odlazi u prostor gdje se ista preuzima od strane putnika.

U međuvremenu se oko zrakoplova odvijaju drugi procesi. Paralelno se iskrcavaju posebno dizajnirane palete s teretom, na zrakoplov je prikopčano vozilo koje ga opskrbljuje pitkom vodom, kao i vozilo koje ispražnjuje tankove wc-a. Zrakoplovu pored krila prilaze cisterne s gorivom (s obzirom na to da ni jedna zračna luka u Hrvatskoj nema ugrađen sustav za opskrbljivanje goriva iz tla). Cisterne moraju biti parkirane tako da u svakom trenu, ako je nužno, mogu otići od samog zrakoplova. Naravno, u međuvremenu je i posada napustila zrakoplov i u njemu se odvija čišćenje. Zrakoplovu prilaze i vozila cateringa koji iskrcavaju prazna kolica i ukrcavaju nova s hranom za povratni let.

Proces opskrbe zrakoplova gorivom je dug i osjetljiv postupak. Za primjer, potrebno je oko 40 minuta punjenja gorivom zrakoplova Emiratesa koji leti između Zagreba i Dubaija i to je definitivno jedan od najkritičnijih procesa prilikom otpreme zrakoplova.

U zrakoplov zatim dolazi posada koja će odraditi povratni let. Naravno, ovo vrijedi samo za duge letove gdje se posade izmjenjuju u Zagrebu, kao što je to slučaj kod Emiratesa, Korean Aira, Qatar Airwaysa, Air Canade, Air Transata i sl.

Posada u zrakoplovu priprema sve za let, pregledavaju naručenu i dostavljenu hranu (broji se doslovno svako jelo), odrađuju se razni security checkovi. Kod nekih aviokompanija kabinsko osoblje mora pregledati i po 90% svih sjedala u zrakoplovu, spremnike oko svakog sjedala i sl. Proces je to koji traje na zrakoplovima koji lete iz Zagreba kod ranije spomenutih aviokompanija, odnosno imaju velik kapacitet putnika.

U međuvremenu je i u kokpit ušla nova posada. Kapetan i prvi časnik pregledat će plan leta koji im je dostavio ramp agent, provjeriti količinu goriva i vrijeme na ruti i nakon toga vrlo vjerojatno zatražiti dodatnu količinu goriva. Kapetan će u jednom trenutku izaći iz zrakoplova i obići ga, provjeriti u kakvom je stanju, uz fokus na nos, motore i podvozje zrakoplova.

Završen je check-in putnika i sortirnica je svu prtljagu ukrcala u kontejnere koje sada odvozi prema zrakoplovu. Prvo je naravno ukrcan teret, a zatim slijedi ukrcaj kontejnera s prtljagom, ponovno istim redoslijedom, da na krajnjoj destinaciji prvo van izađe prtljaga putnika iz prve klase. Započeo je i boarding te se putnici ukrcavaju u zrakoplov. Prvo se, uz putnike prve ili business klase, ukrcavaju putnici s djecom ili osobama kojima je potrebna pomoć. Onaj bulk koji smo spomenuli ranije je još otvoren kako bi se u njega ukrcala dječja ili invalidska kolica. Nakon toga zatvaraju se vrata i na tom prostoru.

Nakon što su svi putnici ušli u zrakoplov, ovisno o proceduri aviokompanije, neke broje putnike prilikom ukrcaja, dok neke čekaju da svi putnici sjednu na svoje mjesto i zatim prolaze kabinom brojeći putnike. Ako je sve u redu, kabinskom se osoblju predaje dokumentacija za let (papiri za uvoz tereta u određenu zemlju) ali i oni vezani uz putnike, poput liste svih putnika na letu, te liste s detaljnijim informacijama poput putnika koji putuju sami ili u paru, putnika koji imaju konekcije za neki drugi let, frequent flyeri i sl. Sve oko zrakoplova je sada gotovo, vrata zrakoplova su zatvorena i on je spreman za povratni let.

Most će se udaljiti od zrakoplova i maknut će se ranije postavljeni sigurnosni čunjevi. Ramp agent spojit će se ponovno preko slušalica u komunikaciju s kokpitom, koji će mu, nakon što dobije dozvolu od kontrole leta, dati odobrenje za pushback. Pushback je doslovno izguravanje zrakoplova sa stajanke, na rulnice kojima će se, snagom svojih motora, kretati prema pisti. Ramp agent će naravno prije toga prekontrolirati i nadzirati spajanje pushback vozila na zrakoplov. Kada kapetan da odobrenje za pushback i upali anticolision light na zrakoplovu, ramp agent će prošetati uz zrakoplov do rulnice gdje će se pozdraviti s kapetanom nakon što se pushback vozilo odvoji od zrakoplova. Udaljit će se od zrakoplova, dati mu signal palcem da je sve u redu, mahnuti mu, dobiti pozdrav od kokpita i uputiti se žurno prema terminalnoj zgradi. Zrakoplov će u međuvremenu upaliti svoje motore i čim dobije odobrenje od tornja krenuti sa rulanjem prema pisti.

U međuvremenu je posada u zrakoplovu prekontrolirala sve putnike i njihove sigurnosne pojase, prikazan je safety video, a kapetan će, nekoliko trenutaka prije samog polijetanja dati znak kabinskom osoblju da se sjedne i veže, uglavnom uz rečenicu preko razglasa “cabin crew prepare for take off”. Tada znate da vas nekoliko trenutaka dijeli od samog polijetanja.

Nadamo se da smo vam ovime barem malo približili što se sve odvija u pozadini dok vi čekate na svoj let. Naravno, s obzirom na količinu sudionika u procesu prihvata i otpreme zrakoplova, iznimno lako dolazi i do problema. Ovdje je ovaj proces opisan na najbolji mogući način, u idealnim uvjetima koji su vrlo rijetki, gdje nema kašnjenja putnika, zagubljene prtljage, nedovoljno naručene hrane u zrakoplovu, tehničkih problema zrakoplova, loših vremenskih uvjeta ili pak zabrane kretanja s pozicije zbog gužve na zračnim koridorima.

Djelatnici aviokompanija i zračnih luka koji rade na prihvatu i otpremi zrakoplova, trudeći se da sve prođe u redu i da vi na svoju destinaciju poletite na vrijeme rade u iznimno teškim uvjetima, ovaj se posao mora odraditi u bilo koje doba dana ili noći, dakle rad u tri smjene, a o vremenskim utjecajima da ne govorimo, procedura postoji i mora se ispoštivati i ljeti na 40 stupnjeva na suncu, u jesen dok liju kiše gdje ne pomaže ni najbolja kabanica, zimi na vjetru, snijegu ili ledu, općenito niskim temperaturama i sl. Posao je zahtjevan, ali vrijeme koje zrakoplov provodi na zemlji izuzetno je kratko.

Dugolinijski zrakoplovi, za koje vrijedi cijeli ovaj opis, na zemlji u prosjeku provod manje od 2 sata, minimalno propisano vrijeme za “okretanje” jednog zrakoplova A330 jest svega 90 minuta. Kod zrakoplova na kojima letimo do europskih destinacija vrijeme je još kraće, samo 25 minuta kod niskobudžetnih aviokompanija.