Vjerujem da velika većina nas smatra Hrvatsku kao ljetnu destinaciju. U potpunosti razumljivo, Jadran je jednostavno predivan, svi vole toplo vrijeme, kupanje, sunčanje i da ne nabrajam dalje.
Fotke i tekst: Kristijna Maleš
Ali koliko je nas svjesno potencijala koji skriva jedan dio Hrvatske, koji uglavnom služi kao mjesto gdje staneš na putu prema moru ili jednostavno prođeš kroz njega? U ljeto, naravno. Međutim – što je sa zimom?
Gledam prognozu vremena za Fužine, kraj siječnja. Prognoza kaže – bit će kiše, snijega, vjetra i niskih temperatura. Dopisujem se s jednim frendom, isto fotografom, i dogovaramo se kad bi mogli na kavu otići i popričati gdje bi mogli bacit koju fotku. Kad sjevne ideja – ajmo u Fužine! Jeb… vrijeme, bit će bar fotke vrh! Odgovaram da nema problema i odmah se dogovorimo da krećemo sutradan iz Zga prema Fužinama. Dolazimo drugi dan tamo – kiša, vjetar i ugodnih 2 po Nives Celzijus.
A obala jezera Bajer – kao Diamond Beach na Islandu! Dobro, skoro kao Diamond beach. 
Ogromne gromade leda stoje i čekaju da ih pofotkamo! (Btw, negdje su dolje niže među svim fotkama).
Ogromne gromade leda stoje i čekaju da ih pofotkamo! (Btw, negdje su dolje niže među svim fotkama).
Kisnemo cijeli dan, međutim euforija nam ne daje mira i shvaćamo da to nije to. Zima je i želimo – snijeg! 
Pratimo prognozu početkom veljače i ona kaže – 2 dana će padati u Gorskome kotaru! Nabrijani, krećemo nakon prestanka padalina u 6 ujutro iz Zga i dolazimo u 7.30, točno na izlazak sunca, u Mrkopalj. Vani je ugodnih -14 stupnjeva, ali ta euforija za zimskim fotkama nam ne dopušta da odustanemo! Obilazimo sve od Mrkoplja, Delnica do Lokvarskog jezera, gdje smo dočekali i zalazak sunca oko 17 h. Vratili smo se u Zg negdje tamo oko 19, nakon cjelodnevnog tumaranja po snijegu, netaknutog ljudskim stopama, sa par stotina fotki i idejama kako i što dalje.
Pratimo prognozu početkom veljače i ona kaže – 2 dana će padati u Gorskome kotaru! Nabrijani, krećemo nakon prestanka padalina u 6 ujutro iz Zga i dolazimo u 7.30, točno na izlazak sunca, u Mrkopalj. Vani je ugodnih -14 stupnjeva, ali ta euforija za zimskim fotkama nam ne dopušta da odustanemo! Obilazimo sve od Mrkoplja, Delnica do Lokvarskog jezera, gdje smo dočekali i zalazak sunca oko 17 h. Vratili smo se u Zg negdje tamo oko 19, nakon cjelodnevnog tumaranja po snijegu, netaknutog ljudskim stopama, sa par stotina fotki i idejama kako i što dalje.Sad je vrijeme da neke od tih fotki podijelim s vama. Neki od vas možda su ih i vidjeli na Instagramu ili Facebooku, a ako niste bacite oko!
Mišljenja sam da Gorski kotar ima veliki potencijal! Da ponudimo bar 20% onoga što nude austrijske ili njemačke Alpe, bio bi hit destinacija! Naravno, veliku ulogu tu igraju raznorazne političke glave, međutim o tome ne bih. Veliko mi je zadovovoljstvo da sam išao otkriti Gorski kotar na jedan drugi način. Na način gdje sjednem u auto i u Starom lazu skrenem negdje desno u šumu ili se izgubim na obroncima Kleka.
Neka od ovih mjesta koja su na slikama su primjerice Lokvarsko ili jezero Bajer, a neka su skrivena duboko u šumama Gorskog kotara i čekaju da ih sami otkrijete. 
Ako su vam se fotke svidjele, bacite oko i kod mene na www.instagram.com/kristijan.males gdje možete vidjeti najnovije iz Bavarske ili austrijskog Tirola!
Fotogalerija:
