Iako stopostotni invalid, to ga nije spriječilo da putuje i da ostvari svoje snove, a sada želi skupiti novac za kupnju bicikla za nekoga tko je, baš kao i on, osoba s invaliditetom
U kampanju “Slavenovih 1000 km u kolicima za osmijehe na licima” se možete uključiti –> OVDJE
Tko sam?
Moje ime je Slaven Škrobot, avanturist sam i strastveni zaljubljenik u putovanja. Unatoč invaliditetu (tetraplegiji) odlučio sam živjeti punim plućima i putovati svijetom. O svojim putovanjima i problemima s kojima se susrećem, pišem na svojem blogu i nastojim ljude educirati o svojoj ozljedi te životu s invaliditetom. Isto tako, želim osobama u sličnoj situaciji osobnim primjerom pokazati da je dobar život nakon ovakve nesreće itekako moguć. Cilj je potaknuti, motivirati i inspirirati ljude kako bi se usudili slijediti i živjeti svoje snove te vjerovati u sebe.
Gdje i kako putujem?
Putujem na egzotične destinacije van ruta predviđenih za osobe s invaliditetom na što jednostavniji način rušeći sve barijere i stereotipe. U zadnje sam tri godine posjetio četiri kontinenta i postao prva osoba na svijetu koja se u invalidskim kolicima popela do Monastery-a u Petri (Jordan) i na vrh Pidurangale, svete stijene na Šri Lanki. Osim toga, proglašen sam putnikom godine u 2019./2020. godini. U 2020. godini, zahvaljujući svojim vjernim pratiteljima i njihovim donacijama, dobio sam mogućnost nabavke posebno prilagođenog, ručnog bicikla kojeg si na žalost sam ne bih mogao priuštiti radi njegove cijene (60.000, kn!). S tim sam biciklom odlučio putovati i istraživati Hrvatsku obalu, posebice biciklirajući kroz otoke Krk, Vis, Mljet i Dugi otok. Upravo mi je taj bicikl dao jednu novu dimenziju putovanja, samostalnosti te slobode, ali i jednu novu dozu sreće. Mogu reći da mi je itekako promijenio život na bolje.
Ideja
Znajući točno što je meni taj bicikl pružio, kako sam se osjećao kada sam ga dobio i kako se osjećam dok ga vozim, zaželio sam da i druge osobe u sličnoj situaciji imaju priliku to iskusiti. Mislim da svaka osoba s invaliditetom treba imati jednaku priliku za kvalitetnijim životom te da bi ovakva „pomagala“ trebala biti puno dostupnija. Nažalost, radi njihove visoke cijene, rijetko tko si ih može priuštiti. Razmišljajući u tom smjeru, došao sam na ideju kako bih sredinom kolovoza 2021. godine svojim biciklom krenuo duž Hrvatske obale, točnije od Savudrije do Prevlake, biciklirajući 1000 km. Prije toga, u planu mi je i odvoziti otoke Cres, Rab, Pag, Krk, Korčulu i Brač. Ovim projektom volio bih više ljudi potaknuti na aktivan život, posebice ljude s invaliditetom. Ono što je još važnije, htio bih napraviti humanitarnu akciju gdje bi se prikupljala sredstva koja bi se onda usmjerila u kupnju ručnog bicikla osobi kojoj je to potrebno. Naravno, to može biti i više osoba, ovisno koliko se kandidata i novaca prikupi.
Kome?
Ideja je da objavim tekst na svojoj web stranici, kao i na društvenim mrežama te tako potaknem ljude da se sami jave. Trebali bi ukratko napisati svoju priču; zašto žele bicikl i zašto misle da bi baš oni trebali biti odabrani. Nakon toga, uži broj kandidata bih predstavio svojim pratiteljima te bismo zajedničkim snagama odabrali osobe za koje bi se prikupljala sredstva. Prije svega, volio bih da je to osoba koja iskreno želi bicikl – netko tko će u njemu uživati kao i ja te tko će ga aktivno i redovito koristiti.
