Vrijeme je za jedno divno solo putovanje po Bliskom istoku. Najbolje vrijeme za posjet je između studenog do ožujka iako tamo mjesec studeni je na preko 30C. Meni to odgovara jer volim vječno ljeto. Idem u zemlje u kojima nisam još bio. Kuvajt – Bahrein – Saudijska Arabija.
Fotke i tekst – Ivan Vuković Vuka
Zašto ideš tamo? Što ćeš tamo raditi? Čuvaj se. Mene te zemlje baš i ne asociraju na neku opasnost, ali izgleda da moji prijatelji i poznanici ne dijele to isto mišljenje. Ne idem tamo sigurno da bih posjetio sve zemlja svijeta jer sebi nisam nikada postavio taj cilj. Posjetio sam 131 zemlju svijeta što je sasvim respektabilna brojka. Imam ih jos desetak na bucketlist! Mjesec studeni i lomim se tražeći letove iz Dubrovnika. Pošto je nemoguća misija naći ikakav normalan let iz Grada, letim ovaj put iz Sarajeva. Do Sarajeva naravno autobusom u jednom smjeru. Prva destinacija – Kuvajt. Tri sata prije dolaska na aerodrom let iz Istanbula mi je otkazan pa sam odmah tražio alternativu. Putovanje kao putovanje. Uvijek nešto iskrsne. Totalni nered na imigraciji, fotokopiram vlastitu putovnicu jer su službenici dovoljno lijeni i nezainteresirani za ikakvu pomoć. Turizam im i nije jača strana, a ni grana gospodarstva. Svi se čudom čude da sam došao zbog turističkih pobuda, a ne zbog biznisa.
Kuvajt me uvijek asocirao na onaj konflikt iz devedesetih i sjećam se njihovog vodotornja iz svih vijesti tog doba. Danas je taj vodotoranj simbol nezavisnosti. I jedino vrijedno za vidjeti. Sve ostalo je malo previse umjetno za moj ukus, kao i Bahrain.
Bahrain, mala otočna država. Oaza alkohola i prostitucije arapskog svijeta i destinacija za vikend izlazak njihovih prijatelja Saudijaca. Država koju možete obići uzduž i poprijeko u jednom danu i koja isto neće ostaviti nikakav utisak. Prijatelj koji živi u Bahrainu mi je samo kimnuo glavom da potvrdi moju tvrdnju.
Saudijska Arabija će svakako ostaviti utisak.
Odlučio sam se za zapadnu obalu koja leži na Crvenom moru i dio arapskog poluotoka ispod Jordana. Vlažni i vrući zrak mi ulazi u nosnice. Ljeto se nastavlja, svjetla velegrada titraju dok se vozim prema centru grada.
Jeddah me ugodno iznenadila. Zamišljao sam je kao stazu Formule 1, a kad tamo stari grad iz 7. stoljeća pod UNESCO zaštitom. Stari grad iz kojeg lokalci nisu otišli i koji ne prodaju kineske suvenire. Na svom facebook profilu sam napisao i opisao : ‘Jeddah – Zanzibar bez alkohola. Putnici ce shvatiti.’
Jeddah je mjesto koje živne pri zalasku sunca. Zbog pasje vrućine po danu je sve mrtvo. Bliski istok je mjesto gdje se živi noću.
Miris mora i pijeska u zraku sam zamijenio s mirisom pijeska u zraku. U unutrašnjosti Saudijske Arabije smjestila se Alula. Samo sat vremena leta od Jeddah. Dio Nabatejskog carstva. Petra u Jordanu je na turističkim radarima, ali Hegra u Saudijskoj još nije. Ali ne zadugo. Čak sam i više impresioniran Hegrom nego Petrom.
Slučajni susreti s ostalim putnicima, hrana i doživljaji. Ispijanje fantastične kave s lokalcima. Bliskoistočna siesta. Svijet se ovdje vrti – polako. Ono što turizam čini turizmom. Ima svašta za svakoga, a u oči upada ono čega mi imamo nula – luksuznih hotela.
Ispred očiju mi se mijenjaju imena: Conrad, Rosewood, The Ritz Carlton, Banyan tree, Chedi, Edition… i to me malo ljuti…
Na kraju putovanja mogu zaključiti – vratio bih se opet u Saudijsku Arabiju.
Samo da me pitaju: ‘Što ćeš opet tamo?
Fotogalerija:
