Staza svetog Roka – mitologije i legende na putu prema Pićnu

Kroz zaseok Floričići prošli smo na izletu Stazom svetog Šimuna do slapa Sopot i natrag.

Tekst i fotke: Kristian Potočki – Viatrix blog – www.viatrix-blog.com

Do zaseoka vodi cesta L50118 koja ga spaja s cestom L50086 (D64, 1 km istočno od Most Pićana – Ž5046, 2 km istočno od čvora Cerovlje, A8). U Floričićima, pored kapelice s kipom svetog Antuna s Djetetom iz 2000. godine, bila nam je početna točka Staze svetog Roka (702 – plavo-bijela markacija) koja vodi do naselja Pićan.

Na početku staze, s kojom smo krenuli nizbrdo i nakon tristotinjak metara došli do slapa Sopot, je informativna ploča sa stazom i zanimljivostima oko nje. Slap je imao osjetno više vode nego na gore navedenom izletu. Na području slapa Sopot obitavaju dvije zaštićene životinjske vrste, a to su jelenak (Lucanus cervus) i veliki vodenjak (Triturus carnifex).

S istočne strane slapa Sopot je Vidikovac boga Peruna (u slavenskoj mitologiji bog groma i munje (gromovnik) i vrhovno je božanstvo u panteonu slavenskih bogova) s kojeg se pruža lijep pogled na slap visine 24,5 metra. Nekada je tu bilo jedno od najstarijih kamenih svetišta posvećenih bogu Perunu.

Prošli smo preko Kamenog mosta koji premošćuje Švićki potok i koji je izgrađen za vrijeme francuske vladavine u Istri (1805. – 1813.), a trenutačno je u fazi obnove.

S južne strane slapa Sopot je staza koja se strmo spušta u podnožje slapa (na dva mjesta se spušta konopima). Na polovici spusta se nalazi Vidikovac boginje Mokoš (u slavenskoj mitologiji boginja plodnosti i zaštitnica žena). Mokoš je bila između podzemlja (bog Veles) i neba (bog Perun). Zbog svoje neodlučnosti, zimi je živjela u podzemlju, a u proljeće na nebu.

Spustili smo se u podnožje slapa Sopot gdje se nalazi tirkizno jezero u koje “pada” slap Sopot i šljunčana obala oko jezera s koje se može najbolje vidjeti slap u svojoj veličini.

Vratili smo se nazad na Stazu svetog Roka i nastavili dalje uzbrdo prema Pićnu.

Na prvom raskršću smo skrenuli lijevo, a potom na sljedećem desno na asfaltiranu cestu.

Asfaltirana cesta prolazi kroz zaseok Slavići i tu se nalazi odmorište s klupom i Stijenom vila graditeljica. Stijena je, prema predaji, ispala iz ruku vili prilikom žurnog nošenja kamenja prema Puli za gradnju Amfiteatra (Legenda o gradnji Divić-grada). Pijetao je zakukurikao kada je izašlo sunce i omeo vilu koja je morala ispustiti kamen na tom mjestu.

Asfaltirana cesta završava na kraju zaseoka Slavići te nastavlja makadamska cesta koja vodi uzbrdo kroz šumu.

Sljedeća zanimljivost koja je prikazana na poučnoj ploči u Floričićima je Izvor svetog Nicefora (zaštitnik nekadašnje Pićanske biskupije te, po nekim verzijama, prvi pićanski biskup i osnivač biskupije). Prema legendi, sveti Nicefor je otvorio izvor vode žednoj nećakinji kada su pošli na dalek put da bi obranili biskupovu čast.

Na oštrom zavoju u lijevo, s desne strane ceste, primijetili smo šumski puteljak i skrenuli na njega.

Ubrzo smo stigli do jezerca koje je poplavilo puteljak i iz njega je dalje žuborio potok. Na prije spomenutoj poučnoj ploči nije detaljno prikazan izvor i na stazi nema nikakvih oznaka, tako da vjerujemo da je to Izvor svetog Nicefora.

Vratili smo se na stazu te nastavili uzbrdo kroz šumu i nakon 1,5 kilometra stigli do čistine s koje se pruža pogled na polja Pićanskog luga, Čepićko polje i Učku.