Antonia nastoji putovati i činiti dobro, u skladu s geslom udruge Kolajna ljubavi unutar koje djeluje. Većina njenih skitanja vezana je uz volonterstvo, društveni i humanitaran angažman. Njezini putopisi preslika su predavanja koja je održala kroz ciklus Putuj i čini dobro. U ovom putopisu vodi nas na Šri Lanku.
Otočna država koja je svojom ljepotom opravdala naziv dragulja Indijskog oceana, nosi puni naziv Demokratska Socijalistička Republika Šri Lanka. S nešto manje od 66 000 četvornih kilometara, zauzima položaj južno od Indijskog poluotoka, a naziva se i Suzom Indije što se većinom pripisuje obrisu otoka. Ipak se pronađe pokoji historiograf koji se usudi tvrditi kako naziv predstavlja povijest opterećenih odnosa dvaju država.
Bogata povijesna baština i neobična prirodna raznolikost koja objedinjuje džunglu, predivne plaže i planinarske rute, očarava mnogobrojne turiste. Za razliku od ostalih tropskih destinacija, tvrdnja da je Šri Lanka raj na zemlji, ima i arheološko uporište. Prema legendi pri izgonu iz rajskog Edena, Adam je u potrazi za najsličnijom lokacijom izabrao upravo ovaj otok. Entuzijasti su dovoljan dokaz pronašli u otisaku stopala na Sri Padi, planini u centralno južnoj regiji otoka koja se prema vlasniku naziva i Adamov vrh (eng. Adam´s Peak).
Topao mentalitet stanovnika ovog fascinantnog otoka, razlog je što su mnogi zapadnjaci dom pronašli upravo ovdje. Prošlost opterećena ratovima i prirodnim nepogodama govori kako život tipičnog Šri Lančana nije lak, no uz svoju vedru pomirenost, uvijek nalaze vremena za međuljudsku srdačnost i osmijeh. Većina populacije se odlučila usmjeriti na sadašnjost i nastaviti živjeti u duhu budizma koji je dominantna religija otoka, vrednujući vrijednosti pomirenja i osviještene prisutnosti. Za razliku od mnogih drugih turističkih destinacija, ljubaznost stanovništva nije motivirana isključivo turističkom komercijalizacijom.
Fascinantna povijesna baština sjevera Šri Lanke
Sjever Šri Lanke najupečatljiviji je zbog povijesnih znamenitosti te je put kojim će krenuti svi zaljubljenici u povijest i drevne civilizacije. Kulturni trokut Šri Lanke obuhvaća ostatke svetog grada Anuradhapure koji osim očaravajućih hramova i stupa, udomljuje izdanak svetog stabla smokve „Sri Maha Bodhi“, ispod kojega je, prema vjerovanju budista, Guatama Buddha doživio prosvjetljenje. Srednjovjekovni glavni grad Polonnaruwa i utvrda Sigiriyja druga su dva spomenika svjetske baštine uključena u Kulturni trokut.
Ruševine Sigiriyje nazivaju se još i osmim svjetskim čudom, a zapravo su ostatci kraljevske palače smještene na impozantnoj, 183 metra visokoj, stijeni od koje zastaje dah. Naziva se još i Lavlja stijena, jer se u grad ulazilo kroz lavlja vrata, od kojih su danas ostale očuvane samo goleme šape. Stepenice koje slijede nakon njih finalna su etapa iscrpljujućeg uspona, no s vrha se pruža pogled na iskonsku divljinu Šri Lanke. Sa takvog položaja uviđate kako vas okružuje prava džungla, neprekidno prostranstvo bujne vegetacije, netaknuta priroda i zvuci nepoznatog životinjskog glasanja.
Palača na vrhu stijene izgrađena je za vladavine izbjeglog kralja Kashyapa u 5.stoljeću koji je bježeći iz kraljevske prijestolnice Anuradhapure zbog navodnog ubojstva svog oca i kralja Datusene zatrebao novo mjesto gdje će vladati. Legenda kaže da je pri izgradnji kamene utvrde oponašao mističan grad Alakamandu, najraskošnije i najljepše mjesto koje je prema budističkoj mitologiji označavalo božansko prebivalište Kuvere, boga obilja i bogatstva. Na svom vlastitom „mjestu na nebu“ kako još zovu Lavlju stijenu, Kashyapa je izgradio kraljevsku palaču, paviljon i vrtove koji su navodnjavani dotad nepoznatom inovativnom tehnikom.