Plan je napraviti dva računa. Prvi račun, moj osobni, nalazi se ovdje, povezan s GoFundMe. Na njemu prikupljam sredstva namijenjena isključivo troškovima putovanja. Drugi račun bit će posve orijentiran na humanitarnu akciju te će biti otvoren neposredno prije početka projekta. Sve uplate i donacije biti će korištene za kupnju bicikla odabranim osobama.
Kako?
Iako to sve zvuči vrlo jednostavno, realnost je sasvim drukčija. Biciklirati 1000 km za nekoga poput mene nije mala stvar; zapravo, ogromna je. Koristiti ruke koje nisu potpuno funkcionalne (nemam funkciju u prstima, tricepsima i desnom ručnom zglobu) predstavlja veliki izazov i tako nešto, koliko je meni poznato, nitko do sada nije napravio. Drugim riječima, kao osoba s tetraplegijom i polufunkcionalnim rukama rijetko mogu improvizirati, biti spontan ili putovati sam, jer u potpunosti ovisim o tuđoj pomoći. Za ovakav projekt u trajanju od četrdeset dana trebam uz sebe dobar tim, jako dobar plan i kvalitetnu logistiku. Kako bi projekt uopće mogao započeti, potrebno je pokriti troškove puta koji nažalost nisu mali i za koje osobno nemam sredstva. Idealno bi bilo imati kamper radi odmora, spontanosti i slobode. Samo iznajmljivanje kampera za dotičan period iznosi oko 35 000,00 kn. Osim kampera, poželjno je i osobe koje idu sa mnom platiti za njihov trud. Ne zaboravimo hranu, gorivo, smještaj (samo na nekim mjestima radi kupaone), dodatnu bateriju i ostale razno razne troškove poput dodataka prehrani, rezervnih guma, alata, opreme, cestarine i troškova kampova.
Kao što sam gore naveo, sa mnom bi trebale ići minimalno dvije osobe. Uz te dvije osobe, potrebna mi je još i pratnja na biciklu, vozač, fotograf ili snimatelj te fizioterapeut. No, vjerujem da sve te karakteristike mogu pronaći u samo tri osobe što bi na kraju činilo ukupan tim od četiri osobe.
Cilj?
Kada se podvuče crta, za realizaciju ovog projekta potrebno je 91.000,00 kn. Svjestan sam da će se nekima ovaj iznos činiti velik, ali to je realno stanje troškova potrebno kako bi projekt uspio. Iako je taj iznos veliki, cilj je projekta skupiti znatno veći iznos potreban za kupnju bicikla za osobe s invaliditetom. Osim toga, ako će to potaknuti, motivirati i usrećiti neku osobu te joj pružiti taj poseban osjećaj samostalnosti i slobode kao što je meni, onda je to neprocjenjivo. Zato, pomognite meni kako bismo zajedno pomogli još nekome i učinili mu/joj život boljim.
Zašto snimatelj?
Ideja je od cijelog projekta napraviti dokumentarni film u kojemu bi se na kraju punim imenima zahvalio svima koji su bili dio ove priče, donirali i pomogli ostvariti cilj. Smatrat ću to malom, ali od srca poslanom zahvalom. Nešto malo što mogu ponuditi za uzvrat.
Troškovi za 40 dana
Najam Kampera = 35.000,00 kn
Gorivo = 2.500,00 kn
Smještaj (Svaki treći dan radi kupaone) = 7.000,00 kn
Honorar po osobi (bez mene) = 5.000,00 kn x3 = 15.000,00 kn
Hrana za četiri osobe = 16.000,00 kn
Dodatna baterija = 10.500,00 kn
Ostali troškovi = 5.000,00 kn
Cijelu priču o Slavenu i kako je završio stopostotni invalid možete pročitati ovdje –> SLAVEN ŠKROBOT – u kolicima po svijetu ili pogledajte Putocast – po svijetu u kolicima