Odvojen zasebnim prilazom može se razgledati i zrcalni zid (Mirrow Wall) koji se svojedobno polirao do visokog sjaja kako bi, kako slovi legenda, kralj mogao vidjeti svoj odraz u njemu. U blizini zida, na polovici uspona nalaze se 22 freske „Djevojaka u oblacima“ koje će mnogi zamijeniti samo za erotske lascivne slikotvorine, a zapravo su najstariji oslikani spomenik u povijesti Šri Lanke.
Rekonstrukcija ruševina još uvijek u tijeku, a često se može vidjeti lokalno stanovništvo kako nosi vreću pijeska do samog vrha koja im služi kao propusnica za besplatno razgledavanje. Oni tako potpomažu obnovu ovog spomenika kulture koja je otežana zbog teško dostupne lokacije. Svi oni koji na sebe preuzmu težak zadatak nošenja vreće s pijeskom strmim stepenicama, imaju besplatan ulaz. Djeca nisu oslobođena istih pravila, pa tako može vidjeti i mališane kako ponosno nose malu vrećicu s pijeskom.
Posebnu čar ima Zlatni hram u gradu Dambulla, prvom većem mjestu i polazištu za sve znamenitosti čuvenog šrilankanskog kulturnog trokuta. Kako je prikazivanje Bude točno definirano kroz budističke mudre, ova statua je uprizorena kroz Vitarka mudru gdje Buda palcem i kažiprstom jedne ruke oblikuje kotač što simbolizira krug dharme. Upravo tim pokretom prikazuje se Budu koji podučava.
Zlatni hram, iako impozantan zbog autentične stupe te veličanstvenog Bude koji veličinom zaklanja cijeli kompleks, samo je uvod u čaroliju tog spiritualnog mjesta. Poviše Zlatnog hrama nalaze se Špiljski hramovi do kojih se ponovno uspinje izazovnim brojem stepenica. No i sam prilaz budističkom samostanu i Špiljskim hramovima odiše posebno mističnom energijom gdje vam društvo prave majmuni skakući po krošnjama drveća do samog vrha. Ambijentu pridonosi i drveće koje nadvisujući puteljak kreira romantičnu atmosferu šumskog gaja, ali i mladi budistički svećenici koje često susrećete putem odjevene u slikovite narančaste tunike.. Cave temple je najbolje očuvan kompleks špiljskih hramova u zemlji te u svojim prostranstvima zaštitnički skriva preko 150 kipova Buddhe te pokoju statutu kraljeva, božica te Višne i Ganeša iz hinduističke tradicije.
Od ukupno pet spilja najupečatljivija je „Pećina božanskog kralja“ kojom dominira 14 metara duga statua ležećeg Bude. Možda zbog pogleda ili neobičnog izgleda hramova koji kao da izviru iz stijene, ovo mjesto odiše posebnim spokojem. Mističnost se donekle može objasniti činjenicom da je svaka špilja bila nastanjena budističkim svećenicima koji su svoj život provodili u meditaciji, izolirani od ostatka svijeta.
Značaj čaja
Čaj predstavlja samu srž otoka. Šri Lanka je i danas s čak 23% udjela na svjetskom tržištu drugi najveći svjetski izvoznik crnog čaja, nakon Kenije, što je fascinantna činjenica s obzirom na relativno malu površinu zemlje. Proizvodnju cejlonskog čaja karakterizira i predanost tradicionalnim metodama uzgoja i branja, pa je to službeno najčišći čaj na svijetu glede nezasićenosti pesticidima.
Uzgoj čaja vezan je uz kolonijalno naslijeđe Engleza u tadašnjem Ceylonu što je bio kolonijalni naziv za ovu otočnu državu. Zbog uništenja usjeva kave 1870. godine, započelo se s masovnom kultivacijom čaja. Začetnikom komercijalnog uzgoja smatra se škotski plantažer James Taylor, koji je tri godine ranije zasadio 80 hektara na imanju u Loolecondri u blizini grada Kandy. Po prvoj isporuci čaja iz Ceylona u London bilo je jasno u kojem smjeru će se ekonomija te kolonije razvijati. Prva tvornica otvorena je 1884. godine u poznatom gradu Nuwara Eliya, a do 1900. plantaže čaja su pokrivale 400 hektara u regiji Kandy. Danas čine preko 230 tisuća hektara, a direktno ili posredno ekonomija čaja zapošljava više od milijun ljudi.
Vrhunac doživljaja o značaju čaja za otok, vožnja je vlakom iz kulturne prijestolnice Kandija za grad Ellu. Promatrajući plantaže čaja, beračice i vodopade shvaćate zašto su mnogi upravo ovu vožnju vlakom prozvali najljepšom na svijetu. Ograničenje brzine na 25 kilometra na sat, savršeno se uklapa u spokoj zelenila koje vas okružuje. Zasađeni grmovi čaja formiraju valovite redove smještene na padinama i brežuljcima proslavljenih prirodnih ljepota. Kako se mnoge planinarske rute isprepliću s plantažama planinarski izleti na Adam´s Peak, Horton Plains ili World`s End, ostaju u znaku čaja.
Posjet tvornicama čaja uobičajen je za turiste u Ella regiji. Halpewatte tvornica smještena je u brdovitom predgrađu grada Elle te svojim oronulim izgledom nikada ne bi nagovijestila da se tu proizvodi više od dvije tone slavnog cejlonskog čaja dnevno. Sam proces proizvodnje čaja je iznenađujuće brz, pa tako od trenutka branja listića do finalnog pakiranja prođe svega dva dana. U tvornici se vrše sve pripremne radnje: od pranja i sušenja čaja, fermentacije te sortiranja, potom i pakiranja te slanja na slavnu kolumbijsku burzu u glavnom gradu. Vrhunski Ceylon čaj namijenjen je inozemnim tržištima, dok si lokalno stanovništvo unatoč resursu može priuštiti samo onaj manje kvalitete. Obzirom da se ovdje proizvodi samo crni čaj, zeleni listići se suše i oksidiraju, što će se preskočiti ukoliko se želi dobiti zeleni čaj. Jačina i okus crnog čaja ovisi o trajanju fermentacije koja se za blaži čaj odvija sat vremena, dok za u stanovništvu omiljeni jaki crni čaj traje do tri sata. Fermentacija se kontrolira visinom temperature, a proces se zaustavlja na visini od 95 stupnjeva Celzija.
Ekonomija utemeljena na proizvodnji čaja, ima svoju cijenu. Lice beračica čaja ujedno je i prikaz siromaštva zemlje. Iako proizvodnja akumulira preko 1,5 milijardu US $ prihoda godišnje autentična lica Šri Lanke žive u izuzetnoj oskudici. Nažalost, akumulirani prihod se nije prelio u čaše onih koji najviše doprinose samoj proizvodnji. Radnici na plantažama pripadaju jednoj od najnižih kasta na Šri Lanci zarađujući oko 100 dolara mjesečno u iznimno teškim uvjetima. Pogled na izmučene ruke beračice čaja govori kako svoj rad redovito obavlja po iscrpljujućem suncu ljeti te blatu i vlazi u vrijeme monsuna. Uvjetuje im se i količina ubranog čaja, koja ovisno o otkupljivaču ne smije biti manja od 18 dnevno što najčešće znači deseterosatni rad. Radnice potom na svojim leđima svakodnevno nose vreće pune čaja penjući se nekoliko kilometara uz brijeg do vrha tvornice. I dok su beračice čaja većinom ženskog spola, radnici odrađuju teže fizičke poslove poput sječe grmova koja se odvija jednom godišnje. Halpewatte tvornica radi 24 sata dnevno sa svega 100 radnika unutar pogona, dok su ostali unajmljena radna snaga.
Berači i beračice čaja su najčešće pripadnici nacionalne manine – Tamila. Šri Lankom je do nedavno bjesnio građanski rat između Singaleza i Tamila koji je izravan povod imao u jezičnom moratoriju. Budući premijer Bandaranaike 1952.godine vodio je kampanju za proglašenje singeleškoj jezika službenim, što je za etnicitet Tamila bilo neprihvatljivo zbog dominantne jezične identifikacije sa svojom nacijom. Duže od dva desetljeća rat između Tamalskih tigrova i vlade razarao je zemlju, devastirajući je više od stravičnog tsunamija 2004.godine.
Iako su Tamili dio povijesti Šri Lanke duže od čaja, njihova brojnost je porasla upravo zahvaljujući komercijalizaciji te biljke. Za razliku od branja kave koje se odvijalo sezonski, čaj je pogodan za branje cijelu godinu. Pri opširnoj kultivaciji plantaža Britanci su se susreli s problemom radne snage te su rješenje pronašli u doseljavanju radnika iz Indije. Prema podacima Vlatka Rukavine, počasnog konzula Šri Lanke, u razdoblju od 15 godina s početkom 20 stoljeća na otok je stiglo gotovo milijun muškaraca, žena i djece. Živjeli su u nehumanim uvjetima, po desetak radnika u kućama od svega nekoliko četvornih metara. Malo toga je sadašnjost promijenila. Sanitarni i stambeni uvjeti u kojima žive gotovo su nedostojni čovjeka. I dok se čitava zemlja diči najvišim stopama pismenosti u jugoistočnoj Aziji (92%) tamilske radnice zaostaju gotovo 20% za nacionalnim prosjekom. Unatoč prepoznatoj kvaliteti, šalica najboljeg cejlonskog čaja nosi visoku cijenu.
Antonia Pejaković